Loading presentation...

Present Remotely

Send the link below via email or IM

Copy

Present to your audience

Start remote presentation

  • Invited audience members will follow you as you navigate and present
  • People invited to a presentation do not need a Prezi account
  • This link expires 10 minutes after you close the presentation
  • A maximum of 30 users can follow your presentation
  • Learn more about this feature in our knowledge base article

Do you really want to delete this prezi?

Neither you, nor the coeditors you shared it with will be able to recover it again.

DeleteCancel

Make your likes visible on Facebook?

Connect your Facebook account to Prezi and let your likes appear on your timeline.
You can change this under Settings & Account at any time.

No, thanks

Copy of Ana Karenina

No description
by

Dunja Janko

on 29 October 2013

Comments (0)

Please log in to add your comment.

Report abuse

Transcript of Copy of Ana Karenina

Ana Karenjina
Realizam
Realizam je književno-povijesno razdoblje koje u europskim književnostima počinje 30-ih i traje do 70-ih godina 19. stoljeća.

Navedeno razdoblje obilježeno je formiranjem građanske klase i uspona društvenih i prirodnih znanosti.

Realisti žele prikazati stvarnost bez obzira na to koliko ona okrutna bila.

Za razliku od romantizma, realizam počiva na objektivnosti, opisivanju stvarnosti, kritičkoj analizi društva te prikazivanju prosječnih ljudi i njihove svakodnevnice.

Od književnih vrsta vodeću ulogu imali su roman i pripovijetka.

Zbog svoje naglašene društveno-analitičke funkcije, realizam se najsnažnije razvija u zemljama jače očitovanih i uočenih socijalnih suprotnosti. Kao npr. Francuskoj, Engleskoj i Rusiji.
Roman je podjeljen u osam djelova

Uvod:
Dolly Oblonski ja saznala kako ju muž, Stjepan Oblonsky, vara te ga želi napustiti. Stjepan Poziva svoju sestru, Anu Karenjinu, u Moskvu kako bi nagovorila Dolly da mu oprosti.
"U kući Oblonskih bilo je sve poremečeno. Žena je saznala da je muž imao vezu s Francuskinjom guvernantom, koja je bila u njihovoj kući, pa je izjavila mužu da ne može s njim živjeti u istoj kući."
To je prvi put da je Ana bila u daljena od svoga sina, Serjože, i puno joj fali. U Moskvi Ana upoznaje Aleksija Vronskoga te se zaljubljuje u njega ali pokušava to skriti, misleći o svome mužu i životu u Petrogradu. Kada ona napušta Moskvu Vronski, napuštajuči Kitty, ide za njom u Petrograd.
"- Nisam znala da putujete. Zašto putujete?...
- Vi znate da putujem zato da budem ondje gdje ste vi - reče - ja ne mogu drukčije."
Ana Karenjina
Vrsta: realistični roman, psihološki roman, socijalni roman, ljubavni roman, paralelni roman, roman lika...

Tema:
1) Preljub Ane Karenjine zbog čega se ona preoblikuje iz izuzetne i ponosne žene u izopćenicu iz društva
2) Problem braka i obiteljskog života
3) Razlike između života na selu i u gradu

Vrijema radnje: 70-te godine 19. st.

Mjesto radnje:
Moskva "Levin je u Moskvu dolazio svagda uzbuđen, užurban, ponešto zbunjen i srdit..."
Petrograd "Prvo lice koje je privuklo njenu pažnju u Petrogradu čim je vlak stao i ona izašla, bilo je lice njena muža."

Lav Nikolajevič Tolstoj
Rođen je u mjestu Jasna Poljana, u pokrajini Tula 9. rujna 1828. godine, kao četvrto od petero djece u plemićkoj obitelji

Bio je ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca

Njegova obitelj bila je plemićkog porijekla, a titulu grofa njegovim precima dodijelio je Petar Veliki, u 18. stoljeću

Njegov život bio je obilježen brojnim ljubavnim vezama. Kao mladić, često se zaljubljivao i mijenjao žene.

Tolstojevi roditelji umrli su dok je još bio dijete, zbog čega su se za njega već odmalena morali brinuti njegovi rođaci. Upravo ga taj gubitak roditelja potiče na razmišljanje o životu, smrti i sreći.

Osim kao velikog književnika, pamti ga se i kao velikog zagovornika mira i nenasilja

Preminuo je 7. studenog 1910., u mjestu Astapovo, zbog upale pluća
Lav Nikolajevič Tolstoj
Zagovarao je slobodnjački kršćanski anarhizam koji se temeljio na onome što je rekao Isus Krist. Poricao je njegovo rođenje od djevice i uskrsnuće.

Poznato je da je bio pacifist i vegetarijanac.

23. rujna 1862. ženi se za Sofiju Andrejevnu, imali su 13-ero djece
Djela:
Djetinjstvo (1852.)
Dječaštvo (1854.)
Mladost (1856.)
Sevastopoljske pripovijetke (1855. - 1856.)
Obiteljska sreća (1859.)
Kozaci (1863.)
Polikuška (1863.)
Rat i mir (1864. - 1869.)
Otac Sergije (1890. - 1898.)
Ana Karenjina (1873. - 1877.)
Smrt Ivana Iljiča (1884. - 1886.)
Vlast tame (1886.)
Plodovi prosvjete (1886. - 1889.)
Kreutzerova sonata (1888.)
Gospodar i sluga (1895.)
Uskrsnuće (1889. - 1899.)
Živi leš (1900.)
Hadži Murat (1896. - 1904.)
Krug čitanja (1903.)
Zaplet: Pri povratku u Petrograd Ana pokušava zaboraviti Vronskoga i vratiti se svom uobičajenom životu sa Karenjinom i svojim sinom. Ali ne može si pomoći da se ne osječa razočarano sa svojim životom i hladnim mužem. Ubrzo počinje provoditi sve više vremena s Vronskim na društvenim događajima i zabavama.
"Ana je, Kao i uvijek, odlazila u društvo, i osobito je često odlazila kneginji Betsy i sastajala se svagdje s Vronskim."

Levin jednostavno provodi svoje vrijeme na selu dok se njegova želj aza brakom povečava. Također pokušava reformirati seljake koji rade za njega, ali oni odbijaju i to ga još više frustrira. Sastaje se sa Dolly (Kittynom sestrom) koja mu govori da bi imao više sreće s Kitty sada kada je Vronski otišao.
"- Onda kad ste vi zaprosili Kitty, bila je ona upravo u tom položaju kad nije mogla odgovoriti. Kolebala se. Kolebala se između vas i Vronskoga. Njega je vidjela svaki dan, vas odavna nije vidjela. Doduše da je bila starija..."
Vrhunac: Nakon što saznaje da je nosi Vronskovo dijete, Ana prisustvuje konjskoj utrci u kojoj sudjeluje Vronski. Pred kraj utrke Vronski padne s konja i istovremeno slama leđa konju, te ga moraju ustrijeliti. Ana počinje histerično plakati zbog brige za Vronskoga i Karenjin ju vodi doma. Kada joj Karenjin prigovara zbog neprikladnog ponašanja, ona mu puna mržnje i gađenja kaže svoje osječaje prema njemu i Vronskom.
"- Moram vam reči da ste se nedolično vladali danas....
- Možda se varam. U tom sličaju molim da mi oprostite.
- Ne, niste se prevarili . reče ona polagano, pogledavši očajno njrgovo hladno lice. - Niste se prevarili. Bila sam i nisam mogla ne biti očajna, Slušam vas, a mislim na njega, Ja ga ljubim, ja sam njegova ljubavnica, ne mogu vas podnositi. Bojim vas se i mrzim vas... Činite sa mnom šta hoćete."

Levin je, u međuvremenu zaprosio Kitty i ona je pristala, te su se oženili.
"Nikako nije mogao podmetnuti one riječi koje je ona mislila; ali u dražesnim od sreće blistavim očima njezinim shvatio je sve što je bilo potrebno znati. I zato napiše tri slova. No još nije svršio pisati, aa ona je već čitala za njegovom rukom, sama dovršila i napisala odgovor: Da."
Rasplet: Karenjin odbija Aninu želju za rastavom i inzistira da ostanu zajedno i zaborave na Vronskoga. Nakon toga Ana i Vronski odlaze zajedno u Italiju, ali kada se vrate Anu društvo odbija nakon njenog odlaska na operu. Tada počinje Anin samotni život, njena ljubomora na Vronskov društveni život i njen strah da ju Vronski više ne voli.
"Da joj je (Vronski) rekao izravno što je mislio, bio bi rekao: u toj toaleti s knjegicom, poznatoj svima, pojaviti se u kazalištu, značilo je ne samo prizanti svoj položaj propale žene, nego i izazvati čitavo društvo, to jest odreći ga se zauvijek."

Levin traži nešto što će promijeniti njegov život. Oženjen je, živi na selu i ima sina, ali je još uvijek nezadovoljan i nesiguran u sebe.
"...nakon što mu je žena rodila, kad je živio u Moskvi bez posla, počelo se Levinu sve češće i češće, sve upornije i upornije javljati pitanje koje je trebalo da se sasvim raspravi.
Pitanje se za njega sastojalo u ovomu: "Ne prihvačam li odgovore, koje daje kršćanstvo na pitanja moga života, kakve odgovore onda prihvačam?" I nikako nije mogao u čitaom arsenalu svojih uvjerenja naći ne samo kakve bilo odgovore, negi ni nalik što na odgovor.
Bio je u položaju čovjeka, koji je hranu tražio u trgovinama igračaka i oružja."
Kraj: Napokon Ana, nakon gubitka svega što je davalo značenje njenu životu-poštovanje društva, ljubljenog sina i prijateljstva-osjeća da nema ništa za što više živjeti. Zbunjena i uzrujana bježi na kolodvor u svojoj potrazi za Vronskim, i u zadnjem trenutku moli Boga za oprosti baca se pod vlak. Vronski se, izbezumljen, odlazi boriti u ratu u kojem zna da će umrijeti.
""Gospode, oprosti mi sve!" progovori ona, osječajući nemogučnost borbe. Seljačić, mrmljajući nešto radio je nad željezom. i svijeća. pri kojoj je čitala knjigu, punu nemira, prijevara, nevolja, i zala, plane svjetlošću življom nego ikad, obasja joj sve ono, što je prije bilo u mraku zapucketa, počne se gasiti i ugasne zauvijek."


Likovi
Glavni:
Ana Arkadjevna Karenjina
Aleksije Aleksandrovič Karenjin
Aleksije Kirilovič Vronski
Stjepan (Stiva) Arkadjevič Oblonski
Konstantin (Kosta) Dimitrijevič Levin
Sporedni:
Katarina "Kitty" Alexandovna Šerbatska - Levinova žena, Dollyna sestra
Darja "Dolly" Aleksandrovna Oblonska - žena Oblonskoga, Kittyna sestra, Anina prijateljica
Serjoža Karenjin - sin Ane i Karenjina
Ana "Annie" - kćer Ane I Vronskoga
Nikolaj Dimitrijevič Levin - Levinov brat, Sergejev polubrat
Sergej Ivanovič Koznišev - Levinov i Nikolajev polubrat
Elizabeta "Betsy" Tverska - sestrična Vronskoga, Anina prijateljica
Lidija Ivanovna - zaljubljena u Karenjina, dio visokog društva
Fizička:
"Sjajne sive oči koje su se od gustih trepavica činile tamnima..."
"Skine rubac, šešir i zapevši njime za pramen svoje crne, posvuda kovrčave kose, mahala je glavom odmrsujući vlasi."
"Ana nije bila u ljubičastoj, kako je svakako htjela Kitty, nego u crnoj, duboko izrezanoj haljini od baršuna koja je otkrivala njezina oblikovana, kao od stare slonove kosti, puna ramena i grudi, te oble ruke s tankom sitnom rukom."
"I morlno i tjelesno promjenila se nagore. Sva se raširila, i na licu njezinu bio je, dok je govorila o glumici, zloban izraz, koji ju je nagrdio.

Socijalna:
"Ana Arkadjevna imala je prijatelja i tijelesnih veza u tri različita kruga. Jedan je bio službeni krug njezina muža, koji se sastojao od njegovih kolega u službi i podvrgnutih, najrazličitijih i na hirovit način povezivanih i podjeljenih društvenim uvjetima. ...
Drugi krug, kolo, Ani blisko. bilo je ono s pomoću kojega je Aleksije Aleksandrović učinio svoju karijeru. Središtem tog kola bila je grofica Lidija Ivanovna. Bilo je to kolo starih, ružnih, kreposnih i pobožnih žena i umnih, učenih, častoljubivih muškaraca. ...
Treći krug, napokon, gdje je Ana imala eze, bilo je zapravo društvo - društvo balova, sjajnih haljina, društvo koje se jednom rukom držalo dvora, da se ne spusti do polusvijeta za koji su članovi toga kruga midlili da ga preziru, nos kojim su im ukusi ne samo bili slični, nego i jedni te isti. Sveza njezina s tim krugom podržavala se kroz kneginju Betsy Tversku..."
"Uvrijedila je (Kartasova) Karenjinu. Muž njezin, preko lože, bio je počeo govoriti s njom, i Kartasova mu je načinila scenu.Kažu da je glasno rekla nešto uvredljivo i izašla."
Etička:
"Pod gustim trepavicama njenih sjajnih očiju pojave se najednom suze. Sjedne bliže nevjesti i uzme njenu ruku svojom energičnom malom rukom. Doli se nije otimala, no lice joj nije promijenilo svoga suha izraza. Ona reče
- Utješiti me nije moguće. Sve je izgubljeno poslije noga što je bilo, sve je propalo!...
- Da ja ga poznam. nisam ga bez tuge mogla gledati. Mi ga obje poznamo. On je dobar, ali je ponosan, a sad je tako ponižen. Glavno što me je dirnulo... (a ovdje je Ana pogodila glavno, što je mučilo Dolly) Njega muče Dvije stvari: to, što se stidi djece i to, da je ljubeći tebe... da, da, ljubeći višeod svegana svijetu ... zadao tebi bol. ubio te."
"- Potpuno mi je svejedno što misli tvoja mati i kako te ona hoće oženiti.
- Ta ne govorimo o tome.
- Ne, upravo o tome. I vjeruj da za mene žena bez srca, bila ona starica, ne bila, tvoja mati ili tuđa, nije zanimljiva i neću da znam za nju.
- Ana, molim te da ne govoriš bez poštivanja o mojoj materi.
- Žena, koja nije pogododila srcem, u čemu je sreća i čast njezina sina, nema srca."

Psihološka:
"Govrila je što joj je dolazilo na jezik i, slušajući sebe, sama se čudila svojoj spospbnosti laganja. Kako su jednostavne, prirodne nile njene rječi i kako je bilo vjeojatno da ne želi nego spavati. Osječala se odjevena u neprozirni oklop laži. Osjećala je da joj neka nevidljiva sila pomaže i krijepi je."
"Moja ljubav postaje sve strastvrnija i sebičnija, a njegova sve više trne i trne, i to je ono, zbog čega se razilazimo - nastavi razmišljajući. - I tome nema pomoći. Za me sve je u njemu samom, pa tražim da se on sve više i više predaje meni. A on želi sve više i više da od mene ode. Do veze smo, naime, išli jedno drugome u susret, a nakon toga nezadržljivo se razilazimo u različite strane. I to se može promijeniti. On mi veli da sam besmisleno ljubomorna, i ja sam sama sebi govorila da sam bemisleno ljubomorna; ali to nije istina. Nisam ljubomorna, nego sam nezadovoljna. No..."
Ana Arkadjevna Karenjina
Aleksije Aleksandrovič Karenjin
Fizička:
"Prvo lice koje joj je (Ani) privuklo pažnju u Petrogradu, Čim je vlak stao i ona izašla, bilo je lice njezina muža. "Ah, Bože moj! Zašto je najednom dobio takve uši?" pomisli gledajući njegovu hladnu i naočitu pojavu... Opazivši je pošao joj je u susret, složio usne na obični, podrugljivi smješak i gledao je ravno velikim, umornim očima."
"Opazivši Aleksija Aleksandroviča s njegovim petrogradskim svježim licem i strogom samosvjesnom pojavom, u okruglu šeširu, s malo zaobljenim leđima,... Aleksije Aleksandrovič, koji je kretao kukovima i tupim nogama, osobito je vrijeđao Vronskoga."

Socijalna:
"To mjesto dobio je (Oblonski) pomoću muža svoje sestre Ane, Aleksija Aleksandroviča Karenjina, koji je bio na jednom od najvažnijih mjesta u ministarstvu kojemu je pripadao taj ured..."
"Gotovo u isto vrijeme, kad je žena otišla od Aleksija Aleksandroviča, desilo mu se nešto najgore što može snaći činovnika, prekid napredovanja u službi. Taj prekid bio je gotova stvar, i svi su to vidjeli jasno, samo Aleksije Aleksandrovič nije još bio svjestano tome da je karijera njegova završena."
Etička:
"- Dopustimo kneginjo, da to već nije na površini - reče on - nego unutra. Ali nije stvar u tom - i on se opet okrene generalu, s kojim je govorio ozbiljno. - Ne zaboravite da se utrkuju vojnici, koji su izabrali taj zanat, i priznajete da svako zvanje ima svoju obratnu stranu medalje. To upravo pada u vojničke obveze. Gadni sport šakanja ili španjolskih toreadora znak je barbarstva. Ali specijaliziranji sport znak je napretka."
"- Što ste našli nedoličnim? - ponovi ona.
- Onaj očaj, koji niste mogli sakriti pri padu jednoga jahača.
-Već sam vas molio da se držite u društvu tako da ni zli jezici ne bi mogli ništa reći protiv vas. Govorio sam nekoć o unutarnjim odnosima; sad o tome ne govorim. Sada govorim o vanjskim odnosima. Nedolično ste se vladali, a ja bih želio da se to ne ponavlja."

Psihološka:
"Aleksije Aleksandrovič vratio se iz ministarstva u četiri sata, ali kako je često bivalo, nije dospio navratiti se k njoj. Otišao je u Kabinet primati molitelje koji su ga čekali i popisati neke spise koje je donio ravnatelj kancelarije. ... I da bi stizavao svršiti sve što je trebalo svaki dan, držao se najstrože točnosti. "Bez žurbe i odmora", bilo je njegovo geslo."
"Nitko osim najbližih ljudi nije znao da Aleksije Aleksandrovič, taj naoko najhladniji inajrazumniji čovjek ima jednu slabost, koja je bila u suprotnosti s općim ustrojstvom njegova značaja: Aleksije Aleksandrovič nije mogao mirno čuti i glrdati plač djeteta ili žene."
Aleksije Kirilovič Vronski
Fizička:
"Vronski je bio nevisok, čvrsto građen smeđ čovjek, dobrodušna, lijepa, neobično mirna i čvrsta lica. U njegovu livu i pojavi, od kratko ošišane crne kuse i svježe obrijana podbratka do udobne nove novcate odore bilo je sve jednostavno i ujedno prikladno."

Socijalna:
"Čovjeku sa 100 000 rubalja prihoda, kako su svi ocjenjivali imatek Vronskoga, nije takav dug, čini se, mogao zadavati poteškoće; no stvar je bila u tom što on ni izdaleka nije imao tih 100 000 rubalja.
Golem očev imetak, koji je sam donosio do 200 000 rubalja, nije bio razdjeljen među braćom. U ono vrijeme, kad se stariji brat, imajući gomilu duga, ženio kneginjicom Varnavom Čirkovom, Kćeri dekabrista, bez ikakva imetka, ustupio je Aleksije starijem bratu sav prihod od očeva imanja, zadržavši sebi samo 25 000 rubalja na godinu."
"Bio je među plemićima posve nov čovjek, ali je očevidno imao uspjeha i nije se varao misleći da je već došao do utjecaja među njima. ... Osjećao je sam da je svaki plrmić s kojim bi se upoznao, postajao njegov pristaša. Vidio je jasno, i drugi su to priznavali da je on vrlo mnogo pripomogao uspjehu Nevjedovskoga. I sada, slaveći za svojim stolom izbor Nevjedovskoga, osjećao je ugodno čuvstvo slavlja za svoga izabranika."
Etička:
"- Ne znam, Nisam kušao nadugo. Osjećao sam čudno čuvstvo - nastavi. .Nigdje nisam tako težio za selom, za ruskim selom, s likovim opancima i sa seljacima kao što sam proživio s majkom zimu u Nizzi. Nizza je sama po sebi dosadna, znate. Pa i Napulj, Sorrento, lijepi su samo na kratko vrijema. A upravo ondje se osobito živo čovjek sjeća Rusije i to upravo sela. Ono je upravo kao..."
"- Kao čovjek - reče Vronski - dobat sam samo zato, što mi život ništa ne vrijedi. A da je u mene dosta tjelasne snage zato, da se usiječem u carre, i da ga zgazim ili da poginem, to znam.Radujem se, što imam za što dati svoj život, koji ne da mi nije nizašto potreban, nego mi je dozlogrdio. Nekome će dobro doći - i on učini nestrpljivu kretnju čeljustima zbog zubne boli, koja ga nije prestala mučiti."

Psihološka:
"Vronski nije nikad poznavao obitejskoga života. Mati njegova bila je u mladosti sjajna svjetska žena, koja je za vrijeme bračnoga života,a osobito kasnije imala mnogo romansa, poznatih svemu svijetu. Oca svojega gotovo nije pamtio, i bio je odgojen u plemićkom vojnom učilištu.
Izišavši vrlo mlad kao sjajan časnik iz škole, zapao je odmah u društvo bogatih petrograđanskih časnika. Iako je katkad zalazio u petrogradsko društvo, bili su njegovi ljubavni interesi izvan to ga društva."
"Uza sav svoj lakomisleni svjetski život, Vronski je bio čovjek koji je mrzio nered. Još u mladosti, dok je bio u kadetskoj školi, doživio je poniženje kad je, dospjevši u nepriliku, zaiskao bio novaca u zajam, pa je bio odbijen. Otada nije se nikad dovodio u takav položaj."
Stjepan "Stiva" Arkadjevič Oblonski
Fizička:
"Okrena puno, ugojeno tijelo na divanskim oprugama, kao da želi ponovno usnuti nadugo..."
"...u njegovoj lijepoj svijetloj vanjštini, sjajnim očima, crnim obrvama i kosi, bjelini i rumenilu lica bilo nešto što je tjelesno djelovalo prijateljski i veselo na ljude koji su se sastajali s njime."

Socijalna:
"Polovica Moskve i Petrograda bila je u rodbinskin ili prijateljskin vezama sa Stjepanim Arkadjevičem. Rodio se među takvim ljudima koji su bili i ostali moćnici ovoga svijeta."
"Stjepana Arkadjeviča ne samo da su ljubilji svi koji su ga poznavali, zbog njegove dobre, vesele naravi i nesumnjiva poštenja, nego je u njemu, u njegovoj lijepoj svijetloj vanjštini, sjajnim očima, crnim obrvama i kosi, bjelini i rumenilu lica bilo nešto što je tjelesno djelovalo prijateljski i veselo na ljude koji su se sastajali s njime."
Etička:
"- Tako je! Levin, napokon! - Progovori s prijateljskim, podrugljivim smješkom gledajući Levina koji mu je prilazio. - Kako to da si se udostojio potražiti me u ovoj jazbini? - reče Stjepan Arkadjević, ne zadovoljavajući se stiskanjem ruku i ljubeći svoga prijatelja."
"- Dugo smo te čekali - reče Stjepan Arkadjevič ulazeći u kabinet i puštajući Levinovu ruku, kao da je time želio pokazati da je ovdje opasnost minula. - Radujem se od srca što te vidim - nastavi. - Pa što radiš? Kako si? Kad si stigao?"

Psihološka:
"Stjepan Arkadjevič bio je čovjek istinoljubiv prema samome sebi. Nije se mogao zavaravati i uvjeravati sebe da se kaje zbog svoga čina. Nije se mogao kajati poradi toga, što on, čovjek od trideset i četiri godine, lijep i zaljubljiv čovjek, nije bio zaljubljen u ženu, majko petero žive i dvoje umrle djece, koja je samo godinu dana bila mlađa on
d njega."
"Stjepan Arkadjevič držao je i čitao liberalne novine ne krajnjega, nego onoga smjera kojega se držala većina. P unatoč tome što ga ni znanost, ni umjetnost, ni politika nisu zapravo zanimale, držao se čvrsto onoga mišljrnja o svim predmetima, kojega se držala večina i njegove novine, pa ga je mjenjao samo onda kad ga je mijenjala većina, ili točnije rečeno, nije ga ijenjao, nego se ono u njemu neopazice mijenjalo."
Konstantin "Kosta" Dimitrijevič Levin
Fizička:
"...Eno ga - reče podvornik pokazujući na snažno građena čovjeka, širokih ramena, kovrčaste brade, koji je, ne skidajući kape od ovčje kože, brzo i lako trčao uza istrte stube kamenoga stubišta."

Socijalna:
"Obitelj Levina i Šerbackih bile su stare plemićke moskovske obitelji, pa u među sobom bile svagda u bliskim i prijateljskin odnosima."
"I zaista, što je mogao raditi? Nije se rado kartao. U klub nije odlazio. Družiti se s veselim muškarcima kakav je Oblonski, znala je (Kitty) što znači ... to je značilo piti i nakon pića odlaziti nekamo.
Etička:
"- S vama bih brže naučila, nekako sam sigurnija uz vas - reče mu Kitty.
- I sam sam siguran za se kad se vi oslanja te na me - reče on, ali odmah se uplaši onoga šta je rekao i porumeni."
"- Htio sam... - Bio je ušuti, ali najednom, sjetivši se Kitty i svega što je bilo, gledajući mu odlučno u oči, reče: - naložio sam da vam se upregn kola.
- Kako to? - Počne čudeći se Vasenjka. - A kamo se putuje?
- Vi, na željeznicu.
- Vi odlazite, ili se što dogodilo?
- Dogodilo se da čekam goste. I ne Čekam goste, niti se što dogodilo, negu vas molim da putujete. Vi možete sebi objašnjavati kako hoćete moju neučtivost."

Psihološka:
"Ima ljudi koji su spremni, kad susretnu svoga sretnoga takmaca bilo u čemu, okrenuti se smjesta od svega dobroga što je u njem, i vidjeti u njemu samo loše; ima ljudi koji naprotiv ponajviše žele u tom suparniku naći one vrline kojima ih je pobjedio, i traže u njemu, s teškom boli u srcu, samo dobro. Levin je spadao među takve ljude."
"Srdit ću se kao i prije na kočijaša Ivana, prepirat ću se kao i prije, izricat ću u nevrijeme svoje misli, isto će tako ostati zid između svetinje nad svetinjom moje duše i drugih, čak i moje žene, krivit ću je za svoj strah i kajati se zbog toga kao i prije, isto tako neću shvatiti razumom zašto se molim, a molit ću se. Ali život moj sada, sav život moj - nezavisno od svega što se može dogoditi sa mnom - svaki časak njegov, ne samo da nije besmislen, kako je bio prije, nego ima nesumnjivi smisao dobra koji sam dužan ulužiti u nj!"
Adaptacije
1911: Anna Karenine, Ruska adaptacija - Maurice André Maître
1914: Anna Karenina, Ruska adaptacija - Vladimir Gardin
1915: Anna Karenina, Američka adaptacija - gumi Betty Nansen
1927: Love, Američka adaptacija - Edmund Goulding, glumi Greta Garbo, ova verzija ima značajnih promjena od knjige i ima dva završetka
1935: Anna Karenina - Clarence Brown glume Greta Garbo i Fredric March
1948: Anna Karenina - Julien Duvivier, glume Vivien Leigh i Ralph Richardson
1953: Anna Karenina, Ruska adaptacija - Tatyana Lukashevich
1960: Nahr al-Hob (Rijeka ljubavi), Egipatski film - Ezzel Dine Zulficar
1967: Anna Karenina, Ruska adaptacija - Alexander Zarkhi
1977: Anna Karenina, BBC serija u 10 epizoda - Basil Coleman i glume Nicola Pagett, Eric Porter i Stuart Wilson
1976/1979: Anna Karenina, film Bolshoi Ballet produkcije - Margarita Pilikhina, Prvi put prikazan u Finskoj 1976., u Americi 1979.
1985: Anna Karenina - Simon Langton, glume Jacqueline Bisset i Christopher Reeve
1997: Anna Karenina, prva Američka adaptacija cijela snimljena u Rusiji - Bernard Rose, glume Sophie Marceau i Sean Bean
2000: Anna Karenina, Britanska mini-serija - David Blair, glume Helen McCrory i Kevin McKidd
2012: Anna Karenina, Britanska adaptacija - Joe Wright, glume Keira Knightley o Jude Law
Zanimljivosti
Levin je Tolstoj
Dostojevski je Anu Karenjinu nazvao "nepogrešivom kao umjetničko djelo", s njime se slažu brojni drugo pisci, npr. Vladimir Nabokov i William Faulkner
2007. Čaopis Time je proglasio Anu Karenjinu "najčuvenijim romanom ikada napisanim"
Full transcript