Introducing 

Prezi AI.

Your new presentation assistant.

Refine, enhance, and tailor your content, source relevant images, and edit visuals quicker than ever before.

Loading…
Transcript

MOČVARNI PEJZAŽI BOSNE I HERCEGOVINE

Berina Borovac

MOČVARE I TRESETIŠTA

MOČVARNA PODRUČJA BOSNE I HERCEGOVINE

TRESETIŠTA

MOČVARE

Tresetišta ili cretovi su staništa na kojima je došlo do obrazovanja tala (T-G) profila radi ograničene mikrobiološke aktivnosti

Cretovi su posebne močvarne zajednice, u kojima glavnu ulogu imaju mahovine (Sphagnum, mah tresetar). Na cretovima je bakterijska razgradnja usporena zbog kiselosti supstrata, tako da se odumrli biljni dijelovi gomilaju i s vremenom stvaraju treset.

Kako su cretovi tipična vegetacija sjeverne i atlanske Europe, oni su kod nas rijetki i predstavljaju reliktnu ledenodobsku vegetaciju.

Zbog za njih nepovoljnih klimatskih prilika, razvijeni su vrlo malim površinama i prijeti im izumiranje.

Močvare su područja tršćaka, šaševa, kaljuža, niskih i visokih tresetišta, te priobalnih i obalnih zona, nastala prirodnim ili antropogenim putem, pod stalnim ili privremenim uticajem stajaće ili tekuće, slatke ili slane vode, uključujući i područja morske vode čija dubina za vrijeme oseke ne prelazi 6 metara.

Močvare se najčešće nalaze u riječnim nizinama ili uz jezera, odnosno u reljefnim depresijama s intenzivnom vegetacijom.

To je životni okoliš u kojem ne rastu stabla, ponekad ima grmova, a općenito se tu nalaze ekološke zajednice koje uspijevaju na mokrom mineralnom pa do organskom tlu, a mogu opstati samo uz neprekidni višak vode.

BARDAČA

Od prvobitno 11 jezera, danas su ostala samo dva jezera, a njih 9 je pretvoreno u privatno poljoprivredno zemljište na kojem se sije kukuruz. Ekolozi već dugo upozoravaju na alarmantnost situacije u kojoj se nalazi kompleks jezera Bardača. Veliki dio područja je isušen i pretvoren u poljoprivredno zemljište, a sa aspekta prisutnosti vode, vegetacije i životinjskih vrsta, učinjena je nepopravljiva ekološka šteta. Već godinama na Bardači su prisutni sistematska sječa šuma i paljenje obodne ribnjačke vegetacije, što direktno dovodi do uništavanja staništa za mnogobrojne životinjske vrste, a naročito time bivaju pogođene ptice.

Takođe, prisutan je i krivolov, te neadekvatno upravljanje prirodnim vodotocima koji snabdijevaju ribnjak vodom, na primjer fizičko pregrađivanje rječice Mature, kada je korito potpuno presušilo, 2004. godine.

Ono što se redovno dešava kada je u pitanju uzgoj ribe jeste ubijanje onih vrsta ptica koje u svojoj ishrani koriste ribu, mada je činjenica da se takve ptice najčešće hrane korovskim vrstama ribe koje su po pravilu manjih dimenzija i koje u ribnjačke bazene dospijevaju iz vodotoka koji ih navodnjavaju.

Močvara Bardača kompleks od 11 jezera smještenih između rijeka Save i Vrbas, sjeveroistočno od Banjaluke u blizini grada Srbac. Uz to stoji da je rezervat površine 670 hektara dom za preko 170 različitih vrsta ptica. Ovo mjesto je fascinantno za posmatranje ptica, lovci ga smatraju zabavnim za lov, koji je dozvoljen, za razliku od Hutovog blata u Hercegovini, a dozvoljen je takođe i ribolov, na svih 11 jezera koliko ima ovaj rezervat.

Biljni i životinjski rezervat Bardača kod Srpca do prije nekoliko godina predstavljao je jedinstveno prirodno bogatstvo za Republiku Srpsku i cijelu BiH. Svjetski ramsardski komitet 2007. godine stavio je ovaj rezervat na listu područja od svjetskog značaja, jer je na njegovoj površini živjelo 178 vrsta ptica, a neke od njih su bile jedinstveni endemski primjerci, pa je tako Bardača dobila međunarodnu zaštitu.

VELIKA I MALA TIŠINA

Kompleksi bara Mala Tišina, Velika Tišina i Odmut nalaze se na desnoj obali Save, povezani su kanalima i predstavljaju mozaik močvara, vlažnih livada, tršćaka, poplavnih šuma i poljoprivrednih površina.

Obzirom da su danas ograničene na male površine i predstavljaju prirodnu rijetkost, močvare u BiH predstavljaju najugroženije ekosisteme. Isušivanje močvara radi dobijanja poljoprivrednog zemljišta, regulacija riječnih tokova, zagađenje pesticidima i otpadom, prekomjerna sječa i krčenje, širenje stranih invazivnih vrsta i krivolov samo su neki od faktora koji svakodnevno kod nas dovode do uništavanja močvarnih staništa. Sav živi svijet Tišine i Odmuta ugrožen je, jer bare više ne kominiciraju sa rijekom Savom, nema dotoka podzemnih voda zbog dugogodišnjeg taloženja i nakupljanja mulja na dnu i posebno na tzv. "vrelima" koja su bare prihranjivale podzemnom vodom. Kanali su često nedovoljno održavani i voda ne prolazi kroz bare kao što je to bio prije slučaj.

U sklopu projekta "Inventarizacija i uspostavljanje monitoringa biodiverziteta u cilju zaštite bare Tišina u plavnom području rijeke Save“ koji realizuje udruženje DIZB iz Banjaluke, a podržava njemačka fondacija Euronatur, sprovodi se istraživačka ekspedijcija na barama Tišina i Odmut tokom 2016. godine. Ova istraživanja imaju za cilj popis svih vrsta i drugih prirodnih vrijednosti, njihovo vrednovanje i korištenje podataka za planiranje i sprovođenje zaštite ovih lokaliteta.

Močvare mogu nastati iz jezera kao početnog stadija. Sedimenti okolnog područja, uginula tijela biljaka te druge organske tvari, talože se na dnu jezera.

Na taj način se jezero polako pretvara u močvaru, stanište bogato organskim materijalom.

Daljnjim isušivanjem močvare nastaje kopno.

Znači, močvare su jedan od stupnjeva prirodne sukcesije od vodenih prema kopnenim ekološkim sistemima.

Tipovi močvarnih staništa:

- morski / priobalne močvare uključujući stjenovite obale i koraljne grebene

- estuarijski / uključujući delte, močvare u zoni plime i oseke, te mangrove

- jezerski / močvarna staništa uz jezera

- riječni / močvarna staništa uz rijeke i potoke

- močvarni / močvare u užem smislu riječi i cretovi

Cretovi se razlikuju po nastanku i flornom sastavu, pa se obično mogu razlikovati visoki, prijelazni i niski cretovi.

• Visoki cretovi se razvijaju isključivo pod utjecajem oborinske vode, tj. biljke se vodom ne snabdijevaju iz podloge.

• Prijelazni cretovi ne snabdijevaju se samo oborinskom vodom, nego i podzemnom vodom kisele reakcije.

• Niski cretovi razvijaju se na bazičnoj podlozi, a navlažuju se podvirnom vodom alkalne reakcije.

Na cretovima rastu mnoge rijetke biljne vrste koje pridonose bogatstvu flore, pa su stoga vrijedni zakonske zaštite.

MODRAC

PLIVSKA JEZERA

Plivska jezera, u koja spadaju Veliko i Malo jezero, nastala su na rijeci Plivi, lijevoj pritoci Vrbasa u Jajcu. Jezera su smještena u dolini Plive, između Jajca i naselja Jezero.

Veliko jezero leži na nadmorskoj visini od 424 m. Dugo je oko 3,3 km, s prosječnom širinom od oko 400, a maksimalnom od oko 700 m. Najveća dubina jezera je oko 36 m. Nastalo je na mjestu gdje Pliva završava svoj tok, nizvodno od naselja Jezero, a završava u naselju Zaskoplje. Konačnu formu dobilo je sredinom 20. og vijeka, prilikom izgradnje HE Jajce 1.[1]

Geološki razvoj ovih jezera prošao je kroz sve procese razvitka, tako da ima karakter tektonske, jezerske i fluvijalne faze. Izrazito diferencirani hidrografski procesi uslovili su njihovo nastajanje. Jezera nastaju u mlađem tercijaru, a konačno se formiraju u kvartaru i holocenu. Usljed intenzivne vertikalne i bočne erozije neprestano im se mijenjaju granice. Jezera su međusobno odvojena specifičnim sedrenim barijerama, za koje je bilo odlučno razdoblje od posljednjih desetak hiljada godina, u kojima su vladali ekološki odnosi pogodni za taloženje sedre i nastanak jezera.

MOČVARNI PEJZAŽI

ŽDRALOVAC

RASTIĆEVSKO JEZERO

KUKAVIČKO JEZERO

PROKOŠKO JEZERO

ŠATORSKO JEZERO

IDOVAČKO JEZERO

LIVANJSKO POLJE

S obzirom da je polovina ovog polja redovno pod vodom, Livanjsko polje je ustvari kombinacija močvara izvanredne vrijednosti, važnog staništa za ptice, te tresetišta i livada, u kojima su nastanjene endemske i rijetke vrste. Njegova južna granica je urezana bogatim poljoprivrednim područjima, dok se šumoviti predjeli, tipični za umjerenu klimu, nalaze na sjevernoj strani polja.Prirodni pašnjaci i livade su važne i produktivne vegetacijske zajednice. Nažalost, ovaj raznoliki biodiverzitet se žrtvuje kada rad poljoprivrednih mašina pretvara livade u monokulture komercijalnih usjeva, ili kada zbog prestanka bavljenja tradicionalnom poljoprivredom, ovim predjeli obrastaju šumom. Kao rezultat ovih praksi, u Evropi se broj livadskih staništa sve više i više smanjuje.Livanjsko polje je još uvijek jedno od najbolje očuvanih polja u BiH, ali trenutno se planiraju projekti odvodnje i iskopavanja velikih količina treseta. Ovi planovi mogli bi imati kobne posljedice po složenu hidrologiju ovog polja i njegove produktivne livade.Najveća promjena u hidrologiji Livanjskog polja desila se 1974. godine, izgradnjom hidroelektrane Orlovac, čiji se objekti nalaze u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Dvanaest kilometara dug tunel omogućio je skretanje vode u elektranu u Hrvatskoj. U okviru ovog projekta predviđena je i druga faza koja, osim što nije dovoljno jasna i transparentna, može dovesti do presušivanja izvora u sjeverozapadnom dijelu polja – i to možda u potpunosti. Utjecaj na vrste i staništa koja ovise o ovim izvorima može biti poguban.

Eksploatacija uglja iz otvorenih kopova, kao i eksploatacija treseta, se u Livanjskom polju u ovom trenutku provode u jako maloj mjeri, međutim Vlada Bosne i Hercegovine planira dosta veliko povećanje ovih aktivnosti. Iskopane jame pune se vodom, što generalno smanjuje nivo podzemnih voda, a ukoliko još dolazi do odvodnje kanalima, onda ovaj problem postaje još očigledniji.

BLIDINJE JEZERO

Mocvarni ekosistemi u Bosni i Hercegovini su formirani na nepropusnoj geološkoj podlozi, cesto na razlicitim jezerskim i rijecnim sedimentima, ravnim terenima i prirodnim depresijama. Ovi ekosistemi danas u BiH obuhvataju i podrucja uz vece vodotoke (Una, Vrbas, Bosna, Drina, Nerteva) na kojima su razvijene higrofilne zajednice šuma i šibljaka vrba, joha, rakite i ive. Iduci uz vertikalni profil bosanskohercegovackih Dinarida, susrecu se i posebni tipovi vlažnih staništa oko planinskih izvora i potoka, a na pojedinim mjestima i ekosistemi tresetišta (cretova). Na nižim nadmorskim visinama formiraju se niski bazifilni treseti, dok su u zoni tamnih cetinarskih šuma (na visinama iznad 1000 m) formirani visoki cretovi sa dominacijom mahovina tresetarki. U pretplaninskom pojasu, u manjim depresijama, uz izvore (pištaline) razvijen je poseban oblik niskih treseta borealnoreliktnog karaktera. Mocvarna staništa su prisutna u mnogim kraškim poljima (Ždralovac

u Livanjskom polju, Buško blato, Duvanjsko, Kupreško, Popovo, Dabarsko, Fatnicko, Gatacko,Nevesinjsko i Podrašnicko polje).Najznacajnija mocvarana podrucja

obuhvacena makrofitskom vegetacijom trstika i mrijesnjaka u Bosni i Hecegovini su:

BLATAČKO JEZERO

BUŠKO BLATO

Buško jezero ( blato ) nalazi se u Hercegbosanskoj županiji ( Livanjski kanton - K10 ) u južnom dijelu livanjskog polja. Jednim dijelom pripada općini Livno, a drugim ( malo većim ) dijelom pripada općini Tomislavgrad. Sve do 1990 godine jezero je imalo status najvećeg umjetnog jezera u Europi. I danas je to sigurno jedna od najvećih akumulacuija vode u Europi.

1967. godine započinju radovi na izgradnji ovog hidroakumulacijskog diva. Cilj izgradnje bio je navodnjavanje visoravni, ostalog dijela livanjskog polja, te povećanje uspješnosti uzgoja bilja te razvoj stočarstva. Naravno glavni cilj je stvoriti veliku akumulaciju vode koja će služiti kao rezerva hidroelektrani Orlovac ( Sinj - Hrvatska ) u slučaju manjka vode za vrijeme ljetnih suša. Jezero je dovršeno 1974. godine i iste godine je pušteno u rad. Prostor današnjeg jezera prije njegove izgradnje činile su livade i pašnjaci ( veći dio polja ) koji su osiguravali sijeno za stoku i ovce, dok su bliže naseljima bile smještene oranice na kojima su se uzgajale razne žitarice i povrće. Za vrijeme velikih jesenskih i zimskih kiša polje je većim dijelom bilo poplavljeno a zimi i zaleđeno. Kad bi se led sa dolaskom proljeća otopio na ovom polju bi se pojavilo veliko blato pa je i polje dobilo naziv Buško blato.

Platno jezero

Veliko jezero

Bijelo jezero

Crno jezero

BORAČKO JEZERO

ULOŠKO JEZERO

Mocvare i vodenjare danas cine najugroženije ekosisteme i u Bosni i Hercegovini. Kako sadrže vrijedan genofond (razlicite biljne, a od životinjskih vrsta narocito ptice,gmizavce, vodozemce i ribe) u sistemu održive konzervacije imaju puni prioritet.

Zbog ogranicenosti hidromorfnih zemljišta na prostoru BiH (svega do 15 % površine), te njihove stalne melioracije i isušivanja, močvarna staništa pa i čitavi ekosistemi su ograničeni na male površine.

Ovaj tip staništa, koji u Bosni i Hercegovini cesto ima lokalni karakter uvjetovan je specificnim orografsko-edafskim prilikama. Mocvarna staništa se nalaze na vododrživoj geološkoj podlozi, razlicitim sedimentima i hidromorfnim dubokim tlima.

U sastav mocvarnih pejzaža ulazi veci broj ekosistema sa visokim pejzažnim

vrijednostima koje citavim ravnicarskim prostorima daju posebna ekološka i

biogeografska obilježja.

Ekosistemi na mocvarnim staništima su oduvijek imali izražene i ekonomske vrijednosti.Svoje stanište ovdje nalaze mnoge plemenite vrste riba, te divljac koje su osnovauspješnog ribarstva i lovstva. Šumski mocvarni ekosistemi, pored ekološkog znacaja takoder imaju vrijednost u sticanju dobiti kroz proizvodnju drvne biomase.

Mocvarni ekosistemi sadrže i znacajne resurse ljekovitih, jestivih i vitaminskih biljaka. S obzirom na ukupnu ekološku sliku Bosne i Hercegovone, u kojoj dominiraju razlicititipovi terestricnih tala i vegetacije, mocvarni ekosistemi imaju posebnu važnost, jer predstavljaju prirodne raritete.

Štirinsko jezero

Kotlaničko jezero

Kladopoljsko jezero

Orlovačko jezero

HUTOVO BLATO

Rijeka Krupa je glavni vodotok Hutova blata i odvodi vode Gornjeg blata i Svitavskog jezera u rijeku Neretvu. Ovo je jedinstvena rijeka u Europi jer ima osobinu da teče u oba smjera. Ona teče normalno od "izvora" prema ušću, i od ušća prema "izvoru". Do ove pojave dolazi kada uslijed visoke razine i velikog protoka vode,rijeka Neretva potisne Krupu.

Rijetka su mjesta na svijetu koja na tako malom području imaju tako veliki broj vrsta. Cjelokupni biljni pokrivač Parka prirode može se podijeliti na četiri tipa vegetacije : vodena, močvarna, livadska i šumska. Vodene površine Hutova blata prekrivene su najvećim dijelom lopočem (Nymphaea alba) i lokvanjem (Nuphar luteum). Pored njih u vegetaciji vodenih površina zastupljeni su i mrijesnjak (Potamogeton sp.), žabnjak (Ranunculus sp.) itd.

Najveći dio močvarnog područja obrastao je nepreglednim tršćacima, gdje su dominirajuće vrste: trska (Phragmites sp.), rogoz (Typha sp.), šaš (Carex sp.) i sita (Juncus sp.).

Šumska i livadska vegetacija zastupljene su brojnim karakterističnim vrstama koje upotpunjuju biološku raznolikost Hutova blata. Značajne vrste ovih tipova vegetacije su: jasen (Fraxinus sp.), hrast (Quercus sp.), veprina (Ruscus sp.), nar (Punica sp.), borovica (Juniperus sp.), vrba (Salix sp.), brijest (Ulmus sp.), joha (Alnus sp.), kupina (Rubus sp.), dud (Morus sp.), kopriva (Lamium sp.), djetelina (Trifolium sp.). Neke biljne zajednice tek su mjestimice razvijene, dok su neke vrlo raširene i pokrivaju velike površine.

"Hutovo blato" kao iznimno stanište za brojne biljne i životinjske vrste spominje se od davnina. Poslije Drugog svjetskog rata "Hutovo blato" je bilo zaštićeno isključivo kao elitno lovište. Kao posebno lovište "Hutovo blato" službeno egzistira sve do 30. ožujka 1995. god. kada je zbog svojih prirodnih vrijednosti proglašeno Parkom prirode.

Međunarodni Savjet za zaštitu ptica (ICBP) uvrstio je 1998. god. "Hutovo blato" u listu međunarodno važnih staništa ptica. Potom je 2001. god. Park prirode "Hutovo blato" upisan u listu močvara od međunarodne važnosti po metodologij Ramsarske konvencije i registrirano je pri UNESCO-vom Direktoratu u Parizu.

Močvara je interesantna i značajna sa ornitološkog, ihtiološkog, znanstvenog, ekološkog i turističkog stajališta. Hutovo blato se smatra jednim od najvećih zimovališta ptica na području Europe. Slijevajući se u udoline i depresije kraške ponornice i površinske vode sa okolnih područja stvaraju veći broj jezera, jaruga, plesna i rijeku Krupu i osiguravaju visoku razinu podzemne vode.

Jezera Hutova blata predstavljaju prave kriptodepresije, jer se dna pojedinih jezera nalaze ispod razine mora (Jelim 18 m). Najveća jezera Hutova blata su: Deransko, Jelim, Drijen, Orah, Škrka i Svitava. Svitavsko jezero je vještačka akumulacija, nastala izgradnjom hidroelektrane Čapljina. Sva jezera Hutova blata međusobno su povezana velikim brojem kanala i jaruga.

PRITISCI

PRITISCI NA MOČVARNE EKOSISTEME

PRITISCI NA ŠUMSKE MOČVARNE EKOSISTEME

Šumski mocvarni ekosistemi se takode nalaze pod visokim antropogenim pritiscima usljed cega proizilazi opasnost od narušavanja njihove strukture i ekološke stabilnosti.Osnovne prijetnje njihovoj strukturi i stabilnosti su:

o Globalne klimatske promjene pracene izraženim temperaturnim ekstremima i cestim pregrijevanjem, što uz druge faktore uzrokuje povecanje stepena eutrofikacije, a rezultira povlacenjem osjetljivih biljnih vrsta;

o Kisele kiše, kao rezultat prekogranicnog zagadenja atmosfere, u znacajnoj mjeri mijenjaju pH vrijednost staništa, narocito površinskih slojeva zemljišta i vode. Smanjenje pH vrijednosti utice na vitalnost i brojnost bazifilnih vrsta, sa efektima na uspješnost reprodukcijskog ciklusa. Na ovaj nacin može doci do nestajanja stenovalentnih vrsta i vrsta vezanih za neutralne i bazicne vode;

o Eutrofikacija i priliv organskih materija, najcešce kroz površinske tokove;

Mocvarni šumski ekosistemi su pod vrlo visokim antropogenim pritiskom, te im prijeti opasnost narušavanja njihovog floristickog i faunistickog sastava, te ekološke

stabilnosti. Kao osnovne prijetnje na prostoru Bosne i Hercegovini su:

o Neselektivna i intenzivna sjeca;

o Stalna drenaža i odvodnja podzemne vode;

o Poremecaji režima površinskih voda na vecini vodotoka;

o Stalna eutrofikacija vode;

o Neuravnoteženi lov i ribolov;

o Stalni priliv ostataka ferilizatora i pesticida sa poljoprivrednih površina;

o Eksploatacija humusno-akumulativnog sloja;

o Vještacki izazvani požari na pojedim mjestima;

o Neuravnotežena izgradnja razlicite stambene, privredne i putne infrastrukture na

obalama vodotoka.

Konverzija mocvarnih staništa kao posljedica procesa tranzicije vlasništva cesto dovodi do ireverzibilnih promjena u strukturi ekosistema (primjer: na podrucju Bardace, nizvodno od Banja Luke, posjecena je sva priobalna vegetacija šuma i šibljaka vrba, topola i rakite, na površini od oko 600 ha. U cilju proizvodnje Visokoih kolicina riblje biomase, mocvarna vegetacija se mašinski odstranjuje iz skoro svih bazena cime se uništava „srce“ mocvare. Slicne prilike vladaju u

podrucju Ždralovca, izmedu Livna i Bosanskog Grahova gdje je bez prethodne studije procjene uticaja na okoliš odobrena koncesija za eksploataciju treseta, cime su nanesene ogromne štete ovom biseru medu mocvarama Evrope, pa i svijeta. Slicni trendovi se mogu ocekivati i u podrucju Parka prirode Hutovo Blato, na podrucju Buškog blata i svim drugim lokalitetima gdje postoji ekonomski interes za razvoj lova i ribolov);

o Isušivanje kao posljedica melioracije;

o Preusmjeravanja površinskih vodotoka koji napajaju vodom mocvarna podrucja

(primjer: zahvati u zoni Gornjih horizonata, istocna Hercegovina);

o Uticaj drenažnih voda iz poljoprivrede.

VEGETACIJA PRIMORSKIH MOČVARA

VEGETACIJA VISOKIH TRESETIŠTA

U eumediteranskom području Bosne Hercegovine fragmentarno su razvijene i zajednice primorskih močvara klase Juncetea maritmi.

One se razvijaju na slatinama (staništa sa zaslanjenim zemljištima), a halofilne vrste ove klase su prilagođene većoj koncentraciji NaCl i KCl u zemljištu.

Zajednice visokih tresetišta su u Bosni i Hercegovini dosada ustanovljene na području Ravne pianine (Dugo polje), Devetaka (Han Kram), Zvijezde(Bijambara i Ponikve), Vranice, Ozrena, te Podrašničkog i Livanjskog Polja.

Po položaju na horizontalnom i vertikalnom profilu Dinarida zajednice tresetišta su, dakle, većinom grupisane na kontinentalnoj seriji planina čija se globalna klima odlikuje najvišom vlažnosti i najnižim variranjem temperatura.

Osnovni ekološki uslovi, koji vladaju na staništima ovog tipa ekosistema su:

Ekosistemi tresetišta su smješteni u gorskom i mediteransko-montanom pojasu. Staništa su u depresijama, koje u manjoj ili većoj mjeri, podrazumijevaju inverzije temperature i vlažnosti vazduha;

lntenzitet svjetIosti je obično nizak;

Mala su variranja temperature. Maksimalne vrijednosti temperature zraka (25°C) , a najniža dnevna temperatura je -3°C;

Temperatura zemijišta ima tendenciju pravilnog opadanja sa porastom dubine zemljišta.

Relativna vlažnost varira, obično visoka.

Najniži dijelovi tresetišta su obično građeni od silikatnih stijena, što je bitan preduslov za razvoj tresetne vegetacije.

Dosadašnja fioristička istraživanja tresetišta na bosanskim planinama pokazuju da u ovim ekosistemima nedostaju tipične vrste ove vegetacije, kao što su Oxycoccus palustris, Andromeda polifolia, Vaccinium uliginosum i neke druge.

Međutim, u njima se javlja značajan broj mahovina tresetarki iz roda Sphagnum, kao što su Sphagnum subsecundum, S. inundatum, S. auriculatum, S. crassicladum, S. rufescens S. recurvum, S. girgensohnii, S. russowii, S. quinquefarium, S. acutifolium i S. cymbifolium.

Karnivorna vrsta Drosera rotundifolia je prvi put pronađena u Bosni i Hercegovini 1957. Godine na području planine Treskavice, a kasnije par dugih lokaliteta. Činjenica da se ona kod nas rijetko nalazi, te da dolazi u okviru samo jednog, veoma usko rasprostranjenog tipa vegetacije, govori da je ova vrsta na našem područlu jedan od glacijalnih relikata .

Konzervacijski status

Usljed navedenih pritisaka močvarni ekosistemi se nalaze pod određenim stepenom ugroženosti. Posebno ugroženi su ekosistemi vodenjara, bara, niskih i visokih tresetišta. Slijedeći kriterije Internacionalne unije za konzervaciju prirode (IUCN), te prijedlog liste vasularnih biljaka za Crvenu knjigu BiH (Šilic, 1992-96), te druge spoznaje o stanju močvarnih vrsta i staništa medu ugroženim vrstama vaskularne flore mogu se istaci:

VEGETACIJA NISKIH TRESETIŠTA

VEGETACIJA BRAKIČNIH VODA

Ugrožene vrste na staništima visokih cretova

Vrste na staništima niskih treseta u ravnicarskim predjelima

Tresetišta na dinarskom prostoru zahvataju veoma male površine. Niska tresetišta predstavljaju azonalni tip vegetacije, rasprostranjen na cijeloj sjevernoj hemisferi,

Kod nas se ovaj tip vegetacije razvija u pretplaninskom pojasu, u manjim depresijama uz izvore (pištaline), gdje ima borealno-reliktni karakter, uz vegetaciju visokih tresetišta u gorskom pojasu, te na stalno vlažnim staništima kraških polja i polja Posavine .

Betula

pubescens

Sphagnum subsecundum,

Drosera rotundifolia

Butomus umbellatus

Typha laxmannii

Typha shuttleworthii

Sagittaria sagittifolia

Carex stellulata

Polytrichum commune,

S. squarosum

Acorus calamus

Thelypteris palustris

Donji tok rijeke Neretve se nalazi pod uticajem slanih voda mora, te pod uticajem plime i oseke.

u submediteranskom i mediteranskom dijelu naše zemlje se ,zavisno od konecentracije soli, poret slatkovodnih, razvijaju i ekosistemi bočatnih i morskih voda (one sadrže više soli nego slatke vode, a manje soli nego mora) klase Ruppietea maritmi.

Zajednice u brakičnoj vodi se danas nalaze pod velikim antropogenim pritiscima. Najjaci su oni koji opterećuju vode različitim organskim i neorganskim zagađenjem. Potrebno je istaknuti neriješena pitanja otpadnih komunalnih voda. Pored toga, jaki su pritisci od gradnje infrastruktura i poljoprivrede.

Vrste na staništima niskih visokoplaninskih bazifilnih cretova

Vrste na staništima bara i močvara

Bryum schleicheri

Mnium punctatum

Pinguicula leptoceras

Castalia alba

Marsilea quadrifolia,

Salvinia natans

Pinguicula hirtiflora

Caltha longirostris

Trapa natans

Hippuris vulgaris

Iris sibirica,

Orchis bosniaca

Nuphar luteum

Menyanthes trifoliata

VEGETACIJA VODENJARA

VEGETACIJA BARA I MOČVARA

Među ribama brojnošću se ističu ciprinidne vrste (od kojih su mnoge ugrožene):

Mocvarni ekosistemi su posebno važna staništa za skupinu ptica, unutar koje su najugroženiji:

Cyprinus carpio

Scardinius erythrophthalmus

Carassius carassius

Bare, manja jezera, starače, rukavci, kanali i dijelovi hidroakumulacija sa sporim tokom vode, najčešće predstavljaju eutrofne vode.

Na takvim staništima, na kojima je pH vrijednost vode obično iznad 7, odijaju se intenzivni procesi razgradnje organske materije praćeni izdvajanjem metana i vodik sulfida.

Iako antropogeni faktori mogu da odsustvuju, kvalitet vode zbog priliva nerazgrađene organske materije može biti relativno nizak. Takva staništa pogoduju razvoju vegetacije vodenjara, koje se, u zavisnosti od pripadnosti životnoj formi i ekološkoj niši diferencira na dvije vegetacijeske klase: Lemnetea i Potamogetonetea.

Eutrofne zajednice slobodnoplivajućih hidrofita pripadaju klasi Lemnetea. Zbog različitih antropogenih faktora ove zajednice spadaju u red najugroženijih, te je njihova najočuvanija staništa neophodno mapirati i staviti pod efikasan režim zaštite.

U stajaćim i veoma sporim vodama, vegetacija vodenjara se ekološki diferencira na dvije kategorije:

1. submerzna vegetacija-koju grade vrste ukorijenjene u zemljištu

2. natantna vegetacija-koju grade vrste koje se ukorijenjuju, a čiji vegetativni i generativni organi plivaju na površini vode

U sintaksonomskom smislu zajednice submerzne i natantne vegetacije spadaju u klasu Potametea

Pod močvarnim staništima podrazumjevaju se mjesta na vododrživoj geološkoj podlozi i hidromorfnim i subakvalnim tlima kod kojih se vlaženje vrši kako oborinskom tako i podzemnom vodom tokom godine. Nivo podzemne vode u močvarnim staništima u pravilu ne pada ispod površine tla. Močvarna staništa najčešće imaju lokalni karakter uvjetovan specifičnim orografsko-edafskim faktorima. Susrećemo ih uz stajaće ili tekuće vode. Močvarne zajednice su fragmentarno razvijene u cijelom području naše zemlje. Naročito su razvijene u slijepim rukavcima površinskih vodotoka i u kraškim poljima, ali se nalaze i uz

obale gradenih kanala. Veća močvarna područja Bosne i Hercegovine su Buško blato, Hutovo blato, Bardača, donji tok rijeke Drine i druga .

Močvarna vegetacija šašika i trstika predstavlja okosnicu producentske komponente močvarnih ekosistema. Treba naglasiti da su to staništa velikog broja močvarnih životinja koje su danas najugroženiji dio globalnog biodiverziteta.

Anas platyrhynchos

Grus grus

Aythya nyroca

Esox lucius

Perca fluviatilis

Silurus glanis

Ardea cinerea

Ciconia ciconia

Zajednice trstika razvijaju se na ravnim terenima u pojasu šuma johe, vrba, topola i poljsko jasena. Razvijaju se na močvarnim glejnim, često zatresećenim zemljištima, u kojima su intenzivni redukcijski procesi. Solum je po čitavom profilu u pravilu vlažan tokom čltave godine. Zbog nepovoljnog hidričkog režima, aktivnost je relativno slaba, te su procesi dekompozicije organske materije dosta usporeni. Ovakve procese najbolje indiciraju metan i huminske kiseline, po čemu ova staništa imaju karakterističan miris. Geološka podloga predstavljena je različitim jezerskim sedimentima, kvartarnim naslagama, te dijelom krečnjačkim materijalom, kao i produktima specifičnih procesa nastanka krša.

U sastav zajednica šašika (Magnocaricion) ulazi veiiki broj vrsta, među kojima su najdominantnije: Juncus lamprocarpus, Juncus inflexus, Carex distans, Carex canescens, Ranunculus repens, Ranunculus acer, Blysmus compressus, Deschampsia media, Eleocharis palustris, Galium palustre, Equisetum palustre, Trifolium hybridum, Alisma plantago-aquatica, Rorippa sylvestris, L

Juncus lampocarpus

Međunarodni dan zaštite močvara eng. World Wetlands Day obilježava se 2. februara na dan kada je potpisana Konvencija o močvarama 1971. godine u iranskom gradu Ramsar, na obali Kaspijskog mora. Prvi put je obilježen 1997. godine. Na ovaj dan državne institucije, nevladine organizacije i grupe građana svake godine organizuju različite aktivnosti kako bi podigli nivo svijesti javnosti o vrijednostima močvara. Svjetski dan močvarnih staništa obilježava kako bi se ukazalo na značaj močvarnih područja i podstakle svjetske vođe da se aktiviraju u pogledu njihovog očuvanja.

Bosna i Hercegovina je punopravni član Konvencije od 2001. godine. Na Ramsarskom popisu, koji broji 150 močvarnih staništa širom svijeta od posebnog značaja za cjelokupno čovječanstvo, nalaze se tri specijalna bh. ornitofaunistička rezervata: Hutovo Blato (na popis međunarodno važnih vlažnih staništa pri UNESCO-vom direktoratu u Parizu, uvršteno 2001. godine), močvara Bardača (na ušću Vrbasa u Savu), koju je Konvencija prihvatila 2007. Godine, kao i Livanjsko polje (2008.). U skladu sa Ramsar Konvencijom, močvarna područja Hutovo Blato, Bardača i Livanjsko polje proglašeni su "Ramsar" lokalitetima u Bosni i Hercegovini.

VEGETACIJA PRIOBALNIH PODRUČJA SLATKIH VODA

Ramsarska konvencija je konvencija o močvarama koja je nastala kao plod borbe za zaštitu močvara 2. februara 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru, a dan usvajanja konvencije proglašen je Međunarodnim danom zaštite močvara.

Zaključci Ramsarske konvencije:

• poboljšati saradnju s lokalnim stanovništvom;

• poboljšati saradnju s međunarodnim udrugama koje rade na zaštiti močvara;

• načiniti popis Ramsarskih područja u svakoj državi i unijeti osnovne hidrološke, biološke i ekološke posebnosti svakog pojedinog područja;

• popis Ramsarskih područja treba služiti promidžbi;

• s vremenom proširivati popis močvarnih područja i njihovu zaštitu.

.

VEGETACIJA OKO IZVORA I POTOKA U GORSKOM I SUBALPINSKOM POJASU

Priobalni ekosistemi rijeka i mora se također nalaze pod značajnim uticajem podzemnih i površinskih voda, te predstavljaju tipove staništa značajne za održanje močvarnog biodiverziteta.

Priobalni predjeli bosanskohercegovačkih rijeka su veoma raznovrsni po svojoj orografiji. u planinskom dijelu Bosne i Hercegovine oni su često strmi i sjenoviti, sa erodiranom podlogom na kojoj su dominantne mahovine (Fontinalis antipyretica), a u pukotinama stijena su razvijene različite vrste ekološki vrijednih zajednica

U sjevernom i južnom dijelu zemlje, staništa priobalne vegetacije su najčešće ravne obale, sa plitkom sporotekućom vodom eutrofnog karaktera, te razvijenim šljunkovitim tlima. Na mjestima sa dubljim aluvijalnim nanosima i većim količinama organskog detritusa, razvija se vegetacija koja je pod uticajem redovnog plavljenja

.Staništa u neposrednom priobalnom pojasu peripanonskih i panonskih tokova, nastanjena su zajednicama koje u ekološkom i fitocenološkom pogledu pripadaju klasi isoeto-Nanojuncetea. Ova vegetacija se razvija u zoni u kojoj nivo vode značajno oscilira. Nalazimo je na staništima gdje se voda povlači, u depresijama koje nastaju eksploatacijom riječnog pijeska, uz rukavce isl.

Najljepše dijelove bosanskohercegovačkih pejzaša srećemo uz potoke Dinarida. Unikatnost strukture i dinamike, te postanka ovih pejzaža, proizvela je i specifičnu raznolikost biljnog i životinjskog svijeta koji naseljava ova staništa

u zoni planinskih i pretplaninskih rudina, na mjestima gdje se pojavljuju stalni ili povremeni hladni izvori, na hidrogenim crnicama, inicijalnim fazama zatresećenih hidromorfnih tala, pojavljuje se u obliku manjih ostrva naročit oblik higrofilne vegetacije, obuhvaćene klasom Montio-Cardaminetea. Iako su to zajednice razvijene na malim površinama, one imaju veliku ulogu u očuvanju ukupnog biodiverzitta Bosne i Hercegovine. Ovaj tip močvarnih staništa nastanjuju mnoge reliktne i endemične vrste, od kojih se značajan broj danas nalazi na crvenim listama. Osnovni ekološki uslovi, koji vladaju na staništima ovog tipa ekosistema su :

Razvijaju se na najhladnijim i najvlažnijim staništima planinskog i pretplaninskog pojasa oko izvora i planinskih tokova glacijalnog karaktera;

Vegetacioni period je kratak.

Nagib terena se kreće između 5 i 10°;

Zemlišta su pretežno močvarna glejna i zatresećene crnice.

Na karbonatnoj podlozi se razvijaju alkalna zemljišta sa većim procentom humusa, dok se na kiselim podlogama zemljišta razvijaju u pravcu kiselog histosola

Karakteristične vrste ekosistema izvora i potoka su: Caltha laeta, Cratoneuron commutatum, Bryum schleicheri, Philonotis fontana, Juncus lamprocarpus idr.

Fontinalis antipyretica

Caltha laeta

Šumski močvarni ekosistemi

Osim vegetacije vodenjara, šašika, trstika i cretova mocvarna staništa Bosne i

Hercegovine nastanjuju i razlicite zajednice vodoljubivih šuma i šibljaka.

U ravnicarskim predjelima, na hidromorfnim zemljištima tipa fluvisola i mocvarnih glejnih

tala, uz obale rijeke Save i ušca njenih pritoka razvijeni su:

• Ekosistemi šuma bijele i crne topole;

• Ekosistemi šuma bijele vrbe i crne topole;

• Ekosistemi crne johe i šaševa;

• Ekosistemi crne johe i krušine;

• Ekosistemi drijemovca i poljskog jasena;

• Ekosistemi bijele vrbe;

• Ekosistemi žutilovke i lužnjaka;

• Ekosistemi crne johe i lužnjaka;

• Ekosistemi šibljaka rakite;

• Ekosistemi šibljaka košaraste vrbe.

U slivnom podrucju rijeke Neretve, nizvodno od Pocitelja (Hutovo Blato, donji tok rijeke

Trebižat, Bunu i Krupa), posebnu vrijednost pejzažima daju:

• Ekosistemi platana i crne topole;

• Ekosistemi bijele topole i luštrike;

• Ekosistemi šibljaka konopljike.

Na hidromorfnim zemljištima niskih treseta bazicne reakcije, na višim nadmorskim visinama, razvijene su zajednice ekosistema:

• Ekosistemi montanih šuma johe;

• Ekosistemi šuma bijele i lomljive vrbe;

• Ekosistemi šuma sive johe;

• Ekosistemi šuma sive i crne johe;

• Ekosistemi šibljaka barske ive;

• Ekosistemi šibljaka zelene johe na planini Vranici.

Na staništima nadignutih treseta razvijene su borealno-reliktne zajednice ekosistema:

• Ekosistemi maljave breze;

• Ekosistemi smrce i mahovina tresetarki;

• Ekosistemi maljave breze i bijelog bora;

• Ekosistemi planinske vrbe;

• Ekosistemi sive johe i mahovina tresetarki

• Ekosistemi sive johe i smrce;

• Ekosistemi šibljaka ive;

• Ekosistemi šibljaka zelene johe i mahovina tresetarki na planini Vranici.

U gorskom i pretplaninskom pojasu, na hidromorfnim zemljištima, u zoni lišcarskolistopadnih šuma bukve i tamnih cetinarskih šuma, na manjim površinama, ali sa visokim ekološkim vrijednostima su:

• Ekosistemi gorskog jasena i gorskog javora;

• Ekosistemi graba i gorskog javora na planini Vranici;

• Ekosistemi sive johe i bahornice;

• Ekosistemi gorskog javora i gorskog brijesta;

  • • Ekosistemi obicnog graba i sive johe

Na fluvisolima koji su bogati mehanickim sastavom, cesto uz obale bujicnih rijeka i potoka, na staništima sa izraženim variranjem vodnog režima razvijene su zajednice koje cine producentsku komponentu ekosistema:

Ekosistemi šibljaka sive vrbe i tilovine;

• Ekosistemi šibljaka sive i ružmanolike vrbe sa kaduljom.

Fontinalis antipyretica

Learn more about creating dynamic, engaging presentations with Prezi