Loading presentation...

Present Remotely

Send the link below via email or IM

Copy

Present to your audience

Start remote presentation

  • Invited audience members will follow you as you navigate and present
  • People invited to a presentation do not need a Prezi account
  • This link expires 10 minutes after you close the presentation
  • A maximum of 30 users can follow your presentation
  • Learn more about this feature in our knowledge base article

Do you really want to delete this prezi?

Neither you, nor the coeditors you shared it with will be able to recover it again.

DeleteCancel

Make your likes visible on Facebook?

Connect your Facebook account to Prezi and let your likes appear on your timeline.
You can change this under Settings & Account at any time.

No, thanks

HRVATSKI JEZIK

No description
by

Marko Bagarić

on 10 June 2015

Comments (0)

Please log in to add your comment.

Report abuse

Transcript of HRVATSKI JEZIK

HRVATSKI JEZIK
RIJEČI (PART 2)
SLOŽENA REČENICA
GLAGOLI
SUBJEKT U REČENICI
VRSTE ZAMJENICA
PREDIKAT U REČENICI
PROMJENJIVE RIJEČI
SKLONIDBA
NEPROMJENJIVE RIJEČI
RIJEČI
Riječima kojima se mijenja oblik, a značenje ostaje isto, nazivaju se promjenjive riječi.
Sastoje se od osnove i nastavka.
NASTAVAK: promjenjivi dio riječi
OSNOVA: dio riječi koji se ne mijenja
Riječi čiji se oblik ne mijenja nazivaju se nepromjenjive riječi.
IMENSKE RIJEČI (imenice, pridjevi, zamjenice, brojevi) mogu se mijenjati po padežima. Promjena riječi po padežima naziva se
SKLONIDBA
ili
DEKLINACIJA
. Hrvatskom jeziku postoji SEDAM padeža.
naziv padeža padežna pitanja pomoćna riječ
NOMINATIV Tko ili Što postoji?
GENITIV Koga ili Čega nema?
DATIV Komu ili Čemu prilazim?
AKUZATIV Koga ili Što vidim?
VOKATIV (nema) (Oj! Ej!-poziv)
LOKATIV (o) Komu ili (o) Čemu mislim?
INSTRUMENTAL S kim ili Čime putujem?
Osobne zamjenice
Povratna zamjenica
Posvojne zamjenice
Povratno-posvojna zamjenica
Pokazna zamjenica
Odnosne zamjenice
Upitne zamjenice
Neodređene zamjenice
Rečenicu s jednim predikatom nazivamo
jednostavnim

rečenicama
.
Krov titra. Titra

subjekt predikat predikat
Rečenica koja se sastoji somo od temeljnih rečeničnih dijelova-subjekta i predikara-naziva se
jednostavna

neproširena rečenica
.
Subjekt i predikat
uvijek se slažu u glagolskoj osobi
. To je
slaganje
temeljni rečenični odnos.

Moja prijeteljica Dunja voli masline.
dopune subjektu dopune predikatu
SUBJEKT PREDIKAT
Falkuša
plovi
, komiški ribari
love
.
Tako
je nastao
izvorni hrvatski brod falkuša, a
odlikuje

se
izvrsnom plovnosću.
Svaka rečenica ima po
dva predikata
. Takva rečenica nije proširena, nego složena.
Rečenica koja ima dva ili više predikata naziva se
složena

rečenica
. Složene rečenice nastaju slaganjem (zarezom, veznikom
i
,
ali
,
da
,
dakle
) jednostavnih rečenica u jednu cjelinu.
KRAJ!!!!!!!!
PROMJENJIVE RIJEČI
IMENICE
PRIDJEVI
ZAMJENICE
BROJEVI
GLAGOLI
Imenice su riječi kojima se imenuju bića, stvari, pojave i mjesta.
Dijele se na opće i vlastite.
OPĆE IMENICE: pišu se malim početnim slovom. npr. vlak, auto, mrav
VLASTITE IMENICE: pišu se velikim početnim slovom. npr. Ivan, Matej, Petra
OPREZ!!!!!!
Riječi koje završavaju na -ski, -ški, -čki, -ćki pišu se malim početnim slovom (zagrebački, splitski)
Pridjevi su riječi koje opisuju imenicu.
Neki pridjevi u hrvatskom jeziku mogu izraziti svojstvo određenosti i neodređenosti.
Neodređen oblik pridjeva odgovara na pitanje Kakav?- on opisuje imenicu.
Određen oblik pridjeva odgovara na pitanje Koji?-on određuje imenicu.
U nominativu jednine muškog roda neodređeni oblik pridjeva ima ništićni nastavak, a određeni oblik ima nastavak -i.

SKLONIDBA PRIDJEVA:
Kad pridjev stoji sam, padež mu određujemo postavljajući ista pitanja kao i za imenice.
Zamjenice su vrsta rijei koje zamjenjuju druge riječi.

1.osoba-govornik: prva osoba-ona koja govori
2.osoba-sugovornik: druga osoba-ona kojoj se govori, koja sluša
3.osoba-negovornik: ona koja ne sudjeluje u razgovoru
Zamjenice se sklanjaju po padežima.
NA PRIMJER:
A
JA sam igrao nogomet. MENE trebaju u prvoj postavi.
Brojevi su riječi kojima se izriče koliko čega ima ili koje je što po redosljedu zovu se brojevi. Matematički znak kojim označujemo broj je brojka.
Brojevi kojima se izriče točno koliko čega ima nazivaju se GLAVNI BROJEVI (koliko?)
Brojevi kojima se izričemjrsto u redosljedu nazivaju se REDNI BROJEVI (koji/koja?)
BROJEVI SE SKLANJAJU PO PADEŽIMA:
N prvi vrabac prva lastavica prvo gnijezdo
G prvog,prvoga prve prvog, prvoga
D prvom, prvome, prvomu prvoj prvom, prvomu, prvome
Imenice koje su po značenju brojevi nazivamo brojevne imenice (npr. stotina, milijun).
Glagolima se izriču štp tko radi ili što se događa.
OBILJEŽJA GLAGOLA:
Glagolima se može izricati vrijeme radnje (prošlost, sadašnjost i budućnost) naziva se GLAGOLSKO VRIJEME.
Glagolima se mogu izreći uloge u razgovoru (govornik, sugovorni i negovornik). Te se uloge nazivaju GLAGOLSKIM OSOBAMA.
Različitim glagolskim oblicima može se izreći i broj: jednina ili množina. To znači da glagoli imaju i obilježje GLAGOLSKOG BROJA
Na temelju glagolskih obilježja osobe i broja postoje TRI GLAGOLSKE OSOBE U JEDNINI I TRI U MNOŽINI.
NEPROMJENJIVE RIJEČI
PRILOZI
PRIJEDLOZI
VEZNICI
USKLICI
ČESTICE
Prilozi su riječi kojima izričemo okolnosti glagolske radnje. Najčešće okolnosti glagolske radnje mjesto, vrijeme i način.
Najčešće su okolnosti priloga MJESNI, VREMENSKI I NAČINSKI.
VREMENSKI PRILOZI izriču VRIJEME GLAGOLSKE RADNJE te odgovaraju na pitanja: KADA? (sada, odmah, jutros, danas, uvijek...)
OTKADA? (oduvijek, odavno, odmalena...)
DOKADA? (zauvijek, dovijeka, dotada...)
NAČINSKI PRILOZI izriču NAČIN GLAGOLSKE RADNJE i odgovaraju na pitanja: KAKO? NA KOJI NAČIN? (ovako, nekako...)
MJESNI PRILOZI izriču MJESTO GLAGOLSKE RADNJE i odgovaraju na pitanja: GDJE? (ovdje, tu, ondje, negdje, nigdje...)
KAMO? (ovamo, tamo, onamo, nekamo...)
KUDA? (ovuda, tuda, onuda, nekuda...)
ODAKLE? (odavde, otuda, odande...)
DOKLE? (dovde, dotle, donde...)
PRILOZI (part 2)
Treba znati razlikovati značenja mjesnih priloga GDJE, KAMO i KUDA.
GDJE-izriče MJESTO RADNJE, gdje se što nalazi, gdje se što događa
Gdje sjediš?
Sjedim ovdje.
KAMO-izriče CILJ KRETANJA.
Kamo trčiš?
Trčim onamo.
KUDA-izriče PUT KRETANJA.
Kuda trčiš?
Trčim ovuda.
KAKO RAZLIKOVATI PRIDJEVE OD IMENICA?
PRIDJEVI
PRILOZI
pridjevaju se imenicama prilažu se glagolima
Veselo
dijete
veselo
pjeva.
Odgovaraju na pitanje: Odgovaraju na pitanje:
KAKVO je što? KAKO se što radi?
promjenjive su riječi Nepromjenjive se riječi
Nesamostalne riječi kojima se izriču odnosi među riječima u rečenici nazivaju se PRIJEDLOZI.
Najčešći prijedlozi su: na, o, po, pri, prema, u, iz, od, bez, pokraj, s, k, kraj, kod, niz, pred, među, između, nakon, usprkos...
Prijedlozi se nakčešće predlažu imenicama
Veznici su riječi koje povezuju riječi ili rečenice.
Najčešći veznici su: i, pa, te, ni, niti, a, ali, nego, no, već, ili, jer, ako, dok, makar, premda, iako, kao...
Usklici su riječi kojima izričemo osjećaj ili raspoloženje, doziv ili zvuk u prirodi.
Najčešći usklici:
za izražavanje osjećaja i raspoloženja: ah, eh, ih, oh, uh, hura, hm, ijuju, ju, jao, joj, o, oho, oj, uf...
za dozivanje i poticaje: o, oj, ej, hej, hajde, halo, mic, šic, iš, đi, điha...
onomatopejski: buć, pljus, tap, hap, ćap, mljac, tres, bum, zum, tik-tak, škljoc...
Riječi kojima se oblikuju ili preoblikuju rečenice nazivaju se ČESTICE. Pomoću njih se daje drugačije značenje pojedinim riječima u rečenici.
jesna: DA
čestice niječna: NE
upitna: LI
Najčešće čestice su: da, ne, li, zar, neka, baš, god...
NOMINATIV
Nominativ je osnovni padež imenovanja. Riječ u nominativu u rečenici često izriče vršitelja radnje. Ako nominariv ne možemo prepoznati koristimo se pitanjima TKO ? (za živo) i ŠTO? (za neživo).
NA PRIMJER:
LJUDI se vesele.-TKO se veseli?
SNIJEG pada.-ŠTO pada?
KONJIĆ juri kroz snijeg.-TKO juri kroz snijeg?
SANJKE također jure kroz snijeg.-ŠTO također juri kroz snijeg?
GENITIV
Genitivom izričemo pripadnost (posvojenost), građu, djelomičnost, izostanak (nemanje), a možemo izricati i mjesto, vrijeme, svojstvo, uzrok i drugo. Genetiv prepoznajemo postavljajući pitanja KOGA? (za živo) i ČEGA? (za neživo).
OPREZ!!!!!!!
šešir od purana puranov šešir
gnijezdo od lastavice lastavčje gnijezdo
DATIV
Dativ izriče PRIMATELJA i USMJERENOST (CILJ).
Dajem BRATU. KOMU dajem? PRIMATELJ
Prilazim KUĆI. ČEMU prilazim? USMJERENOST (CILJ)
U rečenici dativ prepoznajemo postavljajući pitanja KOMU prilazim? (za živo) i ČEMU prilazim? (za neživo).
Dativ uglavnom dolazi bez prijedloga, a može doći i s prijedlogom
k(a), unatoč, usprkos i nasuprot.
AKUZATIV
Predmet radnje je ono što je ranjom obuhvaćeno. Padež kojim izričemo predmet radnje nazivamo AKUZATIV.
Akuzativ u rečenici prepoznajemo po tome što izriče predmet radnje ili postavljajući pitanja KOGA vidim? (za živo) i ŠTO vidim? (za neživo).
KOGA vidim? dupina / dječaka / lastavicu / sestru / dijete / mače
ŠTO vidim? šešir / dvorac / loptu / čokoladu / more / selo
OPREZ!!!!!!!!!
Nominativ i akuzativ imaju isti oblik imenica muškog roda u jednini koje znače neživo, imenica ženskog u množini i sve imenice srednjeg roda.
Nominativ i akuzativ zato razlikujemo prema značenju: NOMINATIV izriče VRŠITELJA RADNJE, AKUZATIV izriče PREDMET RADNJE.
VOKATIV
Vokativ je padež dozivanja i obraćanja sugovorniku.
HEJ, djeco!
OJ, Luka!
Za razliku od drugih padeža, vokativ ne odgovara na pitanj, nego se veže uz usklike.
Vokativ se u rečenici u kojoj dolazi uvijek odvaja zarezom. Riječ u vokativu može stajati na početku, u sredini i na kraju rečenice.
Ako se nominativ i vokativ ne razlikuju oblikom, uglavnom se razlikuju
naglaskom.
LOKATIV
Lokativ izriče mjesto, a može izricati i temu, vrijeme i način.
(O) kome ili (O) čemu
mislim?
(o) dupinu / brodu / lastavici / kući / suncu / djetešcu
Lokativ u rečenici prepornajemo portavljajući pitanja
(O) KOME
mislim? (za živo) i
(O) ČEMU
mislim? (za neživo)
lokativ uvijek dolazi s jednim od prijedloga:
o, u, na, po, pri
( i nekada
prema
, ali je ukinuta jer se smatra DATIVOM).
INSTRUMENTAL
Padež izricanja društva i sredstva naziva se INSTRUMENTAL.
Razgovaram s
djedom.
S KIM razgovaram? (s) djedom DRIŠTVO
Pišem
olovkom.
ČIME pišem? olovkom SERDSTVO
U rečenici ćeš instrumental, osim po značenju (izricanju društva ili sredstva) prepoznat i po obliku postaviš li pitanja pomoću upitnih riječi
S KIME
putujem? (za živo) i
S ČIME
putujem? (za neživo).
PRIJEDLOG S(A) upotrebljava se pri izricanju DRUŠTVA, a ne pri izricanju SREDSTVA.
Upotrebljavanje PRIJEDLOGA S(A) je kada sljedeća riječ počinje slovom
s, š, z, ž, ps, ks.
Kada želiš izreći sredstvo, nemoj upotrebljavati PRIJEDLOG S(A).
Predikat je temeljni rečenični dimo kojim se izriče što se u rečenici radi ili zbiva. Predikat se izriče glagolom.
ULOGA RIJEČI UNUTAR REČENICE NAZIVA SE
SLUŽBA RIJEČI.
Glagoli u rečenici imaju službu predikata.
KAKO ODREDITI PREDIKAT U REČENICI:
Mama JE STAVLJALA stvari u kovčegu. Što je mama radila.
Tata navečer puno ČITA. Što tata radi?
KOPKA po autu. Što radi?
PAZIT ČEŠ na njega. Što ćeš raditi?
Predikat češ odredit tako da nađeš glagol u rečenici.
Predikat može stajati na svakome mjestu u rečenici.
Predikatni glagol mora imati glaglsku osobu, broj i vrijeme.
Predikat se može sastojati od jeddne riječi ili od skupa riječi.
Jedan predikat može stajati na više mjesta u rečenici.
Rečenični diokoji izriče vršitelja radnje u rečenici naziva se
subjekt.
Subjekt nalazimo tako da prvo nađemo predikat, pa onda vršitelja radnje (SUBJEKT)
Slikar
je gledao
prema obzorju
Tko
je gledao? Slikar
Subjekt je uvijek u nominativu.
U rečenicma može biti više subjekta.
Rečenice u kojima subjekt nije izrečen nazivano neizrečenim subjektom.
Vidim Tko vidi? JA vidim.
Subjekt se najčešće izriče IMENICOM ili ZAMJENCOM.
OSOBNE ZAMJENICE zamjenjuju govorne osobe: govornika, sugovornika i negovornika.
Osobne zamjenice sklanjaju se ovako:
jednina:
N JA TI ON, ONO ONA
G MENE, me TEBE, te NJEGA, ga NJU, je
D MENI, mi TEBI, ti njemu, MU NJOJ, joj
A MENE, me TEBE, te NJEGA, ga, nj NJU, ju, je
V ----- TI ------ -------
L MENI TEBI NJEMU NJOJ
I SA MNOM TOBOM NJIM NJOM
množina:
N MI VI ONI, ONE, ONA
A, G NAS VAS NJIH, ih
D NAMA, nam VAMA, vam NJIMA, im
L, I NAMA VAMA NJIMA
V ------ VI --------
Nenaglašene oblike zamjenica rabimo češce u svakodnevnome govoru. Naglašene čemo oblike rabiti onda kada ih želimo istaknuti.
Nenaglašeni akuzativ zamjenica on najčešce glasi ga, a oblik nj rabimo iza prijedloga, koji tada završava na samoglasnik a (pred-prada nj, uz-uza nj).
Posvojne zamjenice odgovaraju na isto pitanje kao i posvojni pridjevi.
One izriču kojoj osobi što pripada:
-govornoj osobi: ja-MOJ mi-NAŠ
-sugovornoj osobi: ti-TVOJ vi-VAŠ
-negovornoj osobi: on, ono-NJEGOV oni, one, ona- NJIHOV
ona-NJEZIN
Posvojne su zamjenice promjenjive riječi-mjenjaju se kao posvojni pridjevi.
Imaju razlicite oblike: -za sva tri roda
-za jedninu i množinu
-za padeže
Posvojne se zamjenice slažu sa svojim imenicama u rodu, broju i padežu kao i posvojni pridjevi.
Posvojnim zamjenicama rod određujemo po imenici na koju se odnose, a ne po osobi kojoj nešto pripada.
Povratno-posvojna zamjenica svoj zamjenjuje posvojne zamjenice kada one izricu pripadnost subjektu.
Povratno-posvojna zamjenica svoj ima razlicite oblike:
-za sva tri roda
-za jedninu i množinu
Povratno-posvojna zamjenica svoj sklanja se isto kao zamjenica moj i tvoj.
N Ja sam SVOJ čovjek, SVOJA osoba.
G Bez pomoći SVOGA prijatelja ne bih to uspio.
D Zahvalan sam SVOJIM prijateljima.
A Želim znati SVOJE podrijetlo.
L Često razmišljam o SVOJIM roditeljima
I Svim SVOJIM snagama trudim se pronaci roditelje.
Pokazne zamjenice pokazuju ili upucuju na nešto i ujedno oznacuju govorniku udaljenost od onoga o cemu govori. Pokazne zamjenice odgovaraju na pitanja : Koji?, Kakav?, Kolik?
Postoje 9 pokaznih zamjenica:
Koji? Kakav? Kolik?
OVAJ OVAKAV OVOLIK blizu govorniku
TAJ TAKAV TOLIK blizu sugovorniku
ONAJ ONAKAV ONOLIK blizu negovorniku
Najlakši nain odredivanja padeža pokaznoj zamjenici je da odredimo padež imenici: N Iznenadio me OVAJ vitez.
G Bez OVOGA viteza teško bih uspio.
I Rado cu s OVIM vitezom na put.
Vršitelj radnje ujedno je i trpitelj radnje. Taj smo odnos izrekli zamjenicom sebe.
U rečenicama u kojima vršitelj radnje obavlja radnju na samome sebi rabimo povratnu zamjenicu.
Povratna zamjenica sklanja se ovako:
A, G SEBE, se
D SEBI, si
L O SEBI
I SOBOM
Povratna se zamjenica sklanja isto kao i osobne zamjenice ja i ti, a nema nominativa i vokativa. Kao i osobne zamjenice, u akuzativu, genetivu i dativu ima naglašene i nenaglašene oblike. Povratna zamjenica zamjenjuje sve osobne zamjenice u jednini i u množini.
POVRATNA ZAMJENICA
INFINITIV

INFINITIV je glagolski oblik koji je neoderđen, što znači da ne sadržava podatke o glagolskome vremenu, osobi ili broju.
Infinitiv je JEDNOSTAVNI GLALOLSKI OBLIK koji završava na
-ti ili -ći
.
Kada se od infinitiva izdvoji završetak, ostaje dio riječi koji se naziva INFINIVNA OSNOVA.

GLAGOLI PO VIDU

Bez bzira na glagolsko vrijeme, u hrvatskom jeziku svi glagoli izriču
radnju koja traje
ili
radnju koja završava:
govoriti-izgovoriti
učiti-naučiti
gledati-ugledati
Mogućnost glagola da izreknu nesvršenost i svršenost glagolske radnjenaziva se
glagolski vid.
Glagoli prema vidu mogu biti
svršeni i nesvšeni.

GLAGOLI PO PREDMETU RADNJE

Glagoli koji uza se imaju imensku riječ u akuzativu koja izriče predmet radnje nazivaju se PRIJELAZNI GLAGOLI. NA PRIMJER: Čuvamo IH. (šume)
Našli smo jednu. (gore)
Glagoli koji uza se ne mogu imati imensku riječ u akuzativuna koju bi prelazila radnja nazivaju se NEPRIJELAZNI GLAGOLI. NA PRIMJER: Na planini ĆEMO SE NASTANITI.
Glagoli uz koje se javlja povratna zamjenica SE nazivaju se
POVRATNI GLAGOLI.
Povratna se zamjenica ne može upotrijebiti uz neprijelazne glagole.
GLAGOLSKI PRIDJEVI

Pridjevi nastali od glagola nazivaju se GLAGOLSKI PRIDJEVI.
Glagolski pridjev koji izriče vršenje radnje naziva se GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI. Tvori se od infintivne osnove i nastavka
-o, -la, -lo, -li, -le, -la.
NA

PRIMJER:
vratio vratila vratilo

Glagolski pridjev koji izreče trpljenje radnje naziva se GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI. Tvore se od osnove i nastavka
-n, -t, -en, -jen
(za muški rod),
-na, -ta, -ena, -jena
(za ženski rod) i
-no, -to, -eno,
-jeno
(za srednji rod).
NA PRIMJER:
pretraživan pretraživana pretraživano

GLAGOLSKE IMENICE

Za razliku od drugih imenica koje imenuju bića, stvari i pojave, ovim imenicama imenujemo radnju. Značenjem su povezane s glagolima, od kojih su i nastale. Zbog toga se nazivaju GLAGOLSKE IMENICE.
Tvore se tako da GLAGOLSKOM PRIDJEVU TRPNOM dodamo NASTAVAK -JE.
NA PRIMJER:
GLAGOL GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI GLAGOLSKA IMENICA
lutati lutan+je lutanje
pretraživati pretraživan+je pretraživanje
galopirati galopiran+je galopiranje
tragati traganje+je traganje
SADAŠNJOST
PREZENT
PREZENT POMOĆNIH
GLAGOLA
Glagoli se mijenjaju po glagolskim osobama. ta se promjena naziva SPREZANJE ILI KONJUGACIJA.
Glagolski oblik čije je osnovno značenje u sadašnjosti naziva se PREZENTOM.
Prezent je JEDNOSTAVNI GLAGOLSKI OBLIK.
NASTAVCI ZA PREZENT:
-am, -aš, -a, -amo, -ate, -aju (kao IMAM)
nastavci za -em, -eš, -e, -emo, -ete, -u (kao NESTANEM)
prezent -jem, -ješ, -je, -jemo, -jete, -ju (kao PIŠEM)
-im, -iš, -i, -imo, -ite, -e (kao MISLIM)
BITI

SVRŠENI NESVRŠENI
1.os. budem jesam sam
jd. 2.os. budeš jesi si
3.os. bude jest je

1.os. budemo jesmo smo
mn. 2.os. budete jeste ste
3.os. budu jesu su

naglašeni nenaglašeni
HTJETI

NAGLAŠENI NENAGLAŠENI
1.os. hoću ću
jd. 2.os. hoćeš ćeš
3.os. hoće će

1.os. hoćemo ćemo
mn. 2.os. hoćete ćete
3.os. hoće će
PROŠLOST
PERFEKT
AORIST
IMPERFEKT
PLUSKVAMPERFEKT
Perfekt je glagolski oblik kojim su izrečene prošle radnje. Perfekt je SLOŽENI glagolski oblik.
učio
sam

glagolski pridjev radni nesvršeni prezent
pomoćnog glagola BITI
PERFEKT je prošlo složeno glagolsko vrijeme.
PERFEKT POMOĆNIH GLAGOLA
BITI HTJETI
1.os. bio sam htio sam
jd. 2.os. bila si htjela si
3.os. bilo je htjelo je

1.os. bili smo htjeli smo
mn. 2.os. bile ste htjele ste
3.os. bila su htjela su
Aorist je prošlo svršeno vrijeme koje izriče brze, dinamične radnje u prošlosti ili radnje koje su se dogodile neposredno prije trenutka u kojem se o njima govori. Aorist je jednostavan glagolski oblik.
NASTAVCI ZA AORIST:
1.os. pogleda
h
sjed
oh
jd. 2.os. pogleda

(ništa) sjed
e
3.os. pogleda (ništa) sjed
e
ili
1.os. pogleda
smo
sjed
osmo
mn. 2.os. pogleda
ste
sjed
oste
3.os. pogleda
še
sjed
oše
AORIST POMOĆNIH GLAGOLA
BITI

HTJETI
1.os. bi
h
htjed
oh
jd. 2.os. bi (ništa) htjed
e
3.os. bi (ništa) htjed
e

1.os. bi
smo
htjed
osmo
mn. 2.os. bi
ste
htjed
oste
3.os. bi
še
htjed
oše
Imperfekt je prošlo nesvršeno vrijeme. Izriče radnje koje su dugo trajale u prošlosti. Zbog toga se tvori samo od glagola nesvršenog vida. Imperfekt je jednostavni glagolski oblik.
NASTAVCI ZA IMPERFEKT:
nizati moliti tražiti
1.os. niz
ah
mol
jah
traž
ijah
jd. 2.os. niz
aše
mol
jaše
traž
ijaše
3.os. niz
aše
mol
jaše
traž
ijaše

1.os. niz
asmo
mol
jasmo
traž
ijasmo
mn. 2.os. niz
aste
mol
jaste
traž
ijaste
3.os. niz
ahu
mol
jahu
traž
ijahu
IMPERFEKT POMOĆNIH GLAGOLA
BITI HTJETI
1.os. bijah bjeh htijah
jd. 2.os. bijaše bješe htijaše
3.os. biješe bješe htijaše

1.os. bijasmo bjesmo htijasmo
mn. 2.os. bijaste bjeste htijaste
3.os. bijahu bjehu htijahu
Onu radnju koja se dogodila prije neke druge radnje izrečene perfektom, izrekao je oblikom koji se naziva PLUSKVAMPERFEKT
Pluskvamperfekt je
pretprošlo glagolsko vrijeme.
KAKO SE PLUSKVAMPERFEKT TVORI?
perfekt pomoćnog imperfekt pomoćnog
glagola biti ili glagola biti


Bila je

došla.

Bijaše

došla.
i
glagolski pridjev radni
PLUSKAMPERFEKT POMOĆNIH GLAGOLA
BITI HTJETI
1.os. bio sam bio bijah bio bio sam htio bijah htio
jd. 2.os. bila si bila bijaše bila bila si htjela bijaše htjela
3.os. bilo je bilo bijaše bilo bilo je htjelo bijaše htjelo

1.os. bili smo bili bijasmo bili bili smo htjeli bijasmo htjeli
mn. 2.os. bile sto bile bijaste bile bile ste htjele bijaste htjele
3.os. bila su bila bijahu bila bila su htjela bijahu htjela
BUDĆNOST
FUTUR 1
FUTUR 2.
Futur 1 je buduće glagolsko vrijeme. Futur 1 je složeni glagolski oblik.
Dijete
će
domahnuti.

nenaglašeni prezent infinitiv
pomoćnog glagola htjeti
osjetiti
1.os. osjetit ću ja ću osjetiti
jd. 2.os. osjetit ćeš ti ćeš osjetiti
3.os. osjetit će on će osjetiti

1.os. osjetit ćemo mi ćemo osjetiti
mn. 2.os. osjetit ćete vi ćete osjetiti
3.os. osjetit će oni će osjetiti
FUTUR PRVI POMOĆNOG GLAGOLA BITI
BITI HTJETI
1.os. bit ću ja ću biti htjet ću ja ću htjeti
jd. 2.os. bit ćeš ti ćeš biti htjet ćeš ti ćeš htjeti
3.os. bit će on će biti htjet će on će htjeti

1.os. bit ćemo mi ćemo biti htjet ćemo mi ćemo htjeti
mn. 2.os. bit ćete vi ćemo biti htjet ćete vi ćete htjeti
3.os. bit će oni će biti htjet će oni će htjeti
Glagolsko vrijeme koje izriče radnju koja če se dogoditi prije neke druge buduće radnje naziva se FUTUR DRUGI.
Futur drugi, osim predbuduće radnje, izriče i buduću radnju istovremenu s radnjom izrečenom FUTUROM PRVIM. Upotrebljavamo ga u rečenicama koje imaju više od jednog predikata.
budeš
zapažao

svršeni prezent pomoćnog glagolski pridjev
glagola biti radni
FUTUR DRUGI POMOĆNOG GLAGOLA BITI
1.os. budem zapažao
jd. 2.os. budeš zapažala
3.os. bude zapažalo

1.os. budemo zapažali
mn. 2.os. budete zapažale
3.os. budu zapažala
GLAGOLSKI NAČINI
IMPERATIV
KONDICIONAL
Glagolski način kojim se izriče zapovijed, zabrana, savijet, poticaj ili zamolba naziva se IMPERATIVOM ili
zapovijednim načinom
.

stati spavati nositi doći
1.os. (nema) (nema) (nema) (nema)
jd. 2.os. stoj(ništa) spavaj nosi dođi(dod+ji)
3.os. neka stoji neka spava neka nosi neka dođe

1.os. stojmo spavajmo nosimo dođimo
mn. 2.os. stojte spavajte nosite dođite
3.os. neka stoje neka spavaju neka nose neka dođu

neka
nose


čestica prezent
3. os. mn.
IMPERATIV POMOĆNOH GLAGOLA BITI
BITI HTJEDI
1.os. (nema) (nema)
jd. 2.os. budi htjedni
3.os. neka bude neka htjedne

1.os. budimo htjednimo
mn. 2.os. budite htjednite
3.os. neka budu neka htjednu
Glagolski način kojim se izriče želja, mogućnost ili pogodba naziva se KONDICIONALOM ili
pogodbenim načinom.
Želju, mogućnost ili pogodbu u sadašnjosti izričemo
kondicionalom prvim
, a u prošlosti
kondicionalom drugim
.
KONDICIONAL 1. KONDICIONAL 2.

prolazio
bih bio bih
prolazio

glagolski pridjev

aorisz pomoćnog

kondicional 1. glagolski
radni glagola biti pomoćnog pridjev
glagola biti radni
OBJEKT U REČENICI
Rečenični dio kojemu mjesto otvara glagol u prediktu i koja izriče predmet radnje naziva se
OBJEKT
.
pruži ruku
nakrivi glavu
ispružim ruku
glagol imenica

radnja predmet radnje
Kada radnja izravno prelazi na predmet radnje, objekt je u akuzativu, bez prijedloga. Takav objekt naziva je izravni objekt.
Kada radnja neizravno prelazi na svoj predmet riječ je o neizravnom objektu. (genitiv, dativ, lokativ i instrumental).
Nominativ i vokativ neovisni su padeži. stoga oni ne mogu izricati predmet radnje.
Objekt sa svojom dopunom čini objektni skup.
PRILOŽNE OZNAKE
Rečenični dio kojemu mjesto otvara i koja izriče okolnosti glagolske radnje naziva se
PRILOŽNA OZNAKA
.
gdje? u uvali
kamo? u mora
kuda? kroz vodu
prijedlog

+

imenica
Ti skupovi najčešće su sveze prijedloga s imenicom-prijedložni izrazi.
Priložne oznake izriču
mjesto
,
vrijeme
i
način
, a mogu izricati i druge okolnosti glagolske radnje.
koliko? -priložna oznaka količine-POK
S kim? -priložna oznaka društva- POD
Čime? -priložna oznaka sredstva-POS
Radi čega? -priložna oznaka namjere-PON
Zbog čega? -priložna oznaka uzroka-POU
PRILOŽNE OZNAKE MJESTA

MJESTO SMJER CILJ
(gdje?) (kuda?) (kamo?)
ATRIBUT
Rečenični dio koji dopunjje imenucu pobliže je opisujući naziva se
ATRIBUT
.
ženski astronaut
jedan neuspije
moja mama
atribut

imenica
Kada je u službi atrubuta pridjev, zamjenica ili broj, riječ je o
pridjevnome atributu
. Pridjevni se atribut slaže s imenicom koju dobunjuje u rodu, broju i padežu.
san mame
usbjeh austronautkinje
let broda
Imenica koja pobliže označuje drugu imenicu s kojom se ne slaže u padežu također je u atributnoj službi i naziva se
atributni skup
.
Atributni skup sastoji se od imenice u genitivu i njezinih atributa.

sjemenke zrela suncokreta pisac zanimljivih romana

APOZICIJA
Imenica koja dopunjuje drugu imenicu s kojom se slaže u padežu naziva se APOZICIJA.
planet Zemlja
satelit Mjesec
letjelica Apollo

apozicija

imenica
Apozicija najčešće stoji
ispred vlastite imenice
.
svjetska prvakinja Janica
Janičina mati Marica
atribut

apozicija

imenica


atributni

skup
Apozicija s atributom ili više njih čini
apozicijski skup
.
U oblikovanju pitanja služimo se riječima tko, koji, čiji, što, kakvo, kolika. Tim riječima postavljamo pitanja i zamjenjujemo one riječi koje očekujemo u odgovoru. One se stoga zovu UPITNE ZAMJENICE.
Tko?- za živo Koji?
Što?- za neživo Čiji?
Kakav?
Kolik?

imenične upine zamjenice pridjevne upitne zamjenice
rabimo ih kada u odgovoru rabimo ih kada u odgovoru
očekujemo imenicu ili zamjenicu očekujemo pridjev
Povezivanje rečenica i izricanje sadržaja druge rečenice
Povezivanje rečenica i izricanje sadržaja druge rečenice u odnosu na neku riječ u prvoj rečenici. Zbog toga one se zovu ODNOSNE ZAMJENICE.

Zeka je naljutilo to
što
čuvar postavlja toliko pitanja.

Kad zamjenice tko, što, koji, čiji, kakav, kolik povezuju dvije rečenice, one su odnosne zamjenice. Odnosne zamjenice izriču nakoju se riječ u su rečenici odnosirečenica na čijemu početku stoje.
NEODREĐENE ZAMJENICE zamjenjuju nešto neodređeno, općenito ili niječno.
štogod-nešto
što god-bilo što
tkogod-netko
tko god-bilo tko
neodređena zamjenica najčešće su složene od dvaju dijelova:
ne-
ni- + tko, što, kakav, koji, čiji
i-
predmetak

+

odnosna zamjenica

tko, što, kakav, koji, čiji + god
odnosna zamjenica

+

čestica
REČENICE
JEDNOSTAVNE REČENICE
NEOGLAGOLJENA I BESUBJEKTNA REČENICA
Rečenica u kojoj nije izrečen glagolski dio predikata naziva se
neoglagoljena rečenica
.
O maslini. Na svijetu.

Stih govori o maslini. Ovo je najstarija maslina
na svijetu
Rečenica u kojoj se subjekt ne može odrediti naziva se
besubjektna rečenica
.
Govori se
o najstarijoj maslini na svijetu.
Tako
se priča
...
KAKO NASTAJE SLOŽENA REČENICA
NIZANJE: slaganje surečenica bez veznika
npr.Falkuša plovi, ribari love ribu.
POVEZIVANJE: postupak kojim se u složenu rečenicu slažu ravnopravne surečenice povezane veznikom.
npr. Ribari love ribu i vesele se ulovu.
UVRŠTAVANJE: slaganje surečenica pri kojem se jedna surečenica uvrštava u drugu (glavna i zavisna surečenica)
npr. Odlaze u ribolov kada padne noć.

glavna surečenica zavisna surečenica
GLAGOLSKI PRILOZI
Prilozi nastai od glagola nazivaju se
glagolski prilozi
.
Imamo dvije vrste glagolskih priloga:
Glagolski prilog sadašnji
izriče radnju koja se događa istovremeno s radnjom predikata u rečenici.
Glagolski prilog prošli
izriče radnju koja se događa prije radnje predikata u rečenici.

Gledajući
emisiju
smijao se
.
Pogledavši
emisiju,
zamislila se
.
Gledao se i smijao se istovremeno. Prvo je pogledala emisiju pa se zamislila.
GLAGOLSKI PRILOG
SADAŠNJI
GLAGOLSKI PRILOG
PROŠLI

Glagolski prilozi ne mogu imati službu predikata
u rečenici jer službu predikata može imati samo glagol u glagolskoj osobi
Glagolski prilozi u rečenici imaju službu priložnih oznaka, a mogu imati svoje (glagolske) dopune/dodatke (objekt i priložne oznake.
Nezavisno složena veznička rečenica koja ima ravnopravne surečenice s međusobno sastavljenim sadržajima naziva se
sastavna rečenica
.
Surečenice su u sastavnoj rečenici povezane
sastavnim veznicima: i, pa, te (jesni sadržaji)-ni, niti (niječnih sadržaja).

Nezavisno složena rečenica koja ima surečenica međusobno rastavljenih sadržaja naziva se
rastavna rečenica

(ili)
.
Zastao je ili nastavio.

TVRDNJA PROTUTVRDNJA
SASTAVNE I RASTAVNE REČENICE
Nezavisno složena veznička rečenica koja ima ravnopravne surečenice međusobno suprotstavljene naziva se
suprotna rečenica
.
Suprotne rečenice povezuju se
suprotnim veznicima: a, ali, nego, no, već
.
Uvijek se piše zarez prije veznika.
SUPROTNA REČENICA
Nezavisno složena rečenica u kojoj se druga surečenica svojim sadržajem isključuje iz sadržaja prve surečenice naziva se
isključna rečenica
.

Isključne surečenice povezuju se
isključnim veznicima
i vezničkim skupovima:
jedino, jedino što, samo, samo što, tek, tek što
.
Uvijek se piše zarez.
ISKLJUČNA REČENICA
Nezavisno složena rečenica u kojoj je druga surečenica zaključak sadržaja prve surečenice naziva se
zaključna rečenica
.

Zaključne rečenice povezuju se
zaključnim veznicima: dakle, stoga, zašto
.
Uvijek se piše zarez.
ZAKLJUČNA REČENICA
Rečenica složena povezivanjem ili nizanjem ravnopranih surečenica naziva se
nezavisno složena rečenica
.
Rečenični niz
je nezavisno složena rečenica koja nastaje nizanjem ravnopravnih surečenica najčešće zarezom.
Surečenice se najčešće u rečeničnom nizu povezuju zarezima.
Složena rečenica čije su surečenice povezane veznicima naziva se
veznička rečenica
.
NEZAVISNO SLOŽENA REČENICA
Složena rečenica u kojoj u kojoj surečenice nisu ravnopravne naziva se
zavisno složena rečenica
.
U zavisno složenoj rečenici uvrštena surečenica podređena je onoj u koju se uvrštava. Stoga se uvrštena rečenica naziva
zavisnom
, a ona u koju se ona uvrštava naziva se
glavnom
surečenicom.
ZAVISNO SLOŽENA REČENICA
Predikatna rečenica zavisno je složena rečenica u kojoj se zavisna surečenica uvrštava na mjesto imenske riječi prekikata glavne sureče.
Predikatna rečenica nema prepoznatljivih veznika.
PREDIKATNA REČENICA
Zavisno složena rečenica u kojoj se zavisna surečenica prema glavnoj surečenici odnosi kao subjekt naziva se subjektna rečenica.
Subjektna rečenica nema prepoznatljivih veznika.
SUBJEKTNA REČENICA
Objektna rečenica zavisno je složena rečenica u kojoj se zavisna surečenica prema predikatu odnosi kao objekt.
Objektna rečenica nema prepoznatljivih veznika.
OBJEKTNA REČENICA
Zavisno složena rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena u glavnu na mjestu priložne oznake naziva se priložna rečenica.
Imamo nekoliko vrsta priložnih rečenica:
mjesne
(na mjestu priložne oznake mjesta)-gdje, kamo, kud(a), otkud(a), odakle, dokle...
vremenske
(na mjestu priložne oznake vremena)-kad(a), čim, dok, otkad(a), dokad(a), pošto, tek, tek što...
načinske
(na mjestu priložne oznake načina)-kako, kao što, kao da, koliko god...
PRILOŽNE REČENICE
Atributna rečenica zavisno je složena rečenica u kojoj se zavisna surečenica prema imenici odnosi kao atribut.
Najčešći veznici u atributnoj rečenici su odnosne zamjenice.
ATRIBUTNA REČENICA
Zavisnosloženu rečenicu u kojoj je zavisnom surečenicom izrečena pogodba, odnosno uvijet uz koji je moguće ostvarenje radnje glavne surečenicenazivamo pogodbena rečenica.
Pogodbene rečenice mogu izricati tri pogodbe:
-stvarnu pogodbu: veznici ako i li (samo iz prezent i futur drugi)
-moguću pogodbu: veznik kad, u zavisnoj rečenici uvijek kondicional
-nestvarnu pogodbu: veznik da, u glavnoj surečenici uvijek kondicional
POGODBENA REČENICA
GLASOVI
Glas
je najmanja raspoznatljiva govorna jedinica koja ima razlikovnu ulogu.
Glasovna poruka
oblikuje se glasovima, njihovim izgovornim i zvukovnim obilježjima.
Glasovi se dijele prema zvukovnim značajkama i preme mjestu i načinu nastajanja:
Prema otvoru
Prema ulozi u slogu
Po zvučnosti
Prema mjestu tvorbe
Prema slogu
Otvorenost prolaza zračnoj struji iz pluća do usana.
OTVORNICI
a,e,i,o,u
,dvoglasnik
ie
otvoren prolaz
ZATVORNICI ostali glasovi djelomično ili
potpuno zatvoren
prolaz
PREMA ULOZI U SLOGU
Djelimo ih na samoglasnike i suglasnike.
Slog je najmanja samostalna izgovorna cjelina koja se sastoji od jednog samoglasnika (slogotvornog glasa) i jednog ili više suglasnika.
SAMOGLASNICI slogotvorni glasovi -svi otvornici
-sami mogu tvorit slog -u nekim riječima
zatvornik r
SUGLASNICI neslogotvorni glasovi -svi zatvornici
-tvore slog samo uz
suglasnik
PO ZVUČNOSTI
Svi otvornici su zvučni i dio zatvornika (j,l,lj,r,v,m,n,nj-djelomično sužen prolaz) a ostali se zatvornici dijele po zvučnosti u parove:
ZVUČNI b d g z ž đ dž - - -
BEZVUČNI p t k s š ć č f c h
PREMA MJESTU TVORBE
ZATVORNICI PO MJESTU TVORBE
dvousnenici (bilabijali) b,p,m
zubno-usnenici (labiodentali) v,f
zubnici (dentali) c,z,s,t,d,n
desnici (alveolari) l,r
nepčanici (palatali) č,ć,dž,đ,j,lj,nj,š,ž
jedrenici (velari) k,g,h
Full transcript