Introducing 

Prezi AI.

Your new presentation assistant.

Refine, enhance, and tailor your content, source relevant images, and edit visuals quicker than ever before.

Loading…
Transcript

???

TLO

Tlo je gornji sloj Zemljine kore nastao procesima starenja prakamenja.

Nastalo je kroz složen niz procesa uz djelovanje klimatskih faktora i živih bića.

1.) Šta su to ekološki faktori i kako ih dijelimo ?

2. Tlo u ekološkom pogledu ?

3.) Koje oblike vode razlikujemo u tlu ?

4.) Kako glasi savremena definicija biocenoze ?

5.) Šta je to zemljište, kako nastaje i koliko je godina potrebno za nastanak 2,5cm debljine zemljišta ?

6.) Koja tri sloja razlikujemo kod zemljišta ?

7.) Humifikacija, mineralizacija i modifikovani sloj ?

8.) Da li je zemljište kao ekološki faktor važno za razne organizme ?

9.) Od čega zavisi temperatura zemljišta ?

10.) Koji je još faktor osim temperature bitan za život organizama u zemljištu ?

Tlo u ekološkom pogledu

U ekološkom pogledu tlo je:

1. spremište vode za biljke i životinje. Ono ublažava poniranje zemnih voda i ublažuje razlike između sušnog i vlažnog razdoblja;

2. filter za materije koje pristižu iz atmosfere ili ih čovjek izravno unosi. U ponirućoj vodi su stalni procesi puferovanja, sorpcije i degradacije toksičnih materija;

3. filter i izvor mineralnih materija koje se vežu povratno pa su za biljke uvijek na raspolaganju. Razgrađeni minerali u tlu su važna hranljiva materija za biljke. Međutim, ako se te zalihe trajno iscrpljuju bez istodobnog đubrenja, može doći do degradacije i do razvoja mineralno siromašnog tla;

4. spremište ugljika i azota za biljke u prihvatljivom obliku. Veći dio ovih elemenata u tlu je u obliku humusa, odnosno huminskih materija koje su pod uticajem mikrobiološke razgradnje ponovo vraćaju u kružni tok.

EKOLOŠKI FAKTORI

ABIOTIČKI

EKOLOŠKI FAKTORI

(Tlo i edafski faktori)

Ekološki faktori su značajne i promjenljive fizikalne, hemijske ili biološke veličine iz okoliša, koje mogu djelovati pozitivno ili negativno na rast, razmnožavanje i gustoću populacije nekog organizma. Na ekološke faktore organizam se mora prilagoditi da bi preživio, a njihovo djelovanje može biti povremeno ili stalno.

Ekološki faktori se dijele na :

- abiotičke faktore - sve nežive fizikalne i hemijske veličine iz okoliša (temperatura, padavine i vlaga, svjetlost, sastav i struktura tla, nadmorska visina, vodni režim podloge, nagib terena, klimatske promjene, hemizam okoliša i dr.), i

- biotičke faktore - one koje proizilaze iz uzajamnih odnosa među organizmima (pirogeni, virogeni, bakteriogeni, fitogeni, zoogeni, antropogeni), uzimajući u obzir prehranu, razmnožavanje, gustoću populacije, rasprostranjenost vrste, socijalno ponašanje, životnu dob, natalitet, mortalitet, simbiozu, nametništvo, predatorstvo i dr.

Edafski faktori

Voda u tlu

Čvrstu podlogu na kojoj živi većina životinja i biljaka nazivamo zemljište. Zemljište biljkama obezbjeđuje hranu i oslonac, a životinjama dom. Atmosferske prilike (voda, vjetar) spiraju i drobe matične stijene i od njih nastaju manje stijene i pijesak. Istovremeno, organizmi koji tu žive stvaraju organski otpad, a kad uginu ostavljaju svoje ostatke. Sva ta organska materija miješa se sa neorganskom i nastaje zemljište na kome se razvija složeniji biljni svijet. Za nastanak 2,5 cm debljine zemljišta potrebno je 300-1000 godina. Klimatski faktori mijenjaju geološku podlogu i minerološku podjelu mineralnih materija.

Zemljište ima određenu strukturu tj. tri sloja:

akumulativni (površinski) sloj,

eluvijalni (horizont ispiranja) sloj i

iluvijalni (bogati se na račun eluvijalnog sloja) sloj.

Voda u tlu je osnovni uslov života kopnenih biljaka. Za životinjske organizme vlažnost tla je u prvom redu posredan faktor koji djeluje preko vegetacije . Voda u tlu jedan od osnovnih faktora njegove geneze i jedan od glavnih uslova njegove plodnosti. Nedostatak vode u tlu, kao i nedostatak hranljivih materija, jako utiče na prinose. Tlo se snabdijeva vodom iz oborina, podzemnih voda, navodnjavanjem i iz zraka vodenom parom.

Po postojanosti veze vode u tlu s čvrstim česticama, pokretljivosti vode u tlu i snage njenog vezivanja za tlo, odnosno mogućnosti usvajanja od strane biljke, treba razlikovati sljedeće oblike vode u tlu:

- gravitaciona voda;

- opneno-kapilarna voda;

- adsorpciona voda;

- hemijski vezana voda ili konstituciona voda i

- kristalizaciona voda.

Navedeni slojevi nalaze se na osnovnom sloju. Kada je ispiranje zemljišta slabo zemljišta su aridna, a kada je jako ispiranje podzol. Slojevi zemljišta obilježavaju se velikim slovima. Tako se površinski sloj obilježava sa A. U njemu se nalaze ostatci biljaka i životinja koji se razlažu u organski materijal. Ovaj proces se naziva humifikacija. Drugi sloj, sloj B, sastoji se od mineralnih materija koje su nastale iz organske materije pod uticajem bakterija. Ovaj proces se označava kao mineralizacija. Mineralne materije organskog porijekla su pomješane sa usitnjenim dijelovima prvobitnog materijala. U navedeni sloj voda donosi materije iz sloja A. Treći sloj C je više ili manje nemodifikovan sloj, odnosno, predstavlja matičnu stijenu, vodeni nanos (aluvijalni), glečerski (glacijalni) ili nanos vjetra (eolski nanos ili les). Zemljišta koja su nastala na mjestu nanosa su vrlo plodna (delte velikih rijeka). Profil zemljišta je relativna dubina pojedinih slojeva, zavisi od klimatskih faktora i topografije terena. Brdovito zemljište usljed djelovanja erozije imaće tanak sloj A i B, a u ravnici voda može brzo isprati materijal iz gornjih slojeva i premjestiti ga dublje gdje se formira vrlo čvrst sloj. Zemljišta na kojima voda sporo otiče pogoduju formiranju humusa. Zemljište kao ekološki faktor veoma je važno za organizme. U njemu stalno ili privremeno žive biljke i životinje, kreću se po njemu i nalaze hranu.

Temperatura zemljišta zavisi od klime i njegovih fizičkih osobina. Zemljište bogato humusom zbog svoje tamne boje više zrači toplotu od svijetlih. Temperatura zemljišta se brže mijenja u odnosu na temperaturu zraka. Dnevna kolebanja dopiru do dubine od 1 m, a godišnja do 25 m. Organizmi se pomjeraju iz sloja u sloj, sa promjenom temperature. Osim temperature zemljišta, za život organizama važna je i njegova aeracija. Kisik iz zraka prodire svega nekoliko cm, na većoj dubini nalazi se rastvoren u vodi, a na većim dubinama žive organizmi u skoro anaerobnim uslovima. Zahvaljujući korijenju biljaka i porama koje prave životinje, zrak prodire dublje i omogućava život. Vidimo da je između podloge i organizama uspostavljeno međudjelovanje - životinje i biljke obogaćuju zemljište azotom i vodom.

BIOTOP I BIOCENOZA

Životna zajednica koja obuhvata skup vrsta živih bića koje naseljavaju jedan biotop (stanište) naziva se biocenoza. Termin biocenoza prvi je uveo naučnik Mobius 1877. godine. Savremena definicija biocenoze glasi: “Biocenoza je kompleks biljnih i životinjskih vrsta koje naseljavaju biotop koji se istorijski razvio, koji zavisi od ekoloških faktora i koji se održava odnosima između samih članova.“

Biocenoza je realnost u prirodi i jedinke se ne mogu zamisliti van životne zajednice.

Osnovne karakteristike svake biocenoze bile bi sljedeće:

1. biocenoza je uvijek određena kombinacijom različitih biljnih i životinjskih populacija koja se uspostavlja i održava kao takva pod datim ekološkim uslovima biotopa;

2. biocenoza nije i ne može biti skup određenih biljnih i životinjskih vrsta koje koegzistiraju jedne pored druge samo zato što se u datom biotopu nalaze više ili manje povoljni uslovi za život. Splet odnosa i međusobnih djelovanja koji se uspostavljaju između populacija što ulaze i njen sastav čini da ona predstavlja integriran funkcionalni sistem. Ti se odnosi u isti mah prepliću sa odnosima između živih članova biocenoza i samog biotopa, gradeći sa njima složen splet čitavog ekosistema kome biocenoza pripada;

3. biocenoza ima svoju strukturu koja se ogleda u njenom kvalitativnom sastavu u prostoru i vremenskom rasporedu organskih vrsta što ulaze u njen sastav i brojnim odnosima njihovih populacija i svoju funkcionalnu organizaciju koja počiva na spletu unutrašnjih odnosa;

4. biocenoza je dinamički sistem, zahvaljujući odnosima ishrane koji se uspostavljaju između njenih članova, kroz koju stalno protiče energija zajedno sa kruženjem materije. Populacije što ulaze u njen sastav u stalnom su kretanju kroz procese nataliteta i mortaliteta;

5. biocenoza se održava i razvija kao dinamični funkcionalni sistem, jer je sposobna da reguliše svoje unutrašnje procese i promjene.

Pripremili:

Muamer Djedović

Emir Hodžić

Antonio Zahirović

prof. Vahida Selimbašić

Learn more about creating dynamic, engaging presentations with Prezi