Loading presentation...

Present Remotely

Send the link below via email or IM

Copy

Present to your audience

Start remote presentation

  • Invited audience members will follow you as you navigate and present
  • People invited to a presentation do not need a Prezi account
  • This link expires 10 minutes after you close the presentation
  • A maximum of 30 users can follow your presentation
  • Learn more about this feature in our knowledge base article

Do you really want to delete this prezi?

Neither you, nor the coeditors you shared it with will be able to recover it again.

DeleteCancel

Make your likes visible on Facebook?

Connect your Facebook account to Prezi and let your likes appear on your timeline.
You can change this under Settings & Account at any time.

No, thanks

Parodontološki aspekti implantologije

No description
by

Romana Vraneš

on 15 January 2013

Comments (0)

Please log in to add your comment.

Report abuse

Transcript of Parodontološki aspekti implantologije

Mehanizam oseointegracije implantata Parodontološki aspekti
implantologije Histologija periimplantatnih tkiva Postupci dijagnostike periimplantnih bolesti Periimplantatni mukozitis i perimplantitis PERIIMPLANTATNA BOLEST - upalni procesi u tkivima oko implantata
PERIMPLANTATNI MUKOZITIS - reverzibilni upalni proces u mekom tkivu oko implantata u funkciji
PERIIMPLANTITIS - upalni proces dodatno karakteriziran gubitkom perimplantatne kosti Kumulativna interceptivan terapija (CIST) stvaranje biofilma na implantatu rezultira upalnim reakcijama koje se zbivaju u mekom tkivu, ali mogu napredovati i dovesti do gubitka potporne kosti
destrukcija tkiva započinje u području vrata implantata
razvija se defekt oblika kratera koji se može vidjeti na rendgenogramu
na temelju istraživanja doneseni su ovi zaključci: sluznica oko implantata je manje učinkovita nego gingiva pri ograničavanju lezija koje su povezane s plakom
veliki broj neutrofila u lezijama periimplantitisa i odsutnost epitelnog pokrova između lezije i biofilma – upućuje na to da lezije periimplantitisa imaju sliku koja je različita od one u lezijama parodontitisa.
Lezije periimplantitisa su loše kapsulirane, protežu se u marginalnu kost i mogu, ako napreduju, dovesti do gubitka implantata. Simptomi periimplantitisa se odnose na infekcioznu/upalnu prirodu lezije. Stoga postoji radiološki dokaz o gubitku kosti i taj se gubitak stalno širi u obliku kratera. često su prisutni oticanje i crvenilo sluznice, kao i krvarenje pri laganom sondiranju i gnojenje. Implantat može ostati stabilan u dugom razdoblju.
Da bi se otkrile rastuće biološke komplikacije i da bi se zaustavio proces bolesti u ranom stadiju vrlo je bitno promatranje tkiva oko implantata u pravilnim intervalima.
Dijagnostički proces:
Ispitivanje tkiva oko implantata ima mnogo zajedničkih karakteristika s ispitivanjem parodonta. Uznapredovale lezije oko implantata mogu se lako prepoznati na radiološkim snimkama, za razliku od ranih lezija sluznice. Stoga one zahtijevaju sistemsko ispitivanje koje uključuje: 1. Krvarenje pri sondiraju (BOP)- javlja se nakon primjene sonde laganim pritiskom (0,25N), otkriva prisutnost upalne lezije u gingivi, BOP- zdrava i stabilna mjesta oko implantata
2. Gnojenje – vezano uz aktivnu destrukciju tkiva, potrebna protuupalna terapija!
3. Dubinu sondiranja (PPD)- normalna- max 3mm, a na mjestima periimplantitisa sonda će penetrirati apikalno u odnosu na epitel i dosegnut će bazu alveolarnog grebena
4. Radiološki gubitak kosti- iako u nekih pacijenata srednji gubitak kosti može biti malen, pojedina područja mogu biti ozbiljno inficirana i zahtijevati protuupalnu terapiju!
5. Pomičnost implantata- upućuje na nedostatak oseointegracije; važan čimbenik u odluci o uklanjanju zahvaćenog implantata Ispitivanje BOP, gnojenja i PPD mora se napraviti na sve četiri površine (mezijalno,distalno...) svakog implantata. Radiološko ispitivanje je ograničeno na mezijalne i distalne strane. U istraživanju Ericcson i sur. (1996) i Persson i sur. (1996, 1999) dokazano je da sama sistemska primjena antibiotika nije učinkovita u liječenju periimplantitisa, nego se mora kombinirati s detaljnim uklanjanjem biofilma s kontaminirane površine implantata
Reoseointegracija na već jednom kontaminiranoj površini implantata teško nastaje i ishod takvih regenerativnih postupaka teško je predvidjeti

Re-oseointegracija - formiranje nove kosti u kontaktu s prije kontaminiranim površinama implantata Liječenje periimplantatnih bolesti Sistem potporne terapije koji uključuje 4 koraka, koji se ne bi trebali rabiti kao pojedinačni postupci

CIST-protokol A: Mehaničko čišćenje
implantati s plakom i kamencem koji su okruženi sluznicom koja je BOP +, ali negativna u smislu gnojenja i s PPD koji iznosi 4mm

CIST-protokol A+B: Antiseptička terapija
na mjestima implantata koja su BOP +, dubina sondiranja iznosi 4-5mm i može se vidjeti gnojenje primjenjuju se i antiseptici (npr. 0,2% otopina klorheksidin diglukonata ili 0,2% gel istog antiseptika)

CIST- protokol A+B+C: Antibiotska terapija
na mjestima implantata gdje je BOP +, s dubokim džepovima (PPD>6mm), gnojenje može biti prisutno, te često postoje znakovi gubitka kosti na RTG
zadnjih 10 dana terapije daje se metronidazol ili ornidazol

CIST- protokol A+B+C+D: Regenerativna ili resektivna terapija
primjenjuje se tek kad je infekcija oko implantata pod kontrolom!
cilj joj je novo oblikovanje kosti u defektima oko implantata Marija Topić
Romana Vraneš Danas se najčešće korišteni implantati - izrađeni od titana ili njegovih legur (mehanički vrlo prihvatljivi materijali)
Iako sami posve inertni materijali prema biološkoj sredini, zahvaljujući sposobnosti vrlo brze oksidacije, podjednako dobro u suhoj i vlažnoj okolini, oni postaju bioreaktivnima pa se time stvaraju uvjeti za oseointegraciju.
Mehanizam oseointegracije temelji se na svezivanju nekoliko vrsta titan-oksida s proteinima i kolagenom biološke sredine.

Podjela implantata prema obliku
1. konus-vijak
2. cilindar s navojem (danas u oko 70% slučajeva) ili bez njega
3. pločasti

Površina implantata može biti glatka ili hrapava.
HRAPAVOST se ostvaruje:
površinskom obradom: pjeskarenjem i jetkanjem,
laserskom obradom
nanošenjem sloja nekog materijala: hidroksil-apatita, aluminij-oksidne keramike, titan-plazme.
Hrapavost omogućuje:
povećanje površine implantat za oko 6-10 puta
ubrzava se proces oseointegracije
ostvaruje se i dodatna mehanička sveza s okolinom (micro-interlocking)

Danas se koriste implantati s hrapavom površinom, bez nanošenja sloja drugog materijala - pokazalo se da zbog deformacije metalnih implantata pri djelovanju žvačnih sila dolazi do lomljenja i dislokacije fragmenata površinski nanesenog materijala na implantat. Time mogu nastati uvjeti za iritaciju okolnog tkiva, ulazak mikroorganizama, periimplantitis, s mogućom posljedicom gubitka implantata.
ALI! metalni implantati hrapave površine, oni bez površinskog sloja drugog materijala, imaju nešto veću lomljivost u usporedbi s metalnim implantatima glatke površine Pojam i koncept oseointegracije razvio je i uveo Per-Ingvar Brånemark. Otkrio je izravno i čvrsto sidrenje titanijske komore u kost. Titanijsku komoru je kirurški inserirao u tibiju zeca i došao do zaključka da je titan najbolji materijal za umjetnu nadoknadu korijena zuba.
Oseointegracija se može definirati kao “izravna funkcijska i strukturna veza kosti i opterećene površine dentalnog implantata”, ili kao“biološki proces gdje se klinički asimptomatska rigidna fiksacija aloplastičnog materijala postiže i održava u kosti tijekom funkcijskog opterećenja”.
Suvremena dentalna implantologija temelji se na načelu oseointegracije i svi se današnji implantacijski sustavi koriste pretežno titanom Čimbenici koji koji utječu na oseointegraciju implantata:
1. biokompatibilnost
2. dizajn i stanje površine implantata
3. status mjesta u koje se postavlja implantat
4. kirurška tehnika upotrijebljena za umetanje implantata
5. uvjeti primijenjenog opterećenja Oseointegracija znači izravan kontakt kosti i implantata na nivou rezolucije svjetlosnog mikroskopa, ali još se bolje određuje zadržanom stabilnošću implantata. Ovo je klinički uzorak s visokim stupnjem izravnog kontakta kosti i implantata. Tijekom ugradnje implantata dolazi do mehaničkih ozljeda koje dovode do oštećenja mukoznog i koštanog tkiva (rez u mukozi, odizanje mukoperiostalnog režnja, pažljiva preparacija kanala u kortikalnoj i spongioznoj kosti, i naposljetku usađivanje titanskog implantata)
Uz to postoje nepovoljni učinci takozvanog "prilagođavanja pritiskom" (engl. press fit), primarno kolaps vaskulature koja nastaje u kortikalnom dijelu koštanog zida kada se neznatno širi implantat postavlja u priređeni koštani kanal.
Oštećenjem mekog i tvrdog tkiva počinje proces cijeljenja rane, što naposljetku omogućava da implantat postane "ankilotičan" s kosti, tj. oseointegriran i uspostavljanje osjetljivog mukoznog pričvrska ili barijere prema titanskom implantatu, što služi kao čep koji sprečava sastojke iz usne šupljineda dođu do koštanog tkiva koje okružuje implantat. Implantat s okolnim tkivima 24 sata nakon postavljanja - za vrijeme preparacije ležišta implantata trabekule kosti u apikalnom dijelu dislocirane su u područje srži, krvne žile su prekinute i nastalo je krvarenje
Krvni ugrušak će tijekom nekoliko dana sazrijevati i zamijeniti se granulacijskim tkivom (bogato neutrofilima i makrofazima)
Slijedi faza cijeljenja rane i rano stvaranje kosti - modeliranje Implantat i okolno tkivo nakon 4 tjedna cijeljenja - prisutnost novostvorene vlaknaste kosti koja prekriva većinu povešine implantata, ona predstavlja prvu fazu prave oseointegracije
Nakon faze modeliranja slijedi faza remodeliranja, tijekom koje se vlaknasta kost zamjenjuje lamelarnom (dobar potencijal preuzimanja i raspoređivanja opterećenja) Implantat i okolno tkivo nakon 4 mjeseca - novostvorena lamelarna kost, koja se nalazi uz implantat, ide neprekidno uz svjetlije obojeno staro koštano tkivo Nakon ugradnje implantata i cijeljenja rane, dolazi do uspostave mukoznog pričvrska na implantat (transmukozni pričvrstak)- služi kao brtva koja sprečava da tvari iz usne šupljine dopru do koštanog tkiva koje sidri implantat (a) Mikrofotografija zuba i marginalnog parodonta (bukolingvalni presjek). Na strani zuba vidi se acelularni cement i kolagena vlakna koja se u njemu sidre
(b) Mikrofotografija periimplantatne mukoze i spoja titanske površine i kosti. Vidi se da su kolagena vlakna više ili manje paralelna s titanskom površinom. Crtež prikazuje dvije zone u području spoja implantat/vezivno tkivo. Zona A (širine 40 μm) nalazi se uz površinu implantata- gotovo da i nema krvnih žila, ali postoji velik broj fibroblasta koji su okrenuti paralelno s površinom implantata, dok se zona B (širine 160 μm) nalazi lateralno od zone A- više kolagena, a manje fibroblasta i više vaskularnih struktura
Full transcript