Loading presentation...

Present Remotely

Send the link below via email or IM

Copy

Present to your audience

Start remote presentation

  • Invited audience members will follow you as you navigate and present
  • People invited to a presentation do not need a Prezi account
  • This link expires 10 minutes after you close the presentation
  • A maximum of 30 users can follow your presentation
  • Learn more about this feature in our knowledge base article

Do you really want to delete this prezi?

Neither you, nor the coeditors you shared it with will be able to recover it again.

DeleteCancel

Make your likes visible on Facebook?

Connect your Facebook account to Prezi and let your likes appear on your timeline.
You can change this under Settings & Account at any time.

No, thanks

HRVATSKI JEZIK

GRAMATIKA
by

Ivona Jaklenec

on 12 May 2014

Comments (0)

Please log in to add your comment.

Report abuse

Transcript of HRVATSKI JEZIK

HRVATSKI JEZIK
MORFOLOGIJA
SINTAKSA
FONETIKA
TVORBA RIJEČI
VRSTE RIJEČI
SLUŽBA RIJEČI
5 NEPROMJENJIVIH
5 PROMJENJIVIH
Riječi čiji se oblik ne mijenja nazivaju se
nepromjenjive riječi.
To su
prilozi
,
prijedlozi
,
veznici
,
usklici i čestice.
PRILOZI
-Riječi kojima izričemo

okolnosti glagolske

radnje
.
Najčešće su okolnosti glagolske

radnje

mjesto, vrijeme i način
.
Primjer:
Pljusak je pao
odmah
.

Zbog pljuska su ljudi
odmah
otvorili kišobrane.

Odmah
je sve bilo puno šarenih kišobrana.
-Prilozi se razlikuju po svome značenju. Najčešće su vrste priloga:
vremenski
,
načinski
i
mjesni
.
Vremenski prilozi
izriču
vrijeme glagolske radnje
i odgovaraju na pitanja:

Kada?
- sada, odmah, jutros, danas,
uvijek, nikada, ljetos, zimus...

Otkada?
- oduvijek, odavno...

Dokada?
- zauvijek, dovijeka...
Načinski prilozi
izriču
način glagolske radnje
i odgovaraju na pitanja:

Kako? Na koji način?
- ovako,
nekako, brzo...
Mjesni prilozi
izriču
mjesto glagolske radnje
i odgovaraju na pitanja:

Gdje?
- ovdje, tu, ondje, negdje, nigdje...

Kamo?
- ovamo, tamo, onamo...

Kuda?
- ovuda, tuda, onuda...

Odakle?
- odavde, otuda, odande...

Dokle?
- dovde, dotle, donde, dovle...
Skup riječi koji čine prijedlog i imenica naziva se
prijedložni izraz
. Ako imenica ima dodatke, i oni su dio prijedložnog izraza.
Živim
blizu Zagreba.
Živim
blizu grada Zagreba.
Vaza je
na stolu.
Vaza je
na staklenome stolu.
Rekla je to
s veseljem.
Rekla je to
s velikim
veseljem.
Veznika ima mnogo, a najčešći su:
i, pa, te, ni, niti, a, ali, nego, no, već, ili, jer, ako, dok...
USKLICI
Riječi kojima izričemo osjećaj ili raspoloženje, doziv ili zvuk u prirodi nazivaju se
usklici
.
Najčešći su usklici za izražavanje osjećaja i raspoloženja:
ah, eh, ih, oh, hura, hm....
Usklici za dozivanje i poticanje:

o, oj, ej, hej, hajde,

halo...
Usklike kojima se oponašaju zvukovi koji nas okružuju nazivamo
onomatopejskim usklicima: buć, pljus, tap, hap...
ČESTICE
Riječi kojima se oblikuju ili preoblikuju rečenice nazivaju se
čestice
. Pomoću njih se daje drugačije značenje pojedinim riječima u rečenici.
Najčešće su čestice: da, ne, li, zar, neka, baš, god...
Riječi kojima se mjenja oblik, a značenje ostaje isto nazivaju se promjenjive riječi.
U promjenjivim se riječima mjenja samo završni dio riječi -njezin
nastavak.
Nastavak je promjenjivi dio riječi.
Dio riječi koji se ne mijenja naziva se
osnova.
Sve promjenjive riječi imaju osnovu i nastavak.
U promjenjive riječi spadaju imenice, pridjevi, zamjenice , glagoli i brojevi.
SKLONIDBA
Promjena riječi po padežima naziva se
sklonidba
ili
deklinacija
.
Neke se riječi mjenjaju po padežima, odnosno - sklanjaju se.
Riječi koje se mogu sklanjati nazivaju se
imenske riječi
jer su imenice među njima najvažnije.
Imenske riječi su: imenice, zamjenice, brojevi i pridjevi.
U hrvatskom jeziku postoji 7 padeža.
NOMINATIV
(tko? što?)
AKUZATIV
(koga? što?)
GENITIV
(koga? čega?)
DATIV
(komu? čemu?)
LOKATIV
((o) komu? (o) čemu?)
INSTRUMENTAL
(s kim? s čim?)
VOKATIV
(oj! ej)
NOMINATIV
Nominativ je osnovni padež . Sve imenske riječi svoj osnovni oblik imaju u nominativu.
Nominativ je padež imenovanja bića , stvari i pojava. Njime često izričemo vršitelja radnje.
Glasovna promjena u kojoj se glasovi
k, g, h ispred glasa i mjenja u c, z, s naziva sibilarizacija.
AKUZATIV
Akuzativ je padež izricanja predmeta radnje.
Odgovara na pitanja
Koga vidim?
(za živo) i
Što

vidim?
(za neživo).
Neke imenice imaju isti oblik u akuzativu i nominativu.
U akuzativu nekih imenica javlja se glasovna promjena
nepostojano a
.
'
GENITIV
Genetiv je padež izricanja pripadnosti, pripadnosti, građe i izostanka (nemanja), a možemo izricati i mjesto, vrijeme, svojstvo, uzrok....
DATIV I LOKATIV
Dativ je padež kojim izričemo primatelja i usmjerenost (cilj).
Dativ prepoznajemo postavljanjem pitanja:
Komu prilazim?
(za živo) i
Čemu prilazim?
(za neživo)
Dativ uglavnom dolazi bez prijedloga, no može doći i s prijedlozima: k(a), nasuprot, unatoč, usprkos.
Lokativ je padež kojim izričemo mjesto, a može izricati i temu , vrijeme i način.
Lokativ prepoznajemo postavljanjem pitanja
O kome

mislim?
(za živo) i
O čemu mislim?
( za neživo)
Lokativ uvjek dolazi s jedim od prijedloga : na, o, po, pri, prema, u.
INSTRUMENTAL
Instrumental je padež izricanja društva ili sredstva.
Osim prema značenju (izricanju društva ili sredstva), instumental prepoznajemo postavljanjem pitanja:
S kime putujem?
(za živo) i
Čime putujem?
(za neživo).
Može doći s prijedlozima s(a), među, nad, pred, za, i drugima, ali i bez njih.
Prijedlog s(a) upotrebljava se s instrumentalom za isticanje društva, a ne upotrebljava se u izricanju sredstva. Uobičajen je oblik s kojim se izgovara povezan s riječju koja slijedi.
Oblik sa upotrebljava se ispred riječi koje počinju glasovima s, š, z ili ž te sglasničkim skupinama u kojima je jedan od suglasnika s, š, z ili ž.
Glasovna promjena pri kojoj se glas i stapa s glasom kojemu prethodi i tvori novi glas zove se jotacija.
VOKATIV
Vokativ je padež dozivanja i obraćanja sugovorniku.
Osim prema značenju prepoznaje se pomoću suglasnika
oj! ej!
U rečenici u kojoj dolazi uvijek se odvaja zarezom, a može tvoriti i zasebnu uskličnu rečenicu.
Palatalizacija je glasovna promjena
glasova k, g, h i c,

č, ž, š ispred nastavka -e
IMENICE
Imenice su promjenjiva vrsta riječi kojima imenujemo
bića, stvari i pojave
.
Razlikujemo opće i vlastite imenice.
BROJEVI
Brojevi su riječi kojima brojimo. Njima izričemo koliko ima bića, stvari ili pojava ili koji su po redu.
Postoje
glavni i redni brojevi
.
Glavnim brojevima izričemo količinu onoga što brojimo, a mjesto u redosljedu izričemo rednim brojevima.
Redni se brojevi sklanjaju poput pridjeva, a među glavnim su brojevma promjenjivi samo brojevi jedan, dva, tri i četiri.
Brojeve bilježimo brojkama i slovima.
Ako redne brojeve pišemo brojkom, i za njih bilježimo točku.
Svaki se član složenoga broja piše odvojeno, a između posljednjega i pretposljednjega člana možemo staviti veznik.
PRIDJEVI
Pridjevi su riječi kojima izričemo Kakvo je što?, Čije je što? i Od čega je što?
Postoje
opisni, posvojni, gradivni,neodređeni i određeni pridjevi.
Neodređeni
oblik pridjeva odgovara na pitanje Kakav? i opisuje imenicu.
Određeni
oblik odgovara na pitanje Koji? i određuje imenicu.
SKLONIDBA PRIDJEVA
Pridjev se s imenicom uz koju stoji slaže u rodu, broju i padežu. Stoga pridjevima isti rod, broj i padež kao i imenica uz koju stoji.
Ako pridjev stoji sam, bez imenice, postavljaju mu se pitanja kao i za imenicu.
Neodređeni pridjevi sklanjaju se u jednini muškoga i srednjega roda po imeničnoj sklonidbi. Određeni pridjevi sklanjaju se u sva tri roda po pridjevnoj sklonidbi. U množini određeni i neodređeni oblik imaju iste nastavke.
STUPNJEVANJE PRIDJEVA
Stupnjevanje ili komparacija pridjeva je promjena pridjeva koja nastaje pri uspoređivanju po stupnju osobini ili obilježja koje izriču.
U stupnjevanju razlikujemo 3 stupnja:
pozitiv
,
komparativ i superlativ
.
Najveci broj pridjeva tvori komparativ dodavanjem nastavka -iji pozitivu.
Superlativ se tvori dodavanjem predmetka -naj komparativu pridjeva.
ZAMJENICE
Zamjenice su promjenjive riječi koje zamjenjuju druge riječi.
Razlikujemo
osobne, posvojne, povratnu povratno-posvojnu pokazne , odnosne, upitne i neodredene zamjenice .
OSOBNE ZAMJENICE
Osobnim zamjenicama izričemo govorne osobe u jednini i množini.
Osobne zamjenice su:
ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona.
POSVOJNE ZAMJENICE
Posvojne zamjenice zamjenjuju posvojne pridjeve i govore nam kojoj osobi (licu) nešto pripada.
Posvojne zamjenice su:
moja, moj, moje, tvoj, njegov, njezin, naš, vaš, njihov.
POVRATNA ZAMJENICA
Povratna zamjenica označava da subjekt sam na sebi vrši radnju. Stoga je subjekt vršitelj , ali i trpitelj radnje.
Povratna zamjenica glasi
sebe ili se.
POVRATNO-POSVOJNA ZAMJENICA
Povratno-posvojna zamjenica izriče da nešto pripada subjektu.
Povratno-posvojna zamjenica glasi
svoj
.
POKAZNE ZAMJENICE
Pokazne zamjenice pokazuju ili upućuju na nešto i ujedno označuju kojoj je to osobi blisko.
Pokazne zamjenice su:
ovaj, ovakav, ovolik, taj, takav, tolik, onaj, onakav, onolik.
UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE
Upitne i odnosne zamjenice imaju isti oblik:
tko, što, koji, čiji, kakav, kolik.
Upitna zamjenica služi za postavljanje pitanja i zamjeljuje riječ ili riječi koje se očekuju u odgovoru.
Kad zamjenice tko, što, koji, čiji, kakav, kolik povezuje dvije rečenice, one su odnosne zamjenice.
Odnosne zamjenice izriču na koju se riječ u surečenici odnosi rečenica na čijemu početku stoje.
GLAGOLI
Glagoli su riječi kojima izričemo radnju , stanje ili zbivanje.
Promjena glagola po licima naziva se
sprezanje ili

konjugacija
.
Razlikujemo sedam glagolskih vremena:
sadašnjost
(prezent),
prošlost
(perfekt, aorist, imperfekt, pluskvamperfekt) i
budućnost
(futur I, futur II)
INFINITIV
Glagolski oblik koji je neodređen, što znači da ne sadržava podatke o glagolskom vremenu, rodu, broju i padežu.
Infinitiv je jednostavan glagolski oblik koji završava na
-ti ili -ći.
S obzirom na to da značenjski dopunjuje druge glagole, u rečenici je najčešće dio predikata.
Ifinitivna osnova dio je infinitiva koji preostaje kad se izdvoji infinitivni završetak -ti. Od infinitivne osnove tvore se drugi glagolski oblici.
GLAGOLI PO VIDU
Bez obzira na glagolsko vrijeme, u hrvatskom jeziku svi glagoli izricu radnju koja traje ili radnju koja je završena.
Mogućost glagola da izreknu nesvršenost ili svršenost glagolske radnje naziva se
glagolski vid.
Glagoli prema vidu mogu biti
nesvršeni
(zove, grije, preskaču) i
svršeni
(pozove, zagrije, preskoče.)
Vidski par
su dva glagola povezana značenjem koja se razlikuju po vidu: jedan izriče svršenu radnju , a drugi nesvršenu (zamisliti-zamišljati)
Nesvršene glagole djelimo na dvije vrste:
trajne i učestale.
Glagoli koji nemaju vidski par nazivaju se
dvovidni glagoli.
Ako se nalaze izvan rečenice teško je odrediti izriče li svršenu ili nesvršenu radnju.
GLAGOLI PO PREDMETU RADNJE
Glagoli koji uza se imaju imensku riječ u akuzativu koja izriče predmet radnje nazivaju se
prijelazni glagoli.
Osim imenice, predmet radnje može biti i neka druga imenska riječ u akuzativu.
Glagoli koji uza se ne mogu imati imensku riječ u akuzativu na koju bi prelazila radnja nazivaju se
neprijelazni glagoli
.
Glagoli uz koje se javlja povratna zamjenica se nazivaju se
povratni glagoli
. Oni izriču radnju na koji subjekt vrši na sebi.
GLAGOLSKI PRIDJEVI
Pridjevi koji su
nastali od glagola
nazivaju se glagolski pridjevi. Oni mogu izricati vršenje radnje i trpljenje radnje, imaju sva tri roda i dva broja.
SUBJEKT
vrši radnju
trpi radnju
Glagolski pridjev koji izriče vršenje radnje naziva se
glagolski pridjev radni
.

Glagolski pridjev radni=infinitivna osnova + nastavci
GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI
-o
-la
-li
-li
-la
-lo
Glagolski pridjev koji izriče trpljenje radnje naziva se
glagolski pridjev trpni
.
GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI
-n
-na
-no
-ni
-ne
-na
-t
-ta
-to
-ti
-te
-ta
-en
-ena
-eno
-eni
-ene
-ena
-jen
-jena
-jeno
-jeni
-jene
-jena
GLAGOLSKA IMENICA
Glagolska imenica je ona imenica kojom se izriče radnja, stanje ili zbivanje.
Značenjem je povezana s glagolima, od kojih je nastala. Zbog toga se naziva
glagolska imenica
.
TVORBA GLAGOLSKIH IMENICA
GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI + NASTAVAK -JE
Primjer:
glagol glagolski pridjev trpni glagolska imenica

lutan lutan + je lutanje
PREZENT
Glagolski oblik čije je osnovno značenje sadašnjost.
Prezent se izriče jednom riječju, zato ga nazivamo jednostavnim glagolskim oblikom.
PREZENT=OSNOVA+ 4 SKUPINE NASTAVAKA
Nastavci za prezent
-am, -aš, -a, -amo, -ate -aju
-em, -eš, -e, -emo, -ete, -u
-jem, -ješ, -je, -jemo, -jete, -ju
-
im, -iš, -i, -imo, -ite, -e
Prezent pomoćnih glagola
BITI
SVRŠENI
jd.
1. budem
2.budeš
3.bude
mn.
1. budemo
2.budete
3.budu
NESVRŠENI
jd.
1. jesam
2.jesi
3.jest
mn.
1.jesmo
2.jeste
3.jesu
naglašeni
jd.
1. sam
2.si
3.je
mn.
1. smo
2.ste
3.su
nenaglašeni
HTJETI
Naglašeni
Nenaglašeni
jd.
1. hoću
2. hoćeš
3. hoće
mn.
1. hoćemo
2.hoćete
3.hoće
jd.
1. ću
2. ćeš
3. će
mn.
1. ćemo
2. ćete
3. će
PERFEKT
Glagolski oblik kojim su izrečene prošle radnje naziva se
perfek
t.
Budući da se tvori dvjema riječima perfekt je složeni glagolski oblik.
PERFEKT=NESVRŠENI NENAGLAŠENI PREZENT POMOĆNOG GLAGOLA BITI + GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI
PERFEKT POMOĆNIH GLAGOLA:
HTJETI
BITI mn.
1.bio sam 1.bili smo 1. htio sam 1. htjeli sm
jd. 2.bila si mn. 2.bile ste jd. 2.htjela si 2. htjele ste
3.bilo je 3.bila su 3.htjelo je 3. htjela su
Perfekt u kojem je ispušten pomoćni glagol naziva se
krnji perfekt
.
Krnji je perfekt uobičanjen:
-u trećoj osobi povratnih glagola (snalazio se
umjesto snalazio se je?
-kada se niže više perfekata za redom; tada se
pomoćni glagol upotrijebi samo uz prvi glagol, a
uz ostale se ne rabi.
AORIST
Aorist
je prošlo svršeno vrijeme koje izriče brze, dinamične radnje u prošlosti ili radnje koje su se dogodile neposredno prije trenutka u kojem se o njama govori.
Buduči da izriče
svršene radnje aorist se tvori samo od glagola svršenog vida
.
Aorist jer jednostavan glagolski oblik.
Tvori se dodavanjem nastavaka na glagolsku osnovu svršenih glagola
.
Postoje dvije vrste nastavaka:
jd.
1. -h
2.
3.
mn.
1. -smo
2. -ste
3. -še
jd.
1. -oh
2. -e
3. -e
mn.
1. -osmo
2. -oste
3. -oše
IMPERFEKT
Imperfekt je prošlo
nesvršeno
vrijeme.
Izriče radnju koja je dugo trajala u prošlosti.
Tvori se samo od glagola nesvršenog vida.
Imperfekt je jednostavan glagolski oblik (izriče se jednom rječju).
IMPERFEKT=OSNOVA+3 VRSTE NASTAVAKA
-ah
-aše
-aše



-asmo
-aste
-ahu
-jah
-jaše
-jaše



-jasmo
-jaste
-jahu
-ijah
-ijaše
-ijaše



-ijasmo
-ijaste
-ijahu
Imperfekt pomoćnih glagola
BITI
jd.
1. bijah bjeh
2. bijaše bješe
3.bijaše bješe
mn.
1. bijasmo bjesmo
2. bijeaste bjeste
3. bijahu bjahu
HTJETI
jd.
1. htijah
2. htijaše
3. htijaše
mn.
1. htijasmo
2. htijaste
3. htijahu
PLUSKVAMPERFEKT
Pluskvamperfekt je predprošlo glagolsko vrijeme - izriče
predprošle radnje
.
PLUSKVAMPERFEKT=PERFEKT ili IMPERFEKT POMOĆNOG GLAGOLA BITI+GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI
Pluskvamperfekt se od perfekta razlikuje u tome što izriče predprošlu radnju, iako oba izriču prošle radnje. Dakle, radnja pluskvamperfekta predhodi radnji perfekta.
Pluskvamperfekt možemo zamjeniti perfektom samo ako vremenski odnosi ostaju jasni.
Pluskvamperfekt pomoćnih glagola
BITI
jd.
1. bio sam bio bijah bio
2.bila si bila bijaše bila
3.bilo je bilo bijaše bilo
mn.
1. bili smo bili bijasmo bili
2. bile ste bile bijaste bile
3.bila su bila bijahu bila
HTJETI
jd.
1. bio sam htio bijah htio
2. bila si htjela bijaše htjela
3. bilo je htjelo bijaše hjela
mn.
1. bili smo htjeli bijasmo htjeli
2.bile ste htjele bijaste htjele
3.bila su htjela bijahu htjela
FUTUR I
Glavno je buduće vrijeme futur I. On je složeni glagolski oblik:
tvori se od infinitiva i nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola htjeti.
Ako infinitiv u futuru I završava ni -ti i stoji ispred pomoćnog glagola htjeti, gubi se završno i. Obje su sastavnice jedna izgovorna cjelina i ne smije se čuti t ispred ć. U glagolima s infinitivom na -ći ništa se ne mijenja.
Futur I pomoćnih glagola
BITI
jd.
1. bit ću ja ću biti
2. bit ćeš ti ćeš biti
3. bit će on će biti
mn.
1. bit ćemo mi ćemo biti
2. bit ćete vi ćete biti
3. biti će oni će biti
HTJETI
jd.
1. htjet ću ja ću htjeti
2. htjet ćeš ti ćeš htjeti
3.htjet će on će htjeti
mn.
1. htjet ćemo mi ćemo htjeti
2. htjet ćete vi ćete htjeti
3.htjet će on će htjeti
FUTUR II
Futur II glagolsko je vrijeme kojim se izriče buduća radnja koja traje
istovremeno ili prije neke druge buduće radnje.
Futur II rabimo u rečenicama s više predikata
Futur II tvori se svršenim prezentom pomoćnog glagola biti i glagolskim pridjevom radnim.
Futur II svršenih glagola često se zamjenjuje prezentom svršenih glagola.
Futur II pomoćnih glagola
BITI
jd.
1. budem bio
2. budeš bila
3.bude bilo
mn.
1. budemo bili
2. budete bile
3. budu bila
HTJETI
jd.
1. budem htio
2. budeš htjela
3. bude htjelo
mn.
1. budemo htjeli
2.budete htjele
3.budu htjela
IMPERATIV
Imperativ je glagolski način kojim se najčešće izriče zapovijed i zbog toga se naziva
zapovijednim načinom.
Imperativ je i jednostavan i složeni glagolski oblik.
Ne možemo zapovijedati govornoj osobi (sebi) niti nenaznočnoj osobi pa imperativ ima jednostavne oblike samo za 2. os. jd. i 1. i 2. os. mn.
Za 3. os. jd. i mn. rabe se složeni oblici.
Osim zapovijedi, imperativom se izriče
zabrana, savjet, poticaj ili zamolba.
neka
nose
čestica
prezent
3. os. mn.
U trećoj osobi jednine i množine imperativ je složeni glagolski oblik
sastavljen od čestice neka i prezenta.
Istaknuti glagoli ne izriču vrijeme izvršenja glagolske radnje nego
način izvršenja radnje
. Takvi se galgolski oblici nazivaju
glagolskim načinima
.
KONDICIONAL
Nastavci za imperativ
-, -mo, -te
-j, -jimo, -jite
-i, -imo, -ite
-ji, -jimo, -jite
Imperativ pomoćnih glagola
BITI
jd.
1. - 1. budimo
2. budi mn. 2. budite
3. neka bude 3.neka budu
HTJETI
jd.
1. - 1. htjednimo
2. htjedni mn. 2. htjednite
3. neka htjedne 3. neka htjednu
Glagolski način kojim se
izriče želja, mogućnost ili pogodba naziva se kondicionalom ili pogodbenim načinom.

SADAŠNJOST

PROŠLOST
Pojeo bih. Bio bih pojeo.
KONDICIONAL I

KONDICIONAL II
želja, mogućnost ili pogodba u sadašnjosti
želja, mogućnost ili pogodba u prošlosti
kondicional I
kondicional II
Želju, mogućnost ili pogodbu u
sadašnjosti
izričemo
kondicionalom I
, a u
prošlosti kondicionalom II
.
Ovako se sprežu glagoli u kondicionalu:

prolaziti
KONDICIONAL I KONDICIONAL II

1. ja
bih
prolazi
o
1. ja
bih bio
prolazi
o
jd. 2. ti
bi
prolazi
la
jd. 2. ti
bi bila
prolazi
la
3. on
bi
prolazi
o
3. on
bi bio
prolazi
o
ona
bi
prolazi
la
ona
bi bila
prolazi
la
ono
bi
prolazi
lo
ono
bi bilo
prolazil
o




1. mi
bismo
prolazi
li
1. mi
bismo bili
prolaz
i
li
mn. 2. vi
biste
prolazi
le
mn. 2. vi
biste bile
prolazi
le
3. oni
bi
prolazi
li
3. oni
bi bili
prolazi
li

ona
bi
prolazi
la
ona
bi bila
prolazi
la

one
bi
prolazi
le
one
bi bile
prolazi
le
Prolazio
bih
.
glagolski
pridjev
radni
aorist
pomoćnog glagola
biti
Bio bih
prolazio.
kondiconal prvi
pomoćnog
glagola
biti
glagolski
pridjev radni
NEODREĐENE ZAMJENICE
Neodređene zamjenice
zamjenjuju nešto neodređeno, općenito ili niječno.
Najčešće su neodređene zamjenice:
-netko, nitko, itko, svatko, bilo tko, tkogod, ma tko...
-nešto, ništa, išta, svašta, bilo što, štogod, ma što...
-neki, nekakav, nikakav, ikakav, svakakav, bilo kakav, kakavgod...
-svaki, svakakav, kojekakav, ničiji, nečiji, ičiji, čijigod...
Neodređene zamjenice najčešće su složene od dvaju dijelova:
ne-
ni- + tko, što, koji, čiji, kakav, kolik
i-


PREDMETAK+ODNOSNA ZAMJENICA
Donesi mi
štogod
.
tko, što, koji, čiji, kakav+god



ODNOSNA ZAMJENICA+ČESTICA
Što god
mi doneseš, bit ću zadovoljna.
Zamjenice
netko, svatko, nitko, itko
u nominativu se pišu
sa slovom t.
U ostalim se padežima slovo t gubi:
nekoga, svakoga, nikoga, ikoga
.
Kad ispred zamjenica složenih s predmetcima
ni
i
i
dođe prijedlog, on se umeće između predmetka i zamjenice.
Služba riječi u rečenici je uloga riječi unutar rečenice.
PREDIKAT
Vrsta riječi je podjela riječi prema njihovim
obilježjima.
Razlikujemo
imenski i glagolski
predikat.
Imenski predikat se tvori od
imenske riječi i pomoćnog glagola biti.
Glagolski predikat tvori se samo od
glagola
.
Glagol koji je predikat mora imati osobu broj i vrijeme.
SUBJEKT
Subjekt je
vršitelj radnje
u rečenici.
Izriče se
imenskom riječju u nominativu
, najčešće imenicom ili zamjenicom.
OBJEKT
Rečenični dio kojemu mjesto otvara glagol u predikatu i koja izriče
predmet radnje
.

Izriče sve što je radnjom obuhvaćeno.
Razlikujemo
izravni i neizravni objekt
.
Izravni objekt
izriče predmet radnje na koji
radnja prelazi izravno.
Prepoznaje se kao imenica ili neka druga imenska riječ (pridjev, zamjenica ili broj)
u akuzativu, i to bez prijedloga.
Učenik gleda školu.
P
S
TKO? ŠTO?
KOGA? ŠTO?
IZRAVNI OBJEKT
AKUZATIV
Neizravni objekt
je imenska riječ u
genitivu, dativu, lokativu, instrumentalu te u akuzativu s prijedlogom.
Izriče predmet radnje na koji
radnja prelazi neizravno.
Nasmijala se Zvonimiru.
P
KOMU? ĆEMU?
NEIZRAVNI OBJEKT
Postoje padeži u kojima nema objekta. To su
nominativ i vokativ
koje zovemo neovisnim padežima jer ne ovise o drugim rečeničnim djelovima.
Objekt sa svojom dopunom čini
objektni skup
.
Kada se uz riječ koja izriče predmet radnje nalazi prijedlog, takav se objekt naziva
prijedložni objekt
.
PRILOŽNE OZNAKE
Rečenični dio kojemu mjesto otvara predikat i koji izriče
okolnosti glagolske radnje naziva se priložne oznake.
U službi priložnih oznaka razlikujemo
priloge i prijedložne izraze.
(Prilozi su riječi, nepromjenjive, koje se prilažu glagolima i izriču okolnosti glagolske radnje, a prijedložni izrazi su sveze prijedloga s imenicom).
Postoji mnogo okolnosti glagolske radnje, kao što su: mjesto, vrijeme, način, količina, društvo, sredstvo, namjera i uzrok.
ATRIBUT
Rečenični dio koji
dopunjuje imenicu pobliže ju označujući naziva se atribut.
Atributima mjesto o rečenici otvara imenica koj
u dopunjuju.
Postoje dvije vrste atributa:
pridjevni i imenični
.
Pridjevni atribut
je pridjev, zamjenica ili broj koji je pridjeljen imenici kako bi ju pobliže označio. Slažu se u rodu, broju i padežu.
Npr. veliki uspjeh (pridjev+imenica)
prvi odbijanac (broj+imenica)
naša djeca (zamjenica+imenica)
Imenični atribu
t je imenica koja pobliže označuje drugu imenicu s kojom se
ne slaže u padežu
.
Imenični atribut najčešće je
imenica u genitivu
.

Npr. Košara jabuka. , Pisac romana.
Vrsta imeničnog atributa u kojoj imenicu pobliže opisuje prijedložni izraz naziva se
prijedložni atribut
.
kolač
od jabuka
utakmica
iz snova
učenje
bez prisile
zadaća
po želji
IMENICA
PRIJEDLOŽNI ATRIBUT
(imenica s prijedlogom)
APOZICIJA
Apozicija je imenica koja
dopunjuje drugu imenicu
s kojom se
slaže u padežu
, a često i u rodu i u broju.
Npr. Planet Zemlja, Satelit Mjeseca
APOZICIJA
IMENICA
APOZICIJA
IMENICA
U uobičajenom redosljedu riječi apozicija prethodi imenici koju označuje.
Apozicijski skup je skup apozicije i jednoga ili više atributa.
Npr. svjetska prvakinja Janica.
ATRIBUT
APOZICIJA
IMENICA
Apozicijski skup
Kada se apozicija nalazi ispred imenice, zarez se ne bilježi.
U obrnutome poretku piše se zarez.
Rečenica je skup riječi ili jedna riječ koja prenosi cjelovitu obavijest.
REČENICA
SLOŽENA
JEDNOSTAVNA
(jedan predikat)
neproširena
(subjekt, predikat)
proširena
(subjekt, predikat
+ dopune)
(dva ili više predikata)
nezavisno složene
1. nizanje
(zarez)
2. povezivanje
(vezničke riječi, prilog, zamjenica, prijedlog
+ zamjenica, veznički skupovi
zavisno složene
uvrštavanje
(cijela surečenica se
uvrštava na mjesto nekog
rečeničnog dijela u glavnoj
surečenici)
JEDNOSTAVNA REČENICA
Rečenicu s
jednim predikatom nazivamo jednostavna rečenica.
Rečenica koja se sastoji
samo od temeljnih rečeničnih dijelova - subjekta i predikata - naziva se jednostavna neproširena rečenica
.
Jednostavne rečenice s
dopunama nazivamo jednostavne proširene rečenice.
Subjekt i predikat
uvijek se slažu u glagolskoj osobi
. To je slaganje
temeljni rečenični dio
.
Slaganje subjekta i predikata u rečenici naziva se
SROČNOST
.
NEOGLAGOLJENA I BESUJBJEKTNA REČENICA
Rečenica u kojoj nije izrečen glagolski dio predikata naziva se
neoglagoljena rečenica
.

KADA SE SLUŽIMO NEOGLAGOLJENIM REČENICAMA

-Kada je glagol poznat iz predhodne rečenice
(O čemu govoriš?) O maslini.
-U kratkim odgovorima
(Koliko ima godina?) Oko 1700.
-Pri uobičajenim pozdravima
Dobar dan! Laku noć!
-U veoma napetim okolnostima:
Vatra! Vode! Brzo!
-Na početku govora:
Maslina. Jedna jedina. Najstarija na svijetu.
Rečenica u kojoj se
subjekt ne može odrediti naziva se besubjektna rečenica.
Besubjektnu rečenicu prepoznajemo po
uporabi predikata u 3. os. jd. kojemu je pridodana čestica se.
U rečenici s neizrečenim subjektom,
subjekt se prepoznaje iz glagolske osobe, a u besubjektnoj se ne može prepoznati.
Ni rečenica s neizrečenim subjektom ni besubjektna rečenica nemaju imensku riječ u nominativu u službi subjekta.
SLOŽENA REČENICA
-Prilozi su i upitne riječi na koje se prilozima odgovara. Tako su
upitni prilozi:
kada, otkada, dokada, kako, gdje, kamo, kuda...
KAKVA JE RAZLIKA U ZNAČENJU MJESNIH PRILOGA
GDJE
,
KAMO
I
KUDA
?

Prilog
gdje
izriče mjesto radnje,
kamo

izriče cilj kretanja, a

kuda
izriče put kretanja.
KAKO RAZLIKOVATI PRILOGE OD PRIDJEVA?

Pridjevi su promjenjive riječi i pridjevaju se imenicama, a prilozi su nepromjenjive riječi i prilažu se glagolima.
Najčešći su prilozi mjesni vremenski i načinski, no postoje i druge vrste priloga.
Količinski
izriču količinu radnje i odgovaraju na pitanje:
Koliko?
- ovoliko, toliko, malo...
Uzročni
izriču uzrok galgolske radnje i odgovaraju na pitanje:
Zašto?
- zato,stoga...
Ostali
izriču razne okolnosti: zbilja, možda,
vjerojatno...
PRIJEDLOZI
Samostalne riječi
imaju svoje stalno, samostalno značenje, a
nesamostalne
nemaju samostalnog značenja izvan rečenice.
Nesamostalne riječi kojima se izriču odnosi među riječima u rečenici nazivaju se
prijedlozi
.
Najčešći su prijedlozi:
na, o, po, pri, prema,
u, iz, od, bez, pokraj...
PRIJEDLOZI SE NAJČEŠĆE PREDLAŽU IMENICAMA
Iako su sami nepromjenjivi, prijedlozi određuju oblik imenice pred kojom stoje.
Primjer:
Prolazila je pastirica
sa

stad
om.

Prolazila je pastirica

bez

stad
a.

Prolazila je pastirica
uz
stad
o.
PRIJEDLOZI SU VAŽNI ZA ZNAČENJE REČENICE

Sjeo je
na
travu, skinuo kaputić
sa
sebe i odložio ga
u
blizini.




Rečenica s prijedlozima

Sjeo je travu, skinuo kaputić sebe i odložio ga blizini.
Rečenica bez prijedloga
Prijedlog
s
javlja se u dva oblika:
s
i
sa
. Temeljni je oblik toga prijedloga
s
i taj se oblik najčešće rabi
.
s
prijateljicom,
s
mamom,
s
bratom
Međutim ispred riječi koje počinju glasovima
s
,
š
,
z
ili
ž
prijedlog
s
radi lakšeg izgovora dobiva oblik
sa
.

sa
sestrom,
sa
šeširom,
sa
Zrinkom
Oblik
sa
rabi se i ispred riječi koje počinju suglasničkom skupinom u kojoj je glas
s
,
š
,
z
ili
ž
.

sa
ps
om, sa

enicom sa
Ks
enijom
Glas
a
koji se navezuje na završetak riječi naziva se
navezak
. Navezak nije nastavak riječi i ne mijenja njezino značenje.
I prijedlog
k
ima
oblik s naveskom
, koji glaski
ka
. Oblik ka rabi se pred riječima koje počinju glasovima
k
ili
g
.

Idem
k
prijateljima.

Idem
ka
Katarini.

Idem
ka
gimnaziji.
KAKO RAZLIKOVATI PRIJEDLOGE OD PRILOGA?
PRILOZI SE PRILAŽU GLAGOLIMA PRIJEDLOZI SE PREDLAŽU IMENICAMA

Zec je
brzo

trčao
. Zec je trčao
prema

šumi
.
Iznenada

se zaustavio
.
U

travi
je ugledao ogledalce.
Pažljivo
je uzeo
ogledalce. Držao ga je
pred

licem
.
Prijedlozi se najčešće predlažu imenicama, no mogu se predložiti i drugim riječima. Tako mogu stajati:
-pred zamjenicama
-pred pridjevima
-pred brojevima
VEZNICI
Riječi koje povezuju riječi ili rečenice nazivaju se
veznici
.
Veznika ima mnogo, a najčešći su:
i, pa, te, ni, niti, a, ali, nego, no, već, ili, jer, ako, dok...
Rečenica koja ima
dva ili više predikata
naziva se
složena rečenica
.

Primjer: Tako
je nastao
izvorni hrvatski brod falkuša, a
odlikuje se
izvrsnom plovnošću.
Složene rečenice nastaju slaganjem jednostavnih rečenica u jednu cjelinu (pomoću zareza ili veznika).
Jednostavne rečenice unutar složene rečenice nazivaju se
surečenicama
.
Osim veznika, rečenice spajaju i veznički skupovi, prilozi, zamjenice i zamjenice s prijedlogom.
KAKO NASTAJE SLOŽENA REČENICA?
Složene rečenice mogu nastati na tri načina:
nizanjem, povezivanjem i uvrštavanjem.

Ravnopravne surečenice mogu se slagati nizanjem bez veznika i povezivanjem pomoću veznika.
Složena rečenica i kojoj surečenice nisu ravnopravne nastaju uvrštavanjem - tako da se zavisna surečenica uvrsti u glavnu surečenicu.
NEZAVISNO SLOŽENA REČENICA
Rečenica složena povezivanjem ili nizanjem ravnopravnih surečenica naziva se nezavisno složena rečenica.
Nezavisno složena rečenica u kojoj se ravnopravne surečenice nižu jedna do druge bez veznika naziva se
rečenični niz
.
Surečenice u rečeničnome nizu
povezane su najčešće zarezom
.
Složena rečenica čije su surečenice povezane vezničkim riječima naziva se veznička rečenica.
SASTAVNA I RASTAVNA REČENICA
Sastavna rečenica je nezavisno složena rečenica u kojoj se sadržaji surečenica međusobno sastavljaju.
Sastavni su veznici: i, pa, te, ni, niti
.
Veznicima ni i niti služimo se u niječnim sastavnim rečenicama.
Rastavna rečenica je nezavisno složena rečenica u kojoj se sadržaji surečenica međusobno rastavljaju.
Rastavni je veznik ili
. On može biti i udvojen: ili - ili.
Sadržaji surečenica u tim složenim rečenicama stavljaju nas pred izbor: ili jedno ili drugo. Ti su sadržaji toliko rastavljeni da se ne mogu istodobno ostvariti. Zato kažemo da su to rastavne nezavisno složene rečenice.
U sastavnim i rastavnim rečenicama zarez se u pravilu ne piše. Zarez ipak pišemo pri naknadnom dodavanju.
SUPROTNA REČENICA
Nezavisno složena veznička rečenica koja ima ravnopravne surečenice međusobno suprotstavljenih sadržaja naziva se
suprotna rečenica.
Suprotne rečenice povezuju se suprotnim veznicima:
a, ali, nego, no, već
.
ISKLJUČNA I ZAKLJUČNA REČENICA
Nezavisno složena rečenica u kojoj se druga surečenica svojim sadržajem isključuje iz sadržaja prve surečenice naziva se
isključnom rečenicom
.
Isključne surečenice povezuju se
isključnim veznicima: jedino, jedino što, samo, samo što, tek,tek što.
Nezavisno složena rečenica u kojoj je druga surečenica zaključak sadržaja druge surečenice naziva se
zaključna rečenica.
Zaključne surečenice povezuju se
zaključnim veznicima: dakle, stoga, zato.
ZAVISNO SLOŽENA REČENICA
Zavisno složena rečenica je rečenica u kojoj sadržaji surečenica nisu ravnopravni, nego jedna zavisi o drugoj zbog toga što je uvrštena u nju.
Surečenica u koju se druga surečenica uvrštava zove se glavna, a surečenica koja se uvrštava u glavnu zove se zavisna surečenica.
Zavisna se surečenica može uvrstiti u svako mjesto rečeničnoga ustrojstva - zato razlikujemo predikatne, subjektne, objektne, atributne i priložne rečenice.
PREDIKATNA REČENICA
Predikatna je rečenica zavisno složena rečenica u kojoj se zavisna surečenica uvrštava na mjesto imenske riječi predikata glavne surečenice.
Predikatna rečenica prepoznaje se po tome što u imenskom predikatu glavne surečenice nedostaje imenska riječ.
SUBJEKTNA REČENICA
Subjektna rečenica je zavisno složena rečenica u kojoj se zavisna surečenica uvrštava na mjesto subjekta glavne surečenice.
Prepoznaje se po tome što u glavnoj surečenici nedostaje subjekt.
OBJEKTNA REČENICA
Objektna rečenica zavisno je složena rečenica u kojoj se zavisna surečenica prema predikatu glavne odnosi kao objekt.
Prepoznaje se po tome što u predikat glavne surečenice otvara mjesto zavisnoj surečenici kao objekt.
PRILOŽNA REČENICA
Priložna rečenica je zavisno složena rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena u glavnu surečenicu na mjesto priložne oznake.
Priložna rečenica nastaje uvrštavanjem zavisne surečenice u glavnu surečenicu na mjesto priložne oznake mjesta, vremena ili načina.
Zavisno složena rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena u glavnu na mjesto priložne oznake mjesta naziva se mjesnom rečenicom.
Zavisno složena rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena u glavnu surečenicu na mjesto priložne oznake vremena naziva se vremenska rečenica.
Zavisno složena rečenica u kojoj je glavna surečenica uvrštena u glavnu surečenicu na mjesto priložne oznake načina naziva se načinskom rečenicom.
ATRIBUTNA REČENICA
Atributna rečenica zavisno je složena rečenica u kojoj se zavisna surečenica prema imenici glavne surečenice odnosi kao atribut.
Atributna se rečenica prepoznaje po tome što je zavisna surečenica vezana uz imenicu iz glavne surečenice te ju pobliže opisuje.
VIŠESTRUKO SLOŽENA REČENICA
Rečenica sastavljena od nezavisnih i zavisnih surečenica naziva se
višestruko složena rečenica
.
Rečenica od kojih nastaju surečenice u složenim rečenicama nazivaju se
ishodišne rečenice
.
Surečenice u višestruko složenoj rečenici mogu biti u odnosu s jednom ili dvjema surečenicama. Taj odnos može biti
zavisan i nezavisan
.
Osim naziva višestruko složena rečenica u uporabi je i naziv
mnogostruko složena rečenica
.
Naziv višestruko složena rečenica u nekim se jezikoslovnim djelima javlja kao oznaka za sve složene rečenice koje imaju više od dvije surečenice, bez obzira u kakvom su one odnosu (zavisnom ili nezavisnom).
GLAGOLSKI PRILOZI
Glagolski prilozi
su prilozi nastali od glagola.
Razlikujemo
glagolski prilog prošli
i
glagolski prilog sadašnji
.
Glagolski prilog sadašnji
izriče radnje koje se zbivaju u
isto vrijeme kad i radnja predikata.
Primjer:
Sin joj briše suze
smješeći se.

Gledajući ga,
mati je vidjela njegovu tugu.
Glagolski prilog prošli
izriče radnje koje su se dogodile
prije radnje predikata
.
Primjer: Dočekavši
sina, raznježila se.

Vrativši se
kući, raduje se majci.
GLAGOLSKI PRILOG SADAŠNJI TVORI SE OD NESVRŠENIH GLAGOLA, A GLAGOLSKI PRILOG PROŠLI OD SVRŠENIH GLAGOLA.
Glagolski prilog sadašnji tvori se tako da se glagolu u 3. osobi množine prezenta doda nastavak -ći.
moliti > mole
ći
gledati > gledaju
ći
ulaziti > ulaze
ći
peći > peku
ći
prezent, 3. os. mn.
nastavak -ći
Glagolski prilog prošli tvori se tako da se glagolskoj osnovi doda nastavak -vši ili -avši.
Nastavak -vši dodaje se ako osnova završava na samoglasnik, a nastavak -avši ako završava na suglasnik.
zamoliti > zamoli
vši
pogledati > pogleda
vši
ući > uš
avši
ispeći > ispek
avši
glagolska
osnova
nastavak -vši ili -avši
Pomoćni glagoli također imaju glagolske priloge:

BITI HTJETI

SADAŠNJI: budući htijući, hoteći
PROŠLI: bivši htjevši
Rečenica u kojoj nije izrečen glagolski dio predikata naziva se
neoglagoljena rečenica
.
Full transcript