Loading presentation...

Present Remotely

Send the link below via email or IM

Copy

Present to your audience

Start remote presentation

  • Invited audience members will follow you as you navigate and present
  • People invited to a presentation do not need a Prezi account
  • This link expires 10 minutes after you close the presentation
  • A maximum of 30 users can follow your presentation
  • Learn more about this feature in our knowledge base article

Do you really want to delete this prezi?

Neither you, nor the coeditors you shared it with will be able to recover it again.

DeleteCancel

Make your likes visible on Facebook?

Connect your Facebook account to Prezi and let your likes appear on your timeline.
You can change this under Settings & Account at any time.

No, thanks

Gramatika

No description
by

Magdalena Babić

on 10 March 2013

Comments (0)

Please log in to add your comment.

Report abuse

Transcript of Gramatika

Gramatika hrvatskoga jezika, u širem smislu, uključuje skup normi u hrvatskom standardnom jeziku (pravogovorne, pravopisne, gramatičke i leksičke) koje se odnose na pisanje, govor, riječi, njihovo značenje i odnose među raznim riječima. Gramatika hrvatskog jezika Fonetika i fonolgija Sintaksa Morfologija Tvorba riječi Fonetika (grč. phone = glas, phoneticos = glasovni) znanstvena je disciplina koja proučava ljudski govor, a posebno glasove ljudskoga govora s obzirom na njihova akustičko-artikulacijska svojstva, nezavisno od toga imaju li ta svojstva određenu funkciju u jeziku. Fonologija (grč. phone = glas, logos = riječ, govor) znanstvena je disciplina koja proučava kako jezik iskorištava glasovni materijal radi priopćavanja (komunikacije) odabirući i klasificirajući građu koja je skupila fonetika. Sintaksa je dio gramatike koji opisuje rečenično ustrojstvo. U njoj se izlažu pravila o slaganju riječi u rečenice. Riječ je donja granica sintakse, rečenica gornja. Sintaksu dijelimo na jednostavne i složene rečnice. Jednostavna rečenica Jednostavne rečenice imaju samo jedan predikat Dijelimo ih na neproširene i proširene rečenice. Neproširenu rečenicu čine subjekt i predikat bez objekta. Proširenu rečenicu čine subjekt, predikat i objekt. Složena rečenica Složene rečenice sastoje se od dva ili više predikata i dijelimo ih na nezavisno složene i zavisno složene rečenice. Nezavisno složene rečenice sastoje se od dvije ili više jednostavnih rečenica koje mogu stajati zasebno. Dijelimo ih na rečenični niz, suprotnu, rastavnu, sastavnu, isključni i zaključnu rečenicu. Rečenični niz - rečenice nanizane bez veznike, odvajaju se zarezom Sastavna - rečenice se ne odvajaju zarezom nego veznicima i, pa, te, ni, niti. Rastavna - rečenice se također ne odvajaju zarezom nego veznikom ili Suprotna - rečenice se odvajaju zarezom i veznicima a, ali, nego, no, već Isključna - rečenice se odvajaju zarezom i veznicima samo, samo što, jedino, jedino što, tek, tek što Zaključna - rečenice se odvajaju zarezom i veznicima dakle, zato, stoga Zavisno složene rečenice sastoje se od dvije ili više jednostavnih rečenica koje ne mogu stajati zasebno. Jedna od njih je glavna rečenica (može stajati samostalno), dok su druge zavisne (ne mogu stajati samostalno, proširuju glavnu rečenicu). Rečenica je niz riječi ili jedna riječ kojom prenosimo najmanju cjelovitu obavijest. Rečenica se sastoji od rečeničnih dijelova, a to su predikat, subjekt, objekt, priložna oznaka, apozicija i atribut. Subjekt je dio rečenice. Iz subjekta se saznaje o kome se ili čemu radi, tko je vršitelj radnje. U rečenici se uz subjekt postavlja pitanje "tko" (ljudi, životinje, biljke) ili "što" (pojave, stvari), što znači da je subjekt dio rečenice koji je u nominativu Predikat je temeljni dio rečenice, naime krnja rečenica se sastoji samo od predikata (nema subjekta). Iz njega se saznaje što subjekt radi ili što se s njime događa. Objekt je rečenični dio koji nije nužan, ali je proširuje kao predmet radnje. Postoje izravni (direktni, bliži) i neizravni (indirektni, dalji) objekt. Priložna oznaka je rečenični dio koji dopunjuje predikat, pobliže označava okolnost pod kojom se vrši radnja izrečena predikatom: mjesto, vrijeme, način, uzrok, namjeru, posljedicu, pogodbu, dopuštanje, izuzimanje, količinu, smjer, društvo ili sredstvo. Priložna oznaka može biti jedna riječ, ili skupina riječi. Atribut je dodatak imenici kojoj se dodaje da bi pobliže opisao imenicu, imeničnu zamjenicu ili poimeničeni pridjev. Atribut može biti zamjenica (najčešće posvojna), pridjev ili broj, a rjeđe i imenica (u tom slučaju atribut i imenica koju opisuje nisu u istom padežu). Atribut dijelimo na pridjevni i imenični Apozicija je rečenični dio, imenica koja pobliže označava drugu imenicu i s njom se slaže u rodu, broju i padežu (za razliku od imenskog atributa Predikatna rečenica Subjektna rečenica Objektna rečenica Priložna rečenica Atributna rečenica Apozicijska rečenica Morfologija (od grč. morphe "oblik" i logos "riječ") dio je gramatike koja proučava vrste riječi i njihove oblike, tj. njihovu morfološku strukturu. U govoru se obavijest prenosi neprekinutim nizom glasova izgovorenih s različitim naglasnim osobinama. Takav se neprekinuti niz glasova zove govoreni lanac. Glasovni lanac tj. glasovni niz (npr. oblaciletenebom) koji sadrži obavijest može se rastaviti na manje nizove koji imaju : 1. relativnu slobodu premještanja u govornom lancu i 2. svoje značenje. Tako dobiveni glasovni niz jezična je jedinica koja se zove riječ. Najmanji odsječak riječi kojemu je pridružen kakav sadržaj, tj. koji ima kakvo značenje, zove se morfem. Oblici riječi Dio riječi koji nosi leksičko značenje zove se osnova, odnosno oblična (morfološka) osnova. Različiti dijelovi riječi koji se nalaze iza osnove zovu se (oblični) nastavci. Vrste riječi S obzirom na značenje, riječi se dijele na dvije skupine: 1. riječi koje izriče kakav sadržaj vanjskoga ili unutrašnjeg svijeta; to su punoznačne, leksičke ili autosemantične riječi; 2. riječi koje izriču odnose između onoga što znače riječi prvog skupa; to su odnošajne, pomoćne, gramatičke ili sinsementične. Leksičke su riječi promjenljive ili djelomično promjenljive. Ima ih šest vrsta. To su:
1. imenice
2. pridjevi
3. brojevi
4. zamjenice
5. glagoli Pomoćne riječi su nepromjenljive. Ima ih četiri vrste. To su:
6. prijedlozi
7. prilozi
8. veznici
9. čestice
10. uzvici Imenice Imenice su riječi kojima se imenuju bića, stvari i pojave. Mijenjaju se po padežima. Imenice se dijele na vlastite imenice (imena) i opće imenice.
Opća imenica riječ je koja služi kao ime za skup predmeta koji imaju neke zajedničke osobine (ali od kojih svaki ima i neke svoje osobine kojima se razlikuje od sebi sličnih, te stoga može dobiti vlastito ime.
Vlastita imenica riječ je koja služi kao ime pojedinom čovjeku, životinji, stvari (osobito zemljopisnim jedinicama). Pridjevi Pridjevi su riječi kojima se izriču svojstva predmeta i pojava, označenih drugim vrstama riječi, i odnosi među njima. Po značenju se pridjevi dijele na opisne, gradivne i posvojne. Slažu se s imenicom u rodu. broju i padežu. Opisni (kvalitativni) pridjevi izriču osobine i odgovaraju na pitanja kakav, npr. veliki napori, pametna glava.
Gradivni (materijalni) pridjevi izriču tvarnost, od čega je što napravljeno, npr. zlatni prsten, drvena klupa.
Posvojni (posesivni) pridjevi izriču pripadanje ili kakvu drukčiju povezanost onoga što znače imenice uz koje stoje s onim što znače riječi od kojih su izvedeni, npr. bratov kaput, majčino pismo. čekaonica
predavaonica
učionica čeka
predaje
uči prostorija u kojoj se (što radi) Takva jezična pojava gdje od jedne ili više riječi nastaju nove zove se tvorba riječi. Tvorba riječi i ujedno je i dio gramatike koji proučava tvorbenu strukturu dosadašnjih pravila za tvorbu novih riječi. U tvorbi riječi bitna je riječ koja sudjeluje u tvorbenom procesu i riječ koja se u tvorbenom procesu ostvaruje. Riječ koja je u tvorbenom procesu polazna ili ishodišna riječ zove se osnovna riječ, a riječ koja tvorbom nastaje zove se tvorenica. Između osnovne riječi i tvorenice uspostavlja se tvorbena veza. Riječi koje se ne mogu izrazno i sadržajno dovesti u tvorbenu vezu ni s jednom riječju zovu se nemotivirane (netvorbene) riječi. Pridjeve kompariramo po stupnjevima. Pozitiv: LAK DOBAR
Komparativ: LAKŠI BOLJI
Superlativ: NAJLAKŠI NAJBOLJI Izvođenje je način tvorbe u kojoj nova riječ nastaje na osnovi jedne riječi tako da se iza osnove dodaju nove jedinice koje same nisu riječi ni njezina osnova. Sufiksalna tvorba Sufiksalna je tvorba tvorbeni način u kojem se tvorbeno značenje izražava tvorbenim nastavkom ili sufiksom. Riječ nastala od osnove i sufiksa zove se izvedna riječ ili izvedenica. Brojevi Brojevi su riječi koje govore: a) koliko jedinica ima onoga što znači riječ uz koju stoje; to su glavni (kardinalni) brojevi.
b) koliko jedinica treba odbrojiti da se dođe do nekog predmeta, da se utvrdi koji je po redu u prostoru ili vremenu; to su redni brojevi. Zamjenice Zamjenice su riječi koje zamjenjuju druge imenske riječi. Zamjenicama se označuju, ali ne imenuju, predmeti, bića, svojstva i količine i upućuju se na njih. Zamjenice dijelimo na: osobne, posvojne, povratne, pokazne, upitne, odnosne i neodređene. Osobne



Posvojne



Povratne


Pokazne Zamjenjuju govorne osobe: govornika, sugovornika i negovornika.
Sklanjaju se u jednini i množini.
U akuzativu, genitivu i dativu imaju naglašene i nenaglašene oblike. Izriču kojoj osobi što pripada.
Odgovara na pitanje "čije je što".
pr. moj, tvoj, njezin, naš, vaš, njihov Upotrebljavaju se u rečenicama u kojima je vršitelj radnje ujedno i trpitelj radnje. Pokaznim zamjenicama se služimo kada nešto pokazujemo ili na nešto upućujemo, a pritom njima i izričemo udaljenost od onog o čemu govorimo.
Odgovaraju na pitanja: Koji? Kakav? Kolik? Prilozi Prilozi su riječi koje se prilažu drugim, obično punoznačnim riječima da ih pobliže odrede.
Prilozi izriču okolnosti u kojima se vrši radnja ili zbivanje, ili traje stanje (uz glagole), tj. u službi su priložne oznake. Priloge dijelimo na vremenske, mjesne i načinske.
pr. gdje, kamo, ovdje, svuda, sutra, navečer... Glagoli Glagoli govore da se vrši neka radnja, da se nešto zbiva ili da se netko ili nešto nalazi u nekom stanju. Po značenju tako razlikujemo glagole radnje, zbivanja i stanja. Infinitiv Infinitiv je neodređen glagolski oblik koji govori samo pojam radnje. Stoga se uzima kao osnovni glagolski oblik i navodi se kada se općenito govori o nekom glagolu.
Infinitiv ima samo jedan oblik koji završava na -ti ili -ći. Spavati
Leći Glagolska vremena i načini 1. Prezent
2. Perfekt
3. Aorist
4. Imperfekt
5. Pluskvamperfekt
6. Futur prvi
7. Futur drugi 1. Imperativ
2. Kondicional prvi
3. Kondicional drugi Glagolska imenica Glagolska imenica je imenica nastala od glagola.
Gl. imenicom se izriče radnja, stanje ili zbivanje. Tvori se tako da glagolskom pridjevu trpnom dodamo nastavak -je. Trgan + je = Trganje Glagolski pridjevi - nastali od glagola. Glagolski pridjev radni Izriče vršenje radnje
Tvori se od osnove i nastavaka.
-o, -la, -lo, -li, -le, -la Glagolski pridjev trpni Izriče trpljenje radnje
Nastavci: -n, -en, -jen, -t Prijedlozi Prijedlozi izražavaju odnos između bića, stvari i pojava te utječu na padež riječi uz koju stoje. Najčešće se odnose na imenice i imeničke zamjenice, ali se mogu odnositi i na pridjeve i brojeve. Najčešći prijdlozi: na, o, po, pri, prema, u... Veznici Veznici su riječi koje povezuju rečenice i rečenične dijelove. Najčešći veznici: i, pa, te, ni, niti, a, ali, nego, no, već, ili... Čestice Čestice (riječce, partikule) riječi su koje iskazuju stav govornika prema onome o čemu govori, s obzirom na njegovo znanje, želje i osjećanje. Da, ne, zar, li... Usklici Usklici su riječi (glas ili niz glasova) koji nemaju značenje nego služe kao signali i za oponašanje zvukova u prirodi. Oj! Šic! Oh! Uh! Mijau! Izvori: Hrvatska Gramatika Barić - Lončarić - Malić - Pavešić - Peti - Zečević - Znika Wikipedia Napravila: Magdalena Babić Fonetika
Fonologija
Morfologija
Sintaksa
Tvorba riječi Glagolski prilozi Glagolski prilozi su prilozi nastali od glagola. Dijelimo ih na gl. prilog prošli i sadašnji. Glagolski prilog prošli izriče radnje koje su se dogodile prije radnje predikata; tvori se od nesvršenih glagola, kojima se u 3. licu množine prezenta dodaje nastavak -ći. moliti > moleći
gledati > gledajući
ulaziti > ulazeći Glagolski prilog sadašnji izriče radnje koje se zbivaju u isto vrijeme kad i radnja predikata; tvori se tako da glagolskoj osnovi dodamo nastavak -vši ili -avši. zamoliti > zamolivši
pogledati > pogledavši
uć > ušavši Rod: muški, ženski i srednji
Broj: jednina i množina Imenice mijenjamo po padežima. Padeži Nominativ tko? što?
Akuzativ koga? što?
Genitiv koga? čega?
Dativ komu? čemu?
Lokativ (o) komu? (o) čemu?
Instrumental (s) kim? (s) čim?
Vokativ oj! ej!
Full transcript