Introducing
Your new presentation assistant.
Refine, enhance, and tailor your content, source relevant images, and edit visuals quicker than ever before.
Trending searches
Zeludac (ventriculus/gaster) je supalj organ. Smjesten je u srednjem dijelu gornjeg abdomena. Gornjim dijelom se spaja sa jednjakom a donjim sa crijevima. Dijelovi zeluca su: kardija (pocetni dio), fundus (vrh), korpus, antrum (zavrsni dio koji se zavrsava piloricnim kanalom), mala krivina i velika krivina. Dug je 20 cm i oblika potkovice. Natapa hranu svojim sokom i tako pocinje varenje.
Ulkus se definise kao defekat na sluznici zeluca ili duodenuma. Zahvata u promjeru vise od 5 mm, a u dubinu se proteze do submukoze. Pocinje kao erozija s upalnom reakcijom, poslije koje ostaje oziljak. Ulkus je posljedica poremecaja ravnoteze izmedju agresivnik faktora i faktora zastite/obnove sluzokoze zeluca.
Agresivni faktori:
-endogeni toksicni faktori
-egzogeni toksicni faktori.
Ipak se moze reci da zeludacna kiselina ima osnovnu ulogu u ostecenju zeluca.
Zastitni faktori koji se stvaraju ucelijama zeluca i imaju ulogu u odbrani sluzokoze su: sluz, bikarbonati, prostaglandini. Vzna osobina zeludacne sluzokoze je da ima sposobnost regeneracije.
Fkatori rizika za nastanak ulkusne bolesti:
-kiselina i pepsin
-helicobacter pylori
-zucne kiseline
-pankreasni enzimi
-alkohol i pusenje
-lijekovi
-genetska predispozicija,stres
Cesce oboljevaju stariji ljudi, vise od 50% su muskarci.
Simptomi su blazi od duodenalnog ulkusa, pa se uglavnom otkrivaju kada se jave komplikacije. Takodje cesce maligno alterira nego duodenalni ulkus.
On nastaje kao posljedica smanjenja odbrambenih faktora sluzokoze zeluca.
Cesce se javlja nego zeludacni ulkus. 90% svih duodenalnih ulkusa nalaze se u bulbusu duodenuma (pocetni dio duodenuma). Najcesci dijametar je od 0,5 do 1 cm, ali moze biti i od 3 do 6 cm (gigantski ulkusi).
Najcesci uzroci su Helicobacter pylori i upotreba nesteroidnih antireumatika.
Razvijaju se kao multiple superficijalne erozije na mukozi zeluca i duodenuma.
Smanjenje otpornosti sluzokoze je osnovni razlog nastanka ulceracije.
Krvarenje iz zeluca ne karakterisu burni simptomi. Bolesnik povraca ili na gastricku sondu izlazi sadrzaj boje taloga kafe, a obilno krvarenje je praceno povracanjem koaguluma.
Gastroskopija je pouzdan dijagnosticki postupak.
Simptomi: bol u vidu pecenja (lokalizovan u epigastrijumu, javlja se periodicno cesce u proljece i jesen), mucnina, povracanje, gubitak tezine, povremeno podrigivanje praceno osjecajem kiseline.
Komplikacije: krvarenje, perforacija, penetracija, stenoza pilorusa, maligna alteracija.
Dijagnoza: anamneza i klinicki pregled, radiografija s barijumskim kontrastom, gastroskopija s biopsijom, ureza test.
Lijecenje:
-konzervativno: antacidi, antagonisti H2-receptora, inhibitori protonske pumpe, faktori zastite sluznice, dijeta;
-operativno: hitne operacije, planirane operacije.
Kalkuloza bilijarnog trakta jedno je od najcescih oboljenja uopste.
Kalkuloza moze biti lokalizovana u :
-zucnoj kesi
-holedokusu
-intrahepaticnim zucnim vodovima
Bilijarna kalkuloza je najcesce lokalizovana u zucnoj kesi. Sa starenjem oboljenje posatje cesce i jednako je zastupljeno medju polovim.
Vise od polovine bolesnika nema nikakve simptome. Asimptomatska holelitijaza je prisustvo kamenca u zucnoj kesici bez tegoba i simptoma, ili su oni blagi i veoma rijetki. Ukoliko je cistikus kratak i isrok a kalkulusi mali oni mogu dospjeti u holedohus i dovesti do pojave ikterusa, holangitisa ili pankreatitisa. Ako su kalkulusi krupni rizik od karcinoma zucne kese je veci. U oba slucaja vrsi se holecistektomija.
Akutni holecistitis je jedno od najcescih akutnih oboljenja u hirurgiji.Skoro uvijek je posledica opstrukcije vrata zucne kese ili cistikusa zucnim kalkulusom, zbog toga je praznjenje zuci onemoguceno i dolazi do njegovog nakupljanja i u zastonoj zuci dolazi do infekcije-upale (cholecystitis). Moze imati vise oblika:
- cholecystitis acuta calculosa catarrhalis
-cholecystitis acuta calculosa phlegmonosa
-cholecystitis acuta calculosa gangrenosa
-cholecystitis acuta calculosa perforativa.
Simptomi: naglo nastao bol pod desnim rebarnim lukom i u epigastrijumu koji zraci u desnu plecku, pracen je mucninom, gadjenjem i povracanjem, temperatura je blago ili umjereno povisena, povecan broj leukoicta i vrijednost sedimentacije.
Dijagonoza: klinicka slika, anamneza, laboratorijsko-biohemijske analize i ultrazvuk.
Lijecenje: hirursko, daju se antibiotici i infuzioni rastvori.
Obicno je posljedica kalkuloze, nastaje zbog povremenih opstrukcija cistikusa kalkulusom. Poslije toga dolazi do prolazne upale zucne kese. Ponavljanjem upala i sanacija ostaju oziljne promjene.
Simptomi: kao kod akutne upale samo u blazoj formi.
Lijecenje: hirursko (holecistektomija).
Holedoholitijaza oznacava prisustvo zucnik kamenaca u glavnom zucnom vodu holedohusu. Mogu nastati u njemu samom (primarna holedoholitijaza), a mogu u njega dospjeti iz zucne kese (sekundarna holedoholitijaza). Posljedica over opstrukcije je: zutica (icterus mechanicus0, aholicna stolica, mokraca tamnomrke boje, povecani bilirubin i alkalna fosfatasa u krvi. Od subjektivnih tegoba javljaju se: iznenadna bol u desnom dijelu abdomena pracena mucninom, povracanjem i gadjenjem.
Dijagnoza: klinicka slika, anamneza i ultrazvuk.
Lijecenje: hirursko (holecistektomija, otvaranje holedohusa, odstranjenje kalkulusa i stavljanje Y-drena u holeohus koji se izvede van trbusne duplje.
Pankreas je zljezdani organ smjesten iza zeluca na zadnjem trbusnom zidu ispred kicmenog stuba.
Akutni pankreatitis je autno hemijsko, enzimsko zapaljenje pankreasa u toku koga moze doci do autodigestije pankreasa i masnog tkiva aktiviranim enzimima pankreasa.
Imamo nekoliko formi pankreatitisa:
-pancreatitis acuta serosa
-pancreatitis acuta necrotica haemorrhagica
-pancreatitis chronica.
Klinicka slika: jak bol u epihastrijumu koji zraci u ledja ili se siri pojasno, lijevo i desno, bol je pracena mucninom, gadjenjem i povracanjem.
Dijagnoza: anamneza, simptomi, povecane vrijednosti dijastaza (amilaza i lipaza) u serumu, ultrazvuk, rendgen, CT,...
Terapija: konzervativna se zasniva na unosu velikih koicina infuzionih rastvora, davanju antibiotika, kalcijuma, proteina, analgetika, obustavlja se unos hrane per os, nazogastricna sukcija, urinarni kateter, a operativno lijecenje se sastoji u ispiranju trbusne duplje toplim fizioloskim rastvorom, drenaza trbuha i nekrektomija.
Tumori zeluca mogu biti:
-maligni (zlocudni)
-benigni (dobrocudni)
Benigni tumori daju simptome samo kada postignu vece razmjere i tada bolesnijk subjektivno osjeca punocu u zelucu.
Mogu povremeno krvariti i uzrokovati sekundarnu anemiju.
Najcesci benigni tumori su:
adenomi, papilomi, fibromi, lipomi, leiomiomi, hemangiomi.
Dijagnoza: biopsija i patohistoloska analiza.
Lijecenje: hirursko odstranjenje uz resekciju zeluca.
Maligni tumori zeluca su tri puta cesci kod muskaraca nego kod zena. Uzrocniuk nije poznat, ali su poznata prekancerozna oboljenja, a to su: benigni adenom zeluca, ulkus zeluca i hronicni atroficni gastritis.
Najcesci maligni tumor zeluca je adenokarcinom zeluca. Siri se kao i ostali malignomi:
-limfogeno u regionalne zlijezde
-hematogeno u jetru, pluca, mozak
-intramuralno od distalno ka proksimalno
-per continuitatem u susjedne organe (pankreas, debelo crijevo,...).
Klinicka slika: u pocetku nema tipicnih simptoma, bolesnik se zali na tegobe u stomaku, osjecaj punoce i pritisak u zelucu, gorusica, fizicka slabost i malaksalost, gubitak tezine, gadjenje prema mesu i mesnim preradjevinama, proliv, hematemeza, melena.
Dijagnoza: gastroskopskim uzimanjem biopsije tumora i patohistoloskom analizom.
Lijecenje: hirursko-odstranjenje zeluca i postoperativno davanje citostatika.
Tumori zucnih puteva su relativno rijetki. Mogu biti locirani na zucnoj kesi, cistikusu, holedohusu, na spoju desnog i lijevog hepatikusa,..
Dijele se na:
-maligne
-benigne
Benigni tumori su: adenomi, papiloi, fibromi i polipi.
Velicine su do zrna graska.
Simptomi: javljaju se tek kada nastane opstrukcija zucnih vodova, manifestuje se pojavom ikterusa, aholicnom stolicom i tamnim urinom.
Lijecenje: hirursko odstranjenje tumora.
Maligni tumori su veoma agresivni i rano metastaziraju limfogeno u regionalne limfne cvorove i hematogeno u jetru, pluca i mozak.
Najcesci je adenokarcinom.
Glavni simptom je bol ispod desnog rebarnog luka, pracen ikterusom koji napreduje i mrsavljenjem.
Terapija: operativna.
On je jedan od najagresivnijih i najcescih malignih tumora.Po ucestalosti je peti karcinom kod muskaraca, a sedmi kod zena.
Faktori rizika: familijarna sklonost, pusenje, alkoholizam, dijabetes, masna ishrana i hronicni pankreatitis.
U 2/3 slucaja je u glavi pankreasa, a patohistoloski se radi o duktalnom adenokarcinomu.
Klinicka slika: bol kao stalan simptom, siri se pod oba rebarna luka, tupog je intenziteta i obicno je jaci poslije obroka, ikterus se javlja kda je karcinom lokalizovan u glavi pankreasa, pojavi zutice prethodi svrab po kozi, povracanje, ubrzano mrsavljenje, u stolici se nalaze dijelovi nesvareni dijelovi hrane.
Dijagnoza: anamneza, klinicki pregled, ultrazvuk, CT,...
Lijecenje: hirursko (resekcija pankreasa).
-apscesi jetre
-tuberkuloza slezine
-apsces slezine
-ciste slezine
-maligni tumori slezine
-splenomegalija
Prema uzrocniku razlikuju se piogeni apsces i amebni apsces jetre.
-Piogeni apsces:
Njacesce se srecu multipli apscesi, a uzrokovani su bakterijama koje mogu dospjeti u jetru na vise nacina: putem zucnih vodova, hematogenim putem, putem vene porte, direktnim unosenjem, direktnim sirenjem bakterija iz okolnih organa, idiopatski apscesi.
-Amebni apsces:
Najcesce je solitiran. Uzrokovan je amebom Entamoeba histolytica, koja u jetru dospijeva iz crijeva preko vene porte. Amebe izazivaju nekrozu parenhima, stvaranje apscesa koji se sekundarno moze inficirati bakterijama pa amebni apsces postaje piogeni.
Simptomi: visoka tjelesna temperatura pracena drhtavicom, groznicom, opstom slaboscu, gubitkom apetita i tjelesne tezine, jetra je poecana i bolna, moze se razvit i ikterus.
Dijagnoza: anamneza, simptomi, krvna slika, ultrazvuk, CT,....
Lijecenje: operativna drenaza apscesa s ispiranjem i visokim dozama antibiotika prema antibiogramu.
To je povecanje slezine koje moze nastati u toku razlicitih bolesti. Moze biti pracena sindromom hipersplenizma koji se manifestuje anemijom, leukopenijom i prombocitopenijom. Takva slezina je aklona rupturi i pri neznatnoj traumi.
Nastaje najcesce kod nekih:
-zaraznih bolesti
-upala
-bolesti krvi i metabolizma
-Mekelov divertikulum (Divertriculum Meckeli)
-Kronova bolest (Morbus Chron)
-Infarkt mezenterijuma tankog vrijeva (Infarctus intestini tenui)
-Tumori tankog crijeva (Tumores intestini tenui)
-Zapaljenje crvuljka (Appendicitis acuta)
To je prosirenje tankog crijeva na oko 45 cm udaljeno od cekuma. Oblika je prsta na rukavici. Predstavlja ostatak omfaloentericnog duktusa. Najcesci je divertrikulum zbog zadrzavanja hrane ili kolonizacije bakterija, a razvija se pod slikom akutnog apendicitisa.
Lijecenje: hirursko, ekscizija divertrikuluma i sutura crijeva.
To je hronicna, nespecificna upala crijeva,moze zahvatiti bilo koji dio probavnog kanala, najcesce tanko i debelo crijevo. Zahvaceni su dijelovi crijeva koji su odvojeni zdravim dijelovima crijeva. Bolest pocinje ulceracijom na sluznici crijeva, a potom zahvata cijelu debljinu crijeva koji zadebljava, a lumen crijeva se suzava. U mezenterijumu su uvecanje limfne zlijezde.
Simptomi: najcesce je prisutna bol u predijelu zahvacenog crijeva, povremeno povisena temperatura, prolivi sa primjesama sluzi i krvi. U slucaju komplikacija javja se slika akutnog abdomena.
Lijecenje: moze biti konzervativno (dijetalna ishrana i medikamenti) i operativno.
Infarkt mezenterijuma tankog crijeva je akutno hirursko oboljenje koje karakterise gangrena dijela tankog crijeva zbog embolije i tromboze mezenterijalnih krvnih sudoba koji snabdjevaju tanko crijevo krvlju.
Klinicka slika: dominira bol u centralnom dijelu trbuha, pracen mucninom i povracanjem.
Dijagnoza: anamnesticki podatci,rendgenski snimak,..
Lijecenje: hirursko, resekcija gangrenoznih crijeva.
Tumori tankog crijeva su rijetki.
Mogu biti maligni i benigni.
Najcesci benigni tumori su: adenomi, lipomi, fibromi, angiomi i ciste.
Daju simptome tek kada narastu utolikoj mjeri da ometaju pasazu crijeva.
Maligni tumori: adenokarcinom, a redje i sarkomi izazivaju opstrukciju lumena crijeva.
Lijecene: hirursko, odstranjenje tumora sa crijevom.
Upala crvuljka jedno je od najcescih akutnih hirurskih oboljenja. Pretezno oboljevaju djeca od 5 do 12 godina.
Upalni proces nastaje iz lumena crvuljka (processus vermiformis), a proces postepeno zahvata cijeli zid crvuljka.
U zavisnosti od stadijuma upale postoje sledeci oblici apendicitisa:
-appendicitis acuta catarrhalis
-appendicitis acuta phlegmonosa
-appendicitis acuta perforativa
Appendicitis chronica je hronicna upala crvuljka.
Klinicka slika: bol u trbuhu pocinje oko pupka pa se spusta u desni donji kvadrat trbuha, pracen mucninom i povracanjem, gubitkom apetita, povecanom aksilarnom temperaturom, a rektalna temperatra je veca za 1-2 stepena.
Dijagnoza: cesto je veoma teska jer postoje razne varijacije anatomskog polozaja crvuljka.
Terapija: hirurska, sastoji se u odstranjenju crvuljka- appendectomia.
-Tumori debelog crijeva (Tumores intestini crassi seu colonis)
-Hemoroidi (Noduli haemorrhoidales)
-Analna fisura (Fisura ani)
-Analna fistula (Fistula perianalis)
-Pilonidalni sinus (Sinus pilonidalis)
-Atrezija anusa (Atresio ani)
Tumori debelog crijeva zauzimaju trece mjesto po ucestalosti malignih tumora kod covjeka. Metastaziraju u regionalne limfne cvorove, a nekad i u udaljene organe.
Prema lokalizaciji mogu biti tumori cekuma, desnog kolona, poprecnog kolona, silaznog kolona, sigmoidnog kolona i zavrsnog dijela debelog crijeva.
Benigni tumori debelog crijeva su: polipi, adenomi, lipomi, fibromi, leiomiomi, hemangiomi.
Maligni tumori debelog criejva su u 95% slucajeva adenokarcinomi, a ostali procenti pripadaju sarkomima.
Dijagnoza se postavlja na osnovu simptoma i anamneze, digitorektalnim oregledom, irigografijom, rekto-sigmoidalnim pregledom, tumorskim markerima, ultrazvukom, CT i NMR.
Terapija: hirurska uz citostatike i zracenje.
Hemoroidi ili suljevi su veci ili manji cvorovi prosirenih hemoroidnih vena smjestenih u potkoznom tkivu analne regije.
Dijele se na spoljasnje i unutrasnje.
Simptomi: zavise od stadijuma bolesti i broja cvorica. Uvijek prisutan simptom je bol, posebno pri defekaciji, povremeno krvarenje, osjecaj nepotpunog praznjenja crijeva poslie deekacije, a ponekad se javlja osjecaj svraba i zarenja u predjelu anusa.
Analna fisura je uzduzna prskotina sluznice cmara, na samoj granici sluznice i koze. Nastaje povredjivanjem tvrdom ili cvrstom stolicom kod bolesnika sa dugotrajnom opstipacijom.
Defekacija je veoma bolna, pa bolesnic izbjegavaju da vrse nuzdu. Cesto poslije stolice krvare iz fisure, te imaju strah od stolice.
Lijecenje podrazumijeva regulisanje stolice tecnom ishranom i laksativima, uz lokalnu primjenu proktoloskih masti. Ukoliko fisura duze vrijeme ne zaraste indikovana je operacija.
Fistula je uzak kanal koji se otvara na kozi oko anusa. Moze biti vise kanala i otvora. Najcesce nastaje poslije incizije ili spontane perforacije perianalnog apscesa.
Fistula je izvor stalne sekrecije gnoja, fecesa i krvi.
Povremeno se fistulozni kanal zapusi, tada nastaju bolovi koji popustaju nakon nekoliko dana poslije praznjenja fistule.
Lijeci se hirurskim putem.
Naziv ove bolesti potice od cinjenice da se u supljini nalaze dlake. Nije sasvim jasan uzrok, ali je moguce da nastaje zbog rasta dlaka sjedalne regije ka unutra.
Lokalizovan je usrednjoj liniji sarkokokcigealne regije i cesce u kod maljavih muskaraca.
Sinus se najcesce inficira pri cemu dolazi do gnojenja i sinus se pretvara u apsces, pracen bolom, crvenilom i temperaturom.
Usljed pritiska apsces se otvara i iz njega curi gnoj.
Moguci su recidivi nakon operacije.
Atrezija anusa je urodjena genetska anomalija koja se manifestuje nepostojanjem analnog otvora.
Novorodjence nema stolice, ni vjetrove.
Operativno lijecenje je urgentno.
-Kile (Herniae)
-Ileusi
-Akutni abdomen
Kila je izbocenje peritoneuma kroz urodjene ili stecene otvore trbusnog zida, i moze ali i ne mora sadrzati dio abdominalnih organa.
Dva faktora najvaznija za nastanak kile su: urodjena slabost vezivnog tkiva trbusnog zida i povecan intraabdominalni pritisak koji nastaje usljed naprezanja.
Svaka kila se sastoji od nekoliko dijelova: kilni otvor ili prsten, kilna kesa, kilni sadrzaj.
Kile mogu biti: unutrasnje i spoljasnje.
Ileus znaci zastoj stolice i vjetrova zbog nemogucnosti prolaska criejvnog sadrzaja kroz tanko ili debelo criejvo.
Ileusi mogu biti mehanicki i dinamicki (funkcionalni).
Mehanickim ileusom se nazivaju sva stanja zastoja pasaze crijevnog sadrzaja nastala zbog mehanicke prepreke. Uzroci mogu bit: u lumenu crijeva (tumori na peteljcki, zucni konkramenti, strana tijela, klupko parazita, komad hrane ili stvrdnute stolice), u zidu crijeva (tumor), izvan zida crijeva. Posebni oblici mehanickog ileusa: adhezivni ileus, volvulus, invaginacija, inkarceracija unutrasnjih kila.
Dinamicki ileus nastaje zbog poremecaja funkcije neurovegetativnog nervnog sistema koji upravlja radom criejva.
Dvije vrste ovog ileusa su [araliticki i spasticki.
Akutni abdomen je termin koji oznacava akutno nastajanje patoloskog procesa u abdominalnim organima koji progresijom, ukoliko se ne lijece, dovodi do smrtonosnih komplikacija. Akutni abdomen moze biti izazvan oboljenjem ili traumom. Bol je prvi i najvazniji simptom.
Upala trbusne maramizce(Peritonitis) je termin koji oznacava upalu peritoneuma. Peritoneum oblaze trbusnu duplju. Moze biti akutan(peritonitis acuta) ili redje hronican(peritonitis chronica).
Prema porijeklu nastanka moze biti primaran ili sekundaran.
U odnosu na uzrok upale moze biti aseptican i septican.
U odnosu na povrsinu peritoneuma zahvacenu upalom moze biti difuzan(peritonitis diffusa) i ogranicen(peritonitis localis seu circumscripta).
Mikroorganizmi mogu prodirati u trbusnu duplju na vise nacina: hematogeno, limfogeno, traumatski, per kontinuitatem.
Klinicka slika: bol je glavni simptom, sa razvojem oboljenja bol se siri difuzno, trbuh postaje tvrd, a misici su zategnuti, cesta povracana pracena muucninom i gadjenjem, jezik je suv i oblozen, oci upale, znoj na celu, usi hladne, nos zasiljen.
Dijagnoza: anamneza, laboratorijsko-biohemijske analize, nativni rendgenski snimak abdomena i pluca, ultrazvuk trbuha i eventualno skener.
Terapija: lijecenje je iskljucivo operativno, a sastoji se u otklanjanju uzroka bolesti, daju se visoke doze antibiotika, infuzionih rastvora, plazme, a po potrebi itransfuzija krvi