Introducing
Your new presentation assistant.
Refine, enhance, and tailor your content, source relevant images, and edit visuals quicker than ever before.
Trending searches
Na Zlatiboru se prirodne lepote susreću sa kulturološkim nasledjem. To je mesto gde je najbolje ocuvana srpska tradicija, mesto za tišinu i odmor, mesto najukusnijih gurmanskih specijaliteta i istovremeno mesto gde možete uživati u lepotama svakog godišnjeg doba. Bez lažne skromnosti možemo reci da Zlatibor sažima sve ono što je u Srbiji najbolje.
Upravo zato je Zlatibor jedna od najposecenijih turistickih destinacija u našoj državi. Uz to nalazi se u blizini okolnih zanimljivih destinacija kao što su Mokra gora, kanjon Uvca, Tara i Višegrad.
Tara se nalazi u zapadnom delu Srbije i pripada unutrašnjem pojasu Dinarida. Prosecna nadmorska visina planine Tare je 1200 m. Najviši vrh je Kozji rid sa 1591 m.
Pripada grupi podrinjskih planina i ima složenu geološku prošlost i raznoliku petrografsku gradju.
Položaj planine Tare predstavlja povoljan uslov za razvoj turizma, jer omogucava posetu vecem broju turistickih lokaliteta.
Po bogatstvu i raznovrsnosti turisticih vrednosti, ekološki ocuvana prirodna sredina, planinski reljef sa umerenom nadmorskom visinom od 800-1500 m, pogodni tereni za zimske sportove, bogat i raznovrstan biljni i životinjski svet, blagotvorna klima, Drina sa veštackim jezerima Zaovine i Perucac, daju ovoj planini veliku turističku vrednost što je cini konkurentnom u odnosu na Zlatibor i druge planine.
Golija je jedna od najlepših, najocuvanijih i najšumovitijih planina u Srbiji. Prostire se na teritoriji pet opština i to: Ivanjice, Novog Pazara, Raške, Sjenice i Kraljeva. Okružena planinama jugozapadne i centralne Srbije, Golija svojom masivnošcu dominira krajolikom i zauzima površinu skoro dva puta vecu od susednog i mnogo poznatijeg Kopaonika.
Golija je 2001. godine proglašena za Park prirode, a Rezervat biosfere „Golija-Studenica“ je pod zaštitom UNESKO-a. Najviša tacka Golije je Jankov kamen visok 1833 metara.
Manastir Mileševu osnovao je kralj Vladislav, sin Stefana Prvovencanog i unuk Nemanjin, u prvoj polovini 13. veka. Ugled i visoko mesto u crkvenoj hijerarhiji ovaj hram duguje i cinjenici da je u njemu sahranjeno telo Svetog Save.
Tacno vreme podizanja crkve nije poznato. Prema nekim izvorima, Vladislav je manastir poceo da zida 1234. godine, mada neki detalji na freskama ukazuju da se to moglo desiti i desetak godina ranije dok je Vladislav bio samo kraljevic i upravljao župom Crna stena. U svakom slucaju, sigurno je da je manastir nastao izmedju 1219. i 1235. godine.
Manastir Studenica jeste manastir Srpske pravoslavne crkve. Osnovao ga je 1186. godine srpski župan Stefan Nemanja. Godine 1206. na mesto igumana dolazi princ Rastko - u monaštvu prvi arhiepiskop srpski, Sveti Sava - i pod njegovim starateljstvom Studenica postaje kulturni, umetnički, medicinski i duhovni centar srpske države.
Nalazi se na 57 kilometara južno od Kraljeva. Pripada Eparhiji žickoj Srpske pravoslavne crkve.
Manastirski kompleks sastoji se od konaka i cetiri crkve - Bogorodicne, Kraljeve (Crkve svetih Joakima i Ane), Crkve svetog Nikole, i još jedne, ocuvane u temeljima. Bogorodicina crkva u Studenici poznata je kao zacetnica i najreprezentativniji nosilac raškog stila u arhitekturi, koji je nastao kao mešavina romanickih i vizantijskih.
Studenica pripada specijalnom rezervatu biosfere Golija-Studenica.
Izgradjen na samom izvorištu srpske države, na 17km od današnjeg Novog Pazara, manastir Sopocani gradjevina je sa elementima od višestrukog znacaja. Samo njegovo ime potice od slovenske reci sopot, što znaci izvor. Sa aspekta istorije, ovo je zdanje koje pamti prisustvo vladara najvece srpske srednjovekovne dinastije Nemanjica. Ktitor manastira je kralj Stefan Uroš I, sin kralja Stefana Prvovencanog, koji je oko 1260. godine najpre podigao crkvu i posvetio je Svetoj Trojici.
Niz drugih vladara od tog trenutka nadogradjuje manastir i održava njegov izgled u klasicnom raškom stilu. Period u kojem su Sopocani najviše propatili, kao pravoslavna bogomolja i spomenik srpske kulture je svakako period turskih osvajanja. Citav kompleks manastira tada oštecen je i osiromašen u više etapa, a sama crkva pamti i ozbiljna razaranja. Tek nakon oslobacanja raške oblasti, od 1926. godine počinje restauracija crkve i okolnih objekata.
Kopaonik (poznat i kao Srebrna planina) je najveci planinski masiv u Srbiji koji se pruža od severozapada ka jugoistoku dužinom od oko 82.7 km, dosežuci u srednjem delu širinu od oko 40 km. Jedan njegov deo je zašticena zona pod imenom Nacionalni park Kopaonik u okviru koga postoji veci broj zašticenih prirodnih celina, a na njemu se nalazi i najveci skijaški centar u Srbiji. Njegov najviši vrh je Pancicev vrh sa 2017 m nmv. na kome se nalazi mauzolej cuvenog srpskog prirodnjaka po kome je dobio ime, oko koga se nalazi baza vojske Srbije.
Ceo masiv je dobio naziv po velikom rudnom bogatstvu koje je na njemu eksploatisano još od srednjeg veka,a na njegovom širem prostoru je smešten citav niz kulturno-istorijskih spomenika iz perioda od XII do XV veka. Zahvaljujuci razvijenom turistickom centru sa savremenim hotelima i pratecim objektima, Kopaonik predstavlja jednu od najpopularnijih turistickih destinacija u Srbiji.
Zlatarsko jezero ili jezero Kokin Brod je veštacko jezero u dolini Uvca. Nalazi se izmedju planina Zlatara na jugo-zapadu i Murtenice na severo-istoku, udaljeno 10-15km od Nove Varoši. Jezero ima površinu od 7,25km², a dugacko je od 15km do 23km.
Zlatarsko jezero je nastalo 60-ih godina izgradnjom brane koja je pregradila reku Uvac kod Kokinog Broda. Brana elektrane je visoka 83 metra i najveca je zemljana brana izgradjena u Evropi, a nivo jezera zbog nje varira i do 45m.
Zlatarsko jezero je trece po velicini u Srbiji posle Djerdapskog i jezera Perucac na Drini.
Prijepolje je gradsko naselje u Srbiji koje administrativno pripada opštini Prijepolje u Zlatiborskom okrugu.
Predstavlja najveci grad Polimlja. Smešten je na ušcu Mileševke u Lim, u podnožiju planine Jadovnik.
U njegovoj neposrednoj blizini je manastir Mileševa i stari grad Mileševac.
Tokom Drugog svetskog rata u njemu se vodila cuvena Prijepoljska bitka. Prema popisu iz 2002. bilo je 15031 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 15634 stanovnika).
Starovlaško-raška visija zauzima jugozapadni deo Srbije.
Prostire se od Drine na zapadu do doline Ibra na istoku, na severu do Zapadnog Pomoravlja i na jugu do granice sa Crnom Gorom i Kosovsko-metohijskom regijom.
Površina ove regije je oko 9.700 km2.
Samo ime govori da se ova prostrana regija sastoji iz dva dela: Starog Vlaha i Raške.
Stari Vlah obuhvata širi prostor oko Lima, Uvca, Rzava i Moravice.
Raška cini znatno manji deo regije koji obuhvata samo slivove reka Raške i Studenice.
Jedno od najvecih prirodnih blaga Srbije je specijalni rezervat prirode "Uvac" ili "Kraljevstvo beloglavog supa". Ovaj predeo od izuzetnog značaja, nalazi se u jugozapadnoj Srbiji u okviru Starovlaško – raške visije. Okružen je planinama Zlatar, Murtenica, Cemernica, Javor i Jadovnik i zahvata površinu od 7543 hektara. Minimalna nadmorska visina rezervata je 760 m, a maksimalna 1322 m i predstavljaju jedinstvenu vazdušnu banju.
Drvengrad se nalazi na razmeđi planina Zlatibora i Tare, preciznije u naselju Mokra Gora. Drvengrad je etno-selo izgradjeno po zamisli Emira Kusturice, za potrebe filma „Život je cudo“.
Drvengrad je izgradjen u obliku pravougaonika, koji na jednom kraju ima ulaznu kapiju gde pocinje glavna ulica. Ulica se prostire sve do drugog kraja, na kojem se nalazi drvena pravoslavna crkva. Poseduje drveni zvonik, a gradjena je po ugledu na ruske brvnare. Posvecena je Svetom Savi.
U centralnom delu nalazi se trg opkoljen autenticnim brvnarama, koje su u vidu skeleta prenete i postavljene su na kamene temelje.