Mateja Argirovic
Tehnička škola "Rade Metalac"
14/3/2023
Radoje Domanović - VOĐA
Radoje Domanović
Vođa je satirična pripovetka koju je napisao srpski pisac Radoje Domanović. Tokom svog života najveći uspeh je postigao pišući alegorično-satirične pripovetke nalik ovoj i začetnik je alegorično-satirične vrste pripovetke u srpskoj književnosti.
VOĐA
Inspiraciju za ovu pripovetku Domanović je, verovatno, našao u staro-zavetnoj priči o Mojsiju, koji izrailjski narod, preko pustinje, vodi u obećanu zemlju. Jevreji su za Mojsijem pošli tek kad su se uverili da ga šalje Bog da ih spasi.
Domanović, pak, pripoveda kako su stanovnici nekog našeg neplodnog kraja na zboru odlučili da i oni pođu u potragu za boljim životom.
- Da pođemo, odmah da pođemo, jer se ovde živeti ne može! - zašušta šapat, i masa pođe nekud ne misleći kuda.
Radoje Domanović
rođen je 16. februara 1873. godine u selu Ovsište koje se nalazi u opštini Topola, Šumadijski okrug.
1.-Bio je srpski pisac i učitelj, najpoznatiji po svojim satiričnim pripovetkama.
2.-Njegove odrasle godine bile su stalna borba protiv tuberkuloze.
3.-Gimnaziju je pohađao u Kragujevcu. Od 1890. do 1894. godine, Domanović je studirao istoriju i filologiju na beogradskoj Grande Ecole. Neke od svojih prvih dela pročitao je članovima studentske organizacije.
4.-Domanović se smatra najboljim satiričarem u celoj srpskoj književnosti na prelazu u 20. vek.
5.-Domanović je 1893. napisao i objavio svoje prvo delo, pripovetku O Mesecu, u popularnom časopisu za intelektualce pod nazivom Javor. Dve godine kasnije prvu karijeru stekao je kao predavač u pirotskoj gimnaziji.
6.-Domanović je živeo samo 35 godina i nije mnogo objavljivao, ostavljajući neka dela u rukopisnom obliku.
7. -Neke od njegovih najpoznatijih priča su:
1.Stradija (Zemlja nevolja) 2. Danga (Stigma) 3.Ukidanje strasti
4.Mrtvo more 5.Vođa
8.Umro je 17. avgusta 1908. godine od tuberkuloze, a iza njega ostaju supruga, sin Zoran i kćerka Danica.
VOĐA
1.-Po rečima kritičara, u delu Vođa Radoje Domanović je prvi put uspeo da postigne jedinstveni sklad između satire i alegorije opisujući, na ironičan i satiričan način opsednutost kolektiva izabranim vođom ujedino postavljajući pitanja „Kuda nas vodiš? Gde si nas doveo?“ U vreme pisanja dela, narod i njihove vođe su bile na udaru kritika pisaca, što Domanović takođe aplikuje u svom delu ironičnim rečenicama.
2.-Priča je to o nekompetentnom vođstvu: ljudi koji su izabrali osobu koju nikada ranije nisu videli da ih vodi na bolje mesto. Nakon dugog putovanja, shvatili su da je njihov vođa slep. Bio je to književni napad na Nikolu Pašića, lidera Narodne radikalne stranke, nakon što je Domanović bio razočaran Pašićevim umerenim stavom prema kraljevskom režimu.
3.-Vođa je priča o narodu i stanovnicima nepoznatog grada (pisac ne navodi nijedno određeno mesto) u nekom neodređenom vremenu koji su izmučeni siromaštvom i glađu usled dugih vremenskih nepogoda i suša koje su pogodile njihovo mesto i uništile useve ostavljajući iza sebe samo neplodnu i golu zemlju. Usled nesreće, narod je prisiljen da napusti svoj dom i da bi videli bolje sutra i našli plodniju zemlju, okupljaju se u gradskom veću i izabiru svog vođu. U delu je njihov vođa nepoznat čovek, srednjih godina koji često ćuti što narod tumači kao da puno razmišlja.
4.-U početku sam vođa, na svom putu vodstva, uspeva da ukloni sve prepreke na koje narod nailazi i ukazuje na postojanje zaobilaznih, lakših puteva. Sam broj članova „naroda“ u ovom delu nije definisano, ali se pretpostavlja da je u početku oko 200 porodica, da bi na kraju ostala samo tri najvernija sledbenika koji takođe gube veru i nadu u odabranog vođu.
5.-Rasplet dela je dramatičan jer se saznaje da je vođa slepac, a pisac završava jedinim i prvim slikovitim opisom jesenskog godišnjeg doba i očajnim uzvikom preživelih sledbenika „Ne znamo!“.
6.-Priča o maloj grupi ljudi koja svoje živote i sudbinu, vođeni očajem, stavljaju u ruke slepca verno se više puta upoređivala sa današnjim masama koje besciljno lutaju slušajući svoje vođe, narodima koji su robovi diktatura, eksploatisani i potlačeni, a da ni ne znaju. Ovo tumačenje može da se uzme i kao jednostavna modernizacija svevremenske teme.
Likovi: narod, vođa, deca
Narod – mala grupa ljudi koja svoje živote i sudbinu, vođeni očajem, stavljaju u ruke slepca verno se više puta upoređivala sa današnjim masama koje besciljno lutaju slušajući svoje vođe, narodima koji su robovi diktatura, eksploatisani i potlačeni, a da ni ne znaju. Autor verno opisuje njihov spoljašnji izgled kao izmučeni ljudi koje više liče nakazama nego ljudima. U početku samo uništeni od očaja, gladi i nesreće, a kasnije izranjavani poverenjem i stavljanjem svega vrednog, svog života i života svoje porodice u ruke stranca kojeg tako slepo slede u propast.
Vođa – U delu je vođa naroda nepoznat čovek, srednjih godina koji često ćuti što narod tumači kao da puno razmišlja.Pisac predstavlja vođu kao današnje vlasti, a dobro je poznato da vođe koji danas vladaju nisu uvek nužno tačni.
Deca – Pisac naglašava osveštenost dece koji počinju da izjašnjavaju i vokalizuju očito i logično. Domanović koristi decu kao oružje poštenja i razuma.deca vide i ukazuje na nelogičnost ostatka mase i postojanje lakšeg puta. Kad ostali silom i slepo prate vođu, deca ukazuju na logične izlaze, na primer, umesto razbijanja plota, deca ukazuju na vrata i da nema potrebe da se razbija, ali ih stariji ućutkuju.
1.
2.
Zasto se radnja ovog dela odrazava na danasnje vreme?
Hvala na paznji i sto se pratili prezentaciju