Bilješke jedne gimnazijalke

Nada Mihelčić

- Zagreb, 1946. - 2015.

- prevoditeljica i književnica za djecu i mlade

- Filozofski fakultet u Zagrebu

- "Zeleni pas"

- "Pustolovine Arna i Điđija"

- "Napokon brucošica"

Nada Mihelčić

općenito

knjiga

- prvi roman spisateljice

- pripovijedanje u prvom licu

- aktualna tematika

- borba/život djevojčice (i njenog

brata) koja je ostala bez roditelja

- život se nastavlja i nakon velikog

gubitka

Alma

- 15-godišnjakinja

- preskočila prvi i drugi razred

- odlična učenica, ali pomalo problematična

- trenira košarku

- nesigurna u svoj izgled (visina je

najveći problem)

- zrela, jaka, duhovita, humoristična

- živi sama

- udomila psa lutalicu

- kritički stav o kršćanstvu odnosno

svećenicima (citati)

Alma

Luka

- Almin 5 godina stariji brat

- igranje škole

- misli da je pametniji od profesorice

- jedan od uzroka rastave braka

- ljubav prema brodovima ili samo varka?

- savršeni dečko

- zreo

- uzor sestri

- ponaša se kao roditelj

Luka

Igor

- Almin dečko

- pun ljubavi, uporan, zaštitnički nastrojen

- pametan - štreber - Nives?

- dobar odnos s roditeljima

- prijatelj - Boris

ostali likovi

- Renata

- Nives

- Ana

- Elena - "mamina najbolja prijateljica"

- Argus - trener

- Ivo - stari prijatelj

- gđa. Bucek - mesareva žena

- Boris - Igorov prijatelj

- Alan - Renatin dečko

"Odmah sam bila tatino zlato, mamina sreća i Lukina žrtva. Čim je krenuo u školu shvatio je kako je meni sjajno, a njemu više nije."

"U trećem je razredu ozbiljno štrajkao i ocjene na polugodištu gotovo su prouzočile razvod braka naših roditelja"

"Mnogi čitaju, a ne znaju što bi s pročitanim"

"Ta si je glumica dala izvaditi najdonja rebra samo zato da bi imala supe uski struk"

"Onda se čude djeci kad poblesave gledajući sve to. Nedavno je u školi bio turbo cirkus radi dvije cure. Zaboravila sam sad kako se ta bolest zove, uglavnom ono kad se pretvaraš da normalno jedeš, a iza obroka otrčiš u zahod i namjerno sve to povratiš, samo da se ne bi udebljala."

"Znam da se ružno ponašam, ali što mogu kada sam izgubila poštovanje prema Crkvi? Najviše zato što se svećenici ponašaju kao da im žene nisu ravne. Do ludila ponavljaju onaj blesavi i neprovjereni trač o Evi i jabuci, Sve da je i bilo tako, kakve sad to veze ima?! I svi su se ti svećenici ustrojili kao neka vojska u veliku piramidu, a ženama ne daju ni blizu. Tako zaziru od žena, da ni malim curicama ne dopuštaju ministrirati. Što to nije u redu s curicama? Kao da svećenike nije baš njihova mama učila ljubavi i poštenju, ali čim se zarede, oni to zaborave i odmah nas proglase nedostojanima služiti oltaru. To mogu samo muškarci jer su čiste duše, valjda kao striček Ivo."

"U školi ga nikada nisu mogli natjerati da rješava zadatke poput onoga: U razredu je 28 učenika. Dobili su 196 jabuka i pravedno ih podijelili. Koliko je svaki učenik pojeo jabuka? Luka bi samo rekao kako se to ne može izračunati jer nedostaju podaci. Koji podaci? Pa to jesu li sve jabuke iste veličine, jer ako su neke krupne, a druge sitne onda ili nije pravedno ili nisu dobili isti broj. Osim toga, tko zna jesu li ih zbilja pojeli ili su ih nakon nastave nekome dali..."

str. 11, 12, 13

ŠKOLSTVO

str. 35 - 36