KRŠKI RELJEFNI PROCESI I OBLICI

KRŠKI RELJEFNI PROCESI I OBLICI

Uvod

Skup svih geomorfoloških oblika koji nastaju kao posljedica uglavnom kemijskog trošenja ili korozije stijena topivih u vodi se zbirno zovu kršem.

Općenito se reljefne promjene karbonatnih stijenskih masa dijele na površinske i podzemne.

Glavni površinski krški oblici su: škrape, ponikve, kamenice, doline, uvale i polja.

Osnovni podzemni krški oblici su: špilje, jame, ponori i kaverne.

Ponikve (vrtače, doci)

EGZOKRŠKI RELJEFNI OBLICI

Ostali egzokrški oblici

Ponikve ili vrtače su najčešći i najtipičniji te najmnogobrojniji egzogeomorfološki krški oblik reljefa.

Ostale vanjske krške reljefne oblike čine uzvišenja tj. kukovi, humovi i glavice, zatim čučavci i mostovi kao posebni krški oblici

Nastaju mehaničkim i korozijskim utjecajem vode te se obično nalaze na tektonski proprement terenima krša.

Vanjske ili egzokrške reljefne oblike čine krški oblici koji su nastali na površini Zemlje, a u njih se ubrajaju : škrape, kamenice, ponikve, zavale polja u kršu, uvale i drugi, rjeđi oblici.

Osnovno obilježje krških oblika je izduženost po pružanju pukotina.

U umjerenim širinama razvija se dinarski krš, a u tropskim predjelima kupolasti krš.

Prosječna širina ponikve je 20-50 metara, a prosječna dubina 5-10 metara. Najveće ponikve nastaju na sjecištu dijaklaze i paraklaze

Kukovi ili mogote su istaknuti monoliti sastavljeni od kompaktnijih i otpornijih stijena koji strše u kršu, a nastali su diferencijalnim trošenjem. Karakteristični su za kupolasti krš, ali se pojavljuju i u dinarskom. Primjer kuka je Anića kuk na Paklenici.

Ponikve u profilu mogu biti simetrične i asimetrične.

Uvale u kršu

Škrape

ENDOKRŠKI RELJEFNI OBLICI

Unutarnje ili endokrške reljefne oblike čine krški oblici nastali ispod površine Zemlje. Njima se bavi speleologija.

Škrape su uski paralelni žljebovi odvojeni oštrim bridovima i izduženi u smjeru otjecanja vode koja korozijom nagriza vapnenac.

Škrape mogu biti duboke od desetak centimetara do čak jednog metra, a rijetko mogu biti i dublje.

Uvale u kršu su linearno izdužena udubljenja čiji je nastanak najčešće uvjetovan tektonikom. Prosječna im je dužina između 500 i 1000 metara, širina između 200 i 300 metara te dubina nekoliko desetaka metara

Endokrški oblici nastaju poniranjem i cirkulacijom vode u kršu budući da ona vrši snažan korozijski i mehanički rad.

Često se događa da se na dnu uvala nalaze ponikve

Dijele se na destrukcijske i akumulacijske oblike.

Prema obliku škrape se dijele na rebraste, mrežaste i zdjelaste.

Destrukcijske oblike čine jame i špilje te kombinirani speleološki objekti, a javljaju se i posebni oblici poput šupljina koje nemaju spoja s površinom.

Uvale su najčešće suhe, ali mogu postojati i periodični površinski tokovi koji plave uvalu u kišnom periodu. U plitkom kršu mogu postojati i stalni tokovi.

Prema veličini dijele se na mikroškrape, škrape i velike škrape

Akumulacijske oblike čine bigrene barijere u koritima rijeka te kompaktni travertin na brzacima i slapovima, ali tipski oblici nastaju u podzemlju, prvenstveno u špiljama.

Kamenice

VJETRENICA

HVALA NA PAŽNJI !

Špilje

Špilje ili pećine su horizontalni, blago nagnuti kanali. Njihovi otvori su vertikalni, a vežu se za presjecišta paraklaza i dijaklaza

Zavale polja u kršu

Posebni spiljski oblici su draperije, zavjese, makaroni i kadice.

Jame

Najduža špilja u svijetu je Mammoth Caveu SAD-u duga 227 kilometara. U Europi je to špilja Heloch u Švicarskoj duga 140 kilometara. Najpoznatije špilje u Hrvatskoj su Veternica i Cerovačke pećine. Najveća špilja u BiH je Vjetrenica koja je jedna od najznačajni¬jih pećina, ne samo u Bosni i Hercegovini ili pro¬storima Balkana, već u svjetskim razmjerima

U špiljama nastaju akumulacijski oblici koji se nazivaju špiljski nakit ili speleotemi (sige). Voda s površine kupi ugljični dioksid, a kad uđe u špilju, mijenjaju se uvjeti (tlak i temperatura) te dolazi do izlučivanja (precipitacije) kalcijeva karbonata ili kalcita koji se u spoju s vodom prokapnicom iz pukotina akumulira te nastaju sige–stalagmiti i stalaktiti te stupovi Brzina rasta siga je oko 1mm u 10 do 100 godina.

Jame su strmi vertikalni kanali uskog otvora koji nastaju mehaničkom destrukcijom podzemnih voda i korozijom.

Kamenice su mikroreljefni oblici koji mogu biti od tanjurastih do koritastih oblika.

Širina im je veća od dubine jer nastaju u kompaktnim blokovima vapnenca, primarno bočnim erozijskim procesima.

Zavale polja u kršu su poluzatvorene udubine ili duboko zatvorene izdužene u smjeru pružanja rasjeda ili slojeva. Važna je tektonska predispozicija tako da su vezane za sinklinale ili za tektonske grabe.

Tipske krške jame formiraju se korozijom i mehaničkim trošenjem te kod njih nema podzemnog toka,suhe su.

Zavale polja u kršu najveći su krški oblici, duge su od 2 do 60 kilometara, a široke od nekoliko stotina metara do 10-15 kilometara

Ako se u njima snijeg zadržava cijele godine ili veći dio godine, zovu se snježenice i u njima se često stvara firn. Ukoliko je temperatura cijele godine ispod 0°C i zadržava se led, zovu se ledenice.

Često su polja u kršu protočna jer voda potječe iz vrela, teče poljem i ponire u ponoru, okruženo kršem, ali samo polje nije krš jer ima otjecanje. Polja u kršu mogu biti stalno ili povremeno poplavljena

Plitke jame koje na dnu završavaju manjom špiljom zovu se zvekare, a jame koje se odlikuju vrlo dubokim okomitim kanalima, zovu se bezdani i najčešće se javljaju u dubokom kršu.

U prvoj fazi dolazi do zadržavanja atmosferske vode u manjem udubljenju zbog koje dolazi do vertikalnog trošenja topive stijene.

Nakon ovoga dolazi do lateralnog širenja kamenice zbog akumulacije gline na dnu pa se vertikalno trošenje smanjuje. U destrukcijskim fazama prvo na rubu polako počinje nastajati prevjes koji postaje zaobljen.

Nakon toga slijedi razaranje kamenice, nastaje meandrirajući žlijeb i voda izlazi te dolazi do ispiranja materijala iz kamenice