Endemični vodozemac
Porodica glavašica
Roda Proteus
Tijelo je izduženo, nježno i jeguljasto; i odrasli imaju vanjske škrge.
Glava je velika, izdužena, zaobljene njuške (kruškolika); oči su isprva vidljive, a kasnije ih prekrije koža i izvana se jedva vide, a na okomito spljoštenom repu, koji je kraći od tijela, je kožna peraja; noge su malene s po 3 slabo razvijena prsta na prednjim nogama, a na stražnjim nogama nalaze se po dva prsta
Naraste od 23-25 cm, iako su zabilježeni i primjerci dugi 40 cm. Mužjaci su nešto manji od ženki.
Bezbojna je (nedostaje joj pigment), bijeložućkasto ili bijelocrvenkasto, boja joj potječe od površinskih kapilara.
Hrani se vodenim račićima, crvolikim životinjama, ličinkama kukaca (uglavnom vodencvijetova i obalčara) i mekušcima.
Čovječja ribica je endemična vrsta za područje Dinarida.
Stanovnik je podzemnih rijeka i jezera krškog dijela Dinarskog gorja.
Preferira mirne vode bogate kisikom i niske temperature koje variraju od 6 do 12°C.
Kod nas je ima u Istri, Lici, uz rijeku Krku te uz rijeke Cetinu, Vrljiku, Maticu, Norin i Neretvu.
Živi u podzemnim vodama dinarskog krškog reljefa Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Gore.
Zadržava se u podzemnim vodama stalne temperature gdje se može brzo zakopati u mulj.
Žive jako duboko pod zemljom, ali i blizu ulaza u špilje.
Na površini se nađe samo za vrijeme jakih kiša, kad je bujice izbace na svjetlo dana, no to za njih obično znači smrt.
Mužjaci se za vrijeme parenja ponašaju vrlo teritorijalno i štite svoje područje od drugih mužjaka.
Kada ženka uđe u takvo područje, započinje udvaranje.
Mužjak prvo maše repom u smjeru ženkine glave.
Zatim njuškom dotiče njenu kloaku.
Sada ženka dotiče mužjakovu kloaku svojom njuškom, a potom ga slijedi desetak centimetara nakon čega mužjak ispušta svoje spermatofore.
Sada par hoda zajedno sve dok ženka ne prihvati spermatofore svojom kloakom.