Loading presentation...

Present Remotely

Send the link below via email or IM

Copy

Present to your audience

Start remote presentation

  • Invited audience members will follow you as you navigate and present
  • People invited to a presentation do not need a Prezi account
  • This link expires 10 minutes after you close the presentation
  • A maximum of 30 users can follow your presentation
  • Learn more about this feature in our knowledge base article

Do you really want to delete this prezi?

Neither you, nor the coeditors you shared it with will be able to recover it again.

DeleteCancel

nadarenost-razvoj

Projekt individualizacije
by

Branimir Makanec Stariji

on 2 September 2013

Comments (0)

Please log in to add your comment.

Report abuse

Transcript of nadarenost-razvoj

Razvojne osobitosti darovitih
Odgojno-obrazovne
potrebe i osobine nadarenih
Potencijalna darovitost uočena u predškolskoj dobi najčešće se ne realizira spontano u manifestiranu pojavu bez sustavne podrške kroz naredne stupnjeve odgojno – obrazovnog sustava. Daroviti imaju mnogo pozitivnih razvojnih osobina (vidjeti u PODSJETNIKU 2). Razvojne osobitosti darovite djece proizlaze iz njihovih potreba - koje su ujedno i potrebe sve djece ali dijelom ipak proizlaze iz njihovih specifičnih osobina i iznimno razvijenih sposobnosti.

Uloga učitelja u njihovu prepoznavanju, pravilnom usmjeravanju i zadovoljavanju je presudna za dalji razvoj darovitosti.
Koje su to potrebe?
„Nezgodna“ ponašanja zbog nezadovoljenih potreba
Darovito dijete može biti VELIKI IZAZOV za učitelja. Ako brže razmišlja, o pojedinim područjima više zna, postavlja takva pitanja na koja je izuzetno teško odgovoriti, a k tome je još nestrpljivo i postavlja se nadmoćno - teško ga je doživjeti kao ugodno i simpatično! Pa ipak, bez obzira što u određenom parcijalnom području možda uistinu mogu nadmašiti učitelja –
ONI TREBAJU VAŠU POMOĆ, ISKUSTVO, USMJERAVANJE I ODGOJ.
Poželjno je da je učitelj stabilna i samouvjerena osoba s dodatnim znanjima i strpljenjem. Zato nam stručnjaci za rad s darovitima savjetuju „ Plovite s njima, radije nego da se borite protiv njih“ (J.T. Webb). Kako bi vam pomogli u tom procesu razmotrit ćemo neka „nezgodna“ ponašanja darovitih koja ćete najčešće susretati u svom radu, a koja proizlaze iz njihovih osobina i nezadovoljenih odgojno-obrazovnih potreba. Koja su to ponašanja i osobine?

POTREBA ZA
KONTAKTIRANJEM S KRONOLOŠKIM VRŠNJACIMA
Agresivnost i/ili dosada
Agresivnosti ili nezainteresiranosti za rad – najčešći su problemi u ponašanju darovite djece koje ćete primjetiti. Uzroci su im brojni i raznoliki a navest ćemo samo neke: nedovoljno izazovno okruženje, zahtjev da dijete uči ono što već zna, osjećaj da je „drugačije“ i odbačeno od strane vršnjaka, netolerantnost prema manje sposobnoj djeci. Većina darovite djece ima istančanu moć opažanja i empatiju, rano postaju osjetljivi na tuđe osjećaje i dobro ih prepoznaju. Zato brzo uočavaju obdacivanje na što često reagiraju agresijom ili povlačenjem.
FRUSTRIRANOST - PRETJERANA OSJETLJIVOST - NESTRPLJENJE
Javlja se kao posljedica raskoraka između visokih ciljeva koje si daroviti postavljaju i nemogućnosti njihova ostvarenja. U osnovi ove pojave je neravnomjeran razvoj - s jedne strane dijete je intelektualno superiorno, ima razvijeno apstraktno mišljenje, kreativnost i stratstvene interese, ali zbog nedovoljno razvijene fine motorike, ili nekih drugih nerazvijenih specifičnih vještina (jezičnih, socijalnih) - ne uspijeva ostvariti zamisli ili zadatke. Tome pridonosi i izražena samokritičnost kada nešto nije savršeno izvedeno. Zabluda je da od intelektualno naprednog djeteta automatski možemo očekivati i zrele emocionalne reakcije i prikladne socijalne vještine, jer to u većini slučajeva nije točno.
U ovu skupinu problema svrstava se nesrpljivost te odbijanje rutinskih i nezanimljivih zadataka. Daroviti mogu biti vrlo nestrpljivi u izvedbi nekih zadataka (npr.gramatičkih, finomotoričkih, matematičkih koji zahtjevaju točan postupak i sl.) jer su im stvari zanimljive samo dok zadovoljavaju njihovu dosjetljivost, interese i sposobnost rješavanja problema. Obzirom da lako shvaćaju i usvajaju gradivo oni se mogu „provući“ kroz školu čak i s odličnim uspjehom, ali prvi put kada se susretnu s nekom teškom i zahtjevnom zadaćom shvatit će da nisu naučila ulagati dodatni trud i strpljenje koji su važni u razvoju potencijala.

Cvetković-Lay,J. (2005.). Problemi su meni laki, jer se riješit može svaki, Kako i zašto organizirati radionice za darovitu djecu, Centar “Bistrić”, Zagreb.

Crljen, M. i Polić, R. (2006). Briga za nadarenu djecu. Metodički ogledi, 13, 137-147.

Čudina-Obradović, M. i Posavec, T. (2009). Korelati pozitivnih, negativnih i ambivalentnih gledišta učitelja o darovitosti. Napredak, 150, 425-450.

Krneta, Lj. (2009). Percepcije potreba darovitih kao društvene elite. ISBN 978-86-7372-114-9, 15, 298-306.

Shechtman, Z. i Silektor, A. (2012). Social Competencies and Difficulties of Gifted Children Compared to Nongifted Peers. Roeper Review, 34, 63-72.

Sindik, J. (2010). Povezanost emocionalne kompetencije te mašte i empatije odgojitelja sa stavovima o darovitoj djeci. Život i škola, 24, 65-90.

Literatura:
Unatoč nekim svojim iznimnim sposobnostima darovita djeca su tjelesno, čuvstveno i socijalno često vrlo bliska svojim vršnjacima. Oni su ipak samo djeca! Bez obzira što vršnjaci ponekad s njima teško pronalaze zajednički jezik i ne razumiju sasvim njihove specifične interese (vidjeti kasnije „nezgodna“ ponašanja i socijalna izolacija darovitih) darovita djeca trebaju se družiti s vršnjacima te naučiti surađivati s njima, a osobito cijeniti djecu različitih sposobnosti.
Potreba za kontaktiranjem s intelektualnim vršnjacima
Da bi se izbjeglo da se dijete osjeća „čudno“ ili „drugačije“ što se često dešava darovitima među kalendarskim vršnjacima, nužno je omogućiti im kontakte i aktivnosti sa mentalnim vršnjacima – djeci sličnih sposobnosti i interesa koja ih bolje razumiju i s kojom lakše pronalaze „zajednički jezik“. To se može postići uključivanjem u različite dodatne programe izvan vrtića/škole ali i različitim oblicima podrške darovitima u redovitoj nastavi.
POTREBA ZA RADOM U OBOGAĆENIM I PROŠIRENIM ODGOJNO-OBRAZOVNIM PROGRAMIMA
Darovita djeca brže od ostale shvaćaju bit i usvajaju nove predodžbe, brzo uočavaju odnose i sposobni su za složenije misaone operacije. Imaju veliku „glad za znanjem“ i moć proširivanja i produbljivanja onoga čime se bave tako da brže i lakše od većine djece svladavaju programe predviđene za njihovu dob. Zbog toga im je važno omogućiti rad na obogaćenim (proširenim i produbljenim) redovitim odgojno-obrazovnim programima kroz individualizaciju načina rada i difrerencijaciju sadržaja rada.
POTREBA ZA NEOVISNOŠĆU U UČENJU
Sva djeca, a osobito darovita imaju potrebu za neovisnim učenjem. Ona su sklona učiti samostalno osobito u području snažno izraženih interesa, istraživati i eksperimentirati, tragati za izvorima informacija i sl. čime bogate svoje znanje i iskustvo. Ovu je potrebu važno uvažavati te pripremiti aktivnosti i sadržaje u kojima će oni moći biti što samostalniji.
POTREBA ZA IZAZOVIMA SVE DO TOČKE MOGUĆE POGREŠKE
Darovitima je potrebno davati teške ali rješive zadatke, zadatke s više mogućih rješenja, mogućnost da sami otkrivaju i postavljaju probleme, rješavaju ih i preuzmu rizik za odabrano rješenje. Daroviti često (pre)lako i bez posebnih napora ostvaruju postavljene zadatke što može rezultirati time da nauče lako dolaziti do uspjeha, često izbjegavajući situacije u kojima mogu pogriješiti i doživjeti neuspjeh. To rezultira nedovoljnim razvojem radnih navika, posebno onih koje zahtjevaju upornost i dodatne napore.
POTREBA ZA ŠIROKIM PROGRAMOM KOJIM SE POTIČE CJELOKUPNI
RAZVOJ DJETETA

Mnoga darovita djeca vrlo rano počinju razvijati specifične interese i spremna su mnogo vremena i energije uložiti kako bi ih zadovoljili. Zato je potrebno paziti da se takvom „ranom specijalizacijom“ ne ugrozi razvoj ostalih sposobnosti. Važno je upravo darovitom djetetu osigurati kvalitetne programe izazovnih sadržaja koji pobuđuju njegovu pozornost i omogućuju otkrivanje i razvoj njegovih potencijala.
MONOPOLIZIRANJE ODRASLIH - IZOLIRANOST OD VRŠNJAKA
Neka darovita djeca, već od najranje dobi običavaju s odraslima kominicirati kao sa sebi ravnima otvoreno iznoseći svoje misli ili strastveno braneći svoje stavove.To se u školi može tumačiti kao neprilagođeno ponašanje ili čak nepoštivanje autoriteta. Također, zbog izraženih interesa i brojnih pitanja darovito dijete može tražiti veću dodatnu pozornost od druge djece odnosno „monopolizirati“ učitelja - što druga djeca ne prihvaćaju dobro. Ujedno, darovita djeca često nemaju strpljenja za svoje vršnjake, osjećaju se nadmoćnija i smeta im njihovo sporije shvaćanje, nerazumijevanje ili „neznanje“. Niti drugoj djeci nije lako prihvatiti da netko stalno želi više od njih, da je brži ili zainteresiraniji. Zato se događa da darovito dijete vrlo brzo dobije etiketu „štrebera“, „profesora“ i bude izolirano, pa čak i zlostavljano od strane vršnjaka.

PREOPTEREĆENOST – PODBACIVANJE U POSTIGNUĆU
Darovita djeca iznenađujuće puno mogu, znaju biti uporna te se u nešto jako zadubiti. Ipak, od njih se ne može očekivati da rade tako dugo i s takvim intenzitetom kao odrasli. Oni su samo djeca i imaju potrebu za „dokolicom“ i odmorom. Može se dogoditi da dijete zbog njegove intelektualne zrelosti i izuzetne sposobnosti u nekom području počnemo tretirati kao odraslu osobu i i preopteretimo ga. Zato moramo razmisliti jesu li naši zahtjevi i očekivanja možda previsoki i neprikladni. Primjerice dijete koje može briljatno riješiti neki logički problem ne mora shvaćati bračne probleme svojih roditelja niti složene socijalne odnose u svom razredu. Niti je nužno da se bavi svim mogućim dodatnim i izvanastavnim aktivnostima. Jedan od najvećih problema s kojima se susreću učitelji i stručne službe škole je da im daroviti učenik ne postiže onakav rezultat koji se od njega očekuje odnosno školska postignuća su mu očito ispod razine stvarnih sposobnosti. Uzroci te pojave su različiti, ali vrlo često se dešava da su baš takva darovita djeca snažnije motivirana za aktivnosti izvan škole što može izazvati neodobravanje roditelja i učitelja i još više produbiti problem. U ovom slučaju uloga učitelja može biti izuzetno važna u pobuđivanju nekog interesa darovita djeteta u okviru nastavnih predmeta. Pokazalo se da mnoga darovita djeca stvari rade na vlastiti način i često dovode u pitanje sve što učitelji od njih traže - ako to za njih nema smisla. Oni, naime mogu biti izvrsni, ali samo ako to oni žele !
Full transcript