Polimerizacija i disperzija svjetlosti

U kemijskim spojevima polimerizacija nastaje preko više različitih vrsta mehanizama koji variraju u svojoj složenosti ovisno o funkcionalnoj skupini spoja koji reagira. Jedan od jednostavnijih mehanizama polimerizacija odvija se kod alkena, koji zahvaljujući procesu polimerizacije tvore korisne spojeve kao što je polieten.

Polimerizacija etena, nastaje polieten

Spoj kao što je polieten može se nazvati i jednostavnim polimerom jer se njegov lanac sastoji samo od jedne vrste molekula. Polimeri koji u svojoj strukturi imaju više vrsta molekula nazivaju se kopolimeri.

Reakcija se može provesti: u masi, otopini, emulziji, suspenziji, plinskoj fazi, a prema reakcijskom mehanizmu i kinetici može biti stupnjevita i lančana.[1]

Lančana polimerizacija se dijeli na:

radikalsku polimerizaciju,

ionsku polimerizaciju,

Polimerizacija svjetlosti

Polimerizacija i disperzija svjetlosti

Polimerizacija je kemijska reakcija u kojoj se velik broj monomera povezuje kovalentnim vezama u polimere. Dugački lanac nastao spajanjem monomera naziva se polimer. Prirodni primjer su proteini: oni su polimeri s više od 100 aminokiselina u svom sastavu, gdje svaka aminokiselina predstavlja jedan monomer, a kada se spoje nastaje polimer odnosno protein. Također primjer prirodnih polimera su škrob i celuloza

Polimerizacija je kemijska reakcija u kojoj se velik broj monomera povezuje kovalentnim vezama u polimere. Dugački lanac nastao spajanjem monomera naziva se polimer. Prirodni primjer su proteini: oni su polimeri s više od 100 aminokiselina u svom sastavu, gdje svaka aminokiselina predstavlja jedan monomer, a kada se spoje nastaje polimer odnosno protein. Također primjer prirodnih polimera su škrob i celuloza.

Kako nastaje duga?

Svjetlost se sastoji od niza boja: crvene, narančaste, žute, zelene, plave, indigo i ljubičaste, a da ne spominjemo druge svjetlosti, poput ultraljubičaste, koju nije lako otkriti ljudskim okom. Ove boje uglavnom vidimo izmiješane kao bijelu svjetlost koja ima različite valne duljine: one najduže su vidljive ljudskom oku kao crvena boja, a najkraće valne duljine kao ljubičasta, s kratkim popisom drugih boja između njih. Kada svjetlo prolazi kroz određeni objekt, ono će se saviti ili postati prelomljenom svjetlošću. Ne postoje dva objekta koja bi imala isti indeks loma. Kada svjetlost prolazi kroz objekt poput ukrasnog kristala, kojeg mnogi ljudi drže u svojim prozorima, svaka stvorena boja će se saviti u skladu sa svojom odgovarajućom valnom duljinom i zatim raširiti u obliku duginih boja na suprotnom zidu.

Idealno crno tijelo je tijelo koje upija sve valne duljine elektromagnetskog zračenja, koje padaju na njega. Idealno crno tijelo ne postoji, ali ga može prilično dobro zamijeniti velika zatvorena šupljina sa malim otvorom i koja je toliko neprozirna da jedva odbija zračenje, budući da zračenje koje uđe u tu šupljinu, gotovo da nema šansu da izađe. Budući da idealno crno tijelo upija sve valne duljine bez gubitaka, ono isto emitira sve valne duljine bez gubitaka, ovisno samo o termodinamičkoj temperaturi tog tijela.

Toplinsko zračenje je elektromagnetsko zračenje svih tijela koja se nalaze na temperaturi iznad apsolutne nule (0 K), odnosno odzračena energija ovisi samo o temperaturi promatranog tijela i stanju njegove površine. Primjer toplinskog zračenja je infracrveno zračenje koje emitiraju obični radijator ili električni grijač. Osoba u blizini vatre ili bilo kojeg drugog vrućeg tijela će osjetiti zračenje topline, čak i ako je okolni zrak jako hladan. Kako temperatura dalje raste, iznad 900 K, tijelo počinje žariti crvenu, zatim narančastu, žutu, bijelu i plavu boju. Kada se tijelo vidi bijelo, to znači da postoji znatan udio ultraljubičastog zračenja