Introducing
Your new presentation assistant.
Refine, enhance, and tailor your content, source relevant images, and edit visuals quicker than ever before.
Trending searches
ZADATAK 1
Spremanje soka od šargarepa i pomorandže u nitrobuletu
Zadatak: Selektujte najbitnije faze prilikom pravljenja soka u nitobuletu.
- Izlaganje po grupama
3.
Seckam šargarepu i pomorandže na manje delove
7.
Usitnjavanje šargarepe i pomorandže.
1.
Ljuštim šargarepu,
zatim pomorandže
5.
Sipam vodu u nitrobulet
9.
Sipam sok u čašu
2.
Perem
šargarepu
8.
Isključujem nitrobulet
6.
Uključujem nitrobulet
10.
Pod mlazom vode spiram posudu iz nitrobuleta
4.
Iseckane šargarepe i pomorandže stavljam u nitrobulet
Proces pravljenja soka u nitobuletu, realno, traje oko 10 minuta, i kada bi snimali u kontinuitetu ceo proces, bez prekida, bilo bi dosadno. Ko bi gledao 10-minutni video o pravljenju soka u nitrobuletu?
Ali ako bi snimili sa prekidima, iz iste pozicije gde se vidi deo kuhinje i ja dok pripremam sok, (uključivanjem i isključivanjem kamere), tj. u više KADROVA bilo bi interesantnije, ali ne dovoljno interesantno.
Preskakanjem (izbacivanjem) suvišnih delova, koji nisu važni, koji se ponavljaju ili traju duže (npr. ne bi ljuštili sve, već samo po jednu šargarepu i pomorandžu, prali bi samo jednu šargarepu, ne bi seckali sve, već samo deo, ne bi sve vreme snimali usitnjavanje u nitrobuletu već samo kratko), dobili bi video koji traje najviše 1-2 minuta.
Šta je kadar?
Kadar definicija – osnovna jedinica filma, najmanja dinamička jedinica filma, tj. deo filma:
- snimljen neprekinutim radom kamere (u tehničkom smislu),
- snimljen od uključenja do isključenja (u snimateljskom smislu),
- između dva najbliža montažna spoja (u montažnom smislu)
Ali tada bi dobili video u kome se ne vidi ono što bi trebalo da se vidi (ne bi se videlo šta ljuštim, da li sam mrzovoljan dok to radim ...)
Zato je potrebno da za svaki sledeći kadar pomerim kameru (približim ili udaljim), da bi se videlo ono što je najvažnije, tj. potrebna je promena PLANA.
Šta je filmski plan?
Filmski plan je veličina objekta snimanja (najčešće čovekove figure) u okviru filmskog kadra i zavisi od udaljenosti kamere od objekta snimanja i žižne daljine objektiva.
Napomena: O fil. planovima biće više reči kasnije.
Sve scene se mogu svrstati u tri sledeće kategorije:
1.dijaloška (statična) bez akcije
2.akciona bez dijaloga
(potera, fizički sukob itd)
3.dijaloška sa akcijom
Filmske priče obično imaju strukturu koja se razvija iz scene u scenu, od uvoda u situaciju, preko razrade sukoba, do raspleta koji završava priču.
Scena – celina sastavljena od najmanje 2 kadra u kojoj je uspostavljeno jedinstvo radnje, prostora i vremena.
Scena dramaturški obično ima:
početak, sredinu i kraj.
Ako je scena u jednomu kadru, naziva se kadar-scena
Navedite primer scene.
Prema funkciji koju vrše u filmu, sekvence se dele na:
1.Uvodne
2.Opisne
3.Akcione
4.Dijaloške
5.Zgusnute
6.Finalne (završne)
Sekvenca je složenija i veća celina u filmu i sastoji se od više scena povezanih jedinstvom radnje, pri čemu prostor i vreme njenog dešavanja mogu biti promenljivi.
Film je sastavljen iz više sekvenci.
Ako je sekvenca u jednom kadru, naziva se kadar-sekvenca.
Navedite primer sekvence.
Definicija kadriranje: stvaralački postupak kojim filmski reditelj vrši selekciju stvarnosti, odnosno seče i organizuje odlomak stvarnosti ispred objektiva kamere.
Ograničavanjem odabranog prostora na fotografsko-pokretni okvir, oslobođenog svega suvišnog i nepotrebnog i ispuštanjem međuvremena, sužava se realni svet i skraćuje objektivno vreme, čime se gledaocu prezentuju neposredni rezultati kadriranja – kadrovi.
3.pronalazimo najadekvatniji ugao posmatranja
4.dajemo treću dimenziju prostoru
Napomena: O kadriranju biće više reči kasnije.
Kadriranjem:
1. komponujemo sadržaj kadra
(šta se vidi u kadru)
2. izdvajamo značajne detalje i eliminišemo nebitne elemente (radnje i ambijenta)
Kadar – osnovna jedinica filma, najmanja dinamička jedinica filma, tj. deo filma:
-snimljen neprekinutim radom kamere (u tehničkom smislu),
-snimljen od uključenja do isključenja (u snimateljskom smislu),
-između dva najbliža montažna spoja (u montažnom smislu)
Kadar čini niz filmskih KVADRATA (u filmu: filmska sličica ili fotogram, u elektronici: frejm)
koje se pri brzini snimanja i reprodukcije od 24 (ili 25 sličica u sekundi), zahvaljujući fenomenu ljudskog oka koji produžava trajanje viđenog (retinalna persistencija) doživljavaju kao kontinuirane.
Kadar se karakteriše jedinstvom prostora, vremena i radnje i određen je:
1.sadržajem kadra (šta je prikazano i kako je prikazano), tj. kompozicijom kadra
2. dužinom kadra (trajanjem)
3.parametrima kadra (načinom na koji se to vidi):
- plan (veličinom) – okvir filmske slike i podrazumeva udaljenost između kamere i objekta snimanja
- rakurs
- pokret kamere
Dužinu kadra određuju sledeći činioci:
- karakter sadržaja
- veličina plana
- pokret kamere
- pokret unutar kadra
- karakter osvetljenja
- kontekst u kome se kadar nalazi
Ponovljeni kadar brže se percipira, pa će njegovo ponavljanje u istoj dužini na projekciji delovati duže.
Objektivna dužina kadra podložna je subjektivnoj proceni gledaoca (dugi kadar okružen kratkim kadrovima deluje još duže, a kraći kadar okružen dugim kadrovima, još kraće).
Složeniji sadržaj kadra, dijalog, spikerski komentar, širi plan, složeno kretanje, kombinovano osvetljenje u više planova po dubini, muzika itd. produžavaju percepciju kadra i njegovu dužinu.
Mesto na kome se spajaju kadrovi zove se rez, ali mogu se spojiti/razdvojiti I pretapanjem itd.
Snimajući / montažni:
1. Snimajući kadar – od uključenja do isključenja kamere
2.Montažni kadar – kadar umontiran (skraćen ili razdeljen u više delova) u filmsko delo
Objektivni / subjektivni:
1. Objektivni kadar – prikazuje realnost onako kako je narator, tj. gledalac vidi i čuje i u objektivnom kadru gledalac se identifikuje sa samim sobom, kao prisutni nevidljivi svedok
2. Subjektivni kadar – pokazuje ono što vidi i čuje neko od aktera i po svom obliku se ne razlikuje od objektivnog kadra.
Razlika postoji samo u montažnom kontekstu, jer subjektivnom kadru prethodi kadar neke ličnosti koja koncentrisano gleda u određenom pravcu, tako da svaki sledeći kadar doživljavamo kao isečak stvarnosti viđen očima prethodno prikazane ličnosti.
Statičan / Pokretni kadar
Značenje kadra i utisak koji on stvara:
1. plod su njegovog sadržaja
(šta je prikazano i kako je prikazano), ali njegovo značenje često je uslovljeno i
2.međusobnom vezom sa ostalim kadrovima u sceni i u čitavom filmu.
- Podeliti studente u 4 grupe po 3 studenta.
Podeliti im strip-kartice (Zadatak da poređaju kartice, praveći priču, sa tačno određenim značenjem).
- Po grupama izlaganje priče i određivanje značenja tako poređanih kadrova.
- Probati i sledeće varijante ...
3. Varijanta:
5, 8,1, 7, 6, 9, 10, 2, 3, 4
– Mladić zove baku, razgovara sa njom, ona ga opominje zašto je češće ne zove. Završavaju razgovor. Majka prilazi, kaže mu da pozove baku, zatim viče na njega da pozove baku.
1.Varijanta:
1 -10
- majka govori mladiću da pozove baku, on je ignoriše, ali kada ponovi , on poziva baku koja ga prekoreva što je ne zove ćešće.
2. Varijanta:
1, 7, 6, 9, 10, 2, 3, 4, 5, 8
– Baka je pozvala svog unuka iz svoje kuće i nakon što su završili razgovor, majka mu prilazi i govori da pozove baku.
4. Varijanta:
1, 3, 7, 5, 6, 9,10, 2, 4, 8
– Mladić razmišlja da pozove baku, zamišlja šta će mu ona reći, poziva je, prekida vezu jer se baka ne javlja. Majka mu prilazi I kaže mu da pozove baku.
Kulešovljev efekat - novo značenje koje dobijaju kadrovi u procesu montaže i postiže se dovođenjem u međusobni odnos vrednosti svakog pojedinačnog kadra, koji u određenom kontekstu sa drugim kadrovima, u gledaočevoj svesti stvara nove vrednosti i značenja
(A + B = C)
Efekat je dobio po Levu Kulešovu, sovjetskom reditelju I teoretičaru, koji je dvadesetih godina prvi eksperimentisao sa kreativnom montažom I pojmom višeznačnosti kadra.
Najpoznatija su njegova tri eksperimenta:
kadar krupnog plana glumca Ivana Možuhina, sa istim izrazom lica, montiran je sa kadrovima:
1. tanjira supe
2. dečaka koji se igra svojom igračkom
3. mrtve devojke u kovčegu
u zavisnosti od kadra koji je montiran sa krupnjakom glumca, glumcu se mogu pripisati različata osećanja:
1. lice glumca + tanjir supe = glad,
2. lice glumca + dečak koji se igra = simpatija,
3. lice glumca + kadar mrtve devojke = tuga)
Značenje kadra menja se pod uticajem sugestije montažnog niza.
studentske vežbe:
www.youtube.com/watch?v=i8akNCJQz-0
www.youtube.com/watch?v=4x5z6XPa9Hc&t=24s
- Podeliti studente u 4 grupe po 3 studenta. Zadatak da predstave primer za Kuleševljov efekat - (A + B = C)
- Po grupama izlaganje.
Montažom je stvoreno specifično filmsko vreme i specifičan filmski prostor u nizu sledećih kadrova:
1. devojka ide pored robne kuće
2. mladić (u suprtotnom pravcu, u susret) ide pored reke Moskve (tj.5 km udaljen od robne kuće)
3. oni se susreću (svako dolazi sa svoje strane), rukuju se pred Gogoljevim spomenikom I pogledaju u daljinu (na sasvim drugom kraju grada) – snimljeni sa njihovim dublerima (širi plan)
4. umontiran kadar iz američkog žurnala koji prikazuje Belu kuću u Vašingtonu
5.mladić I devojka (tj.njihovi dubleri) izlaze iz kadra zajedno (širi plan)
Ovih nekoliko kadrova snimljenih na različitim mestima I u različito vreme, pomoću montaže dobijaju jedan novi prostor u kojem se odvija jedinstven tok radnje.
Filmski prostor – Montaža je u stanju ne samo da poveže dva različita prostora, nego da od njih stvori nov, fiktivni filmski prostor.
Proces manipulacije akcijom zahteva proces selekcije u izradi filmske priče. Samo naglašeni delovi priče se prikazuju, a svi delovi ili događaji koji odugovlače ili ne pružaju ništa novo uklanjaju se iz naracije.
Iskusni filmski stvaralac ili sažima ili produžava vreme, a ipak stvara utisak da gledamo celokupno realno vreme događanja.
Pažnja publike se prenosi sa mesta na mesto, iz sadašnjosti u prošlost i gledalac sve to prihvata potpuno prirodno.
Filmsko vreme - Za razliku od realnog vremena kakvo je ustaljeno u životu, na filmu je moguće stvoriti specifično filmsko vreme i to uglavnom posredstvom montaže i kretanja kamere.
Kada snimamo jedan događaj, ne prikazujemo ga u celini, već selektujemo najbitnije elemente tog događaja, montiramo ih i ponovo stvaramo utisak kontinuiteta, pri čemu će događaj na filmu teći mnogo brže, kondenzovanije, nego što je trajalo u stvarnosti.
(npr. Dug prilazak devojke mladiću, presecati i skraćivati KP kadrovima mladića)
Isto je moguće produžiti realno trajanje nekog događaja (npr.overleping)
Zadatak prilikom gledanja: selekcija odrđenih momenata kojim je prikazana prevara otkrivena tokom svadbe
Niz kadrova nekoliko devojaka koje sede pred ogledalom.
U prvom kadru jedna devojka maže očni kapak, u drugom kadru, druga devojka maže trepavice, u trećem kadru treća devojka maže usne, u četvrtom četvrta devojka obuva cipela itd.
Kadrovi su tako montirani da je stvorena nova ličnost.
Ako priču slušamo, mi podsvesno želimo da znamo dve stvari:
1.kakva se akcija (radnja) odigrava i
2.kakva je reakcija ljudi na koje radnja utiče
Najveći broj filmskih kadrova sadrži u sebi i akciju i reakciju.
Na primer:
kadar 1: lovac nišani puškom (AKCIJA)
puca (REAKCIJA)
kadar 2: ptica leti (AKCIJA)
iznenada je pogođena i pada (REAKCIJA)
Kada bi prikazali kadrove 1 i 2 bez grupisanja akcije i reakcije, naše razumevanje događaja ne bi bilo u toj meri efikasno kao kada bismo ih poređali na sledeći način ...
Akcije:
Kadar 1: lovaci nišani, pomerajući pušku sa jedne strane na drugu
Kadar 2: ptica leti
Reakcije:
Kadar 1: lovac puca
Kadar 2: ptica je pogođena i pada
Veza akcija – reakcija proteže se kroz celu strukturu filma, od spoja dva kadra do veze između dve ili više sekvenci, pa sve do strukture cele priče.
Alternacija kadrova 1-2-1-2 poznata je kao paralelna montaža i samo je jedan od njenih oblika.
U ovom primeru, imamo dva toka radnje, ali se njihov broj može povećati zavisno od situacije.
Odnos akcije i reakcije je pravilo za sve postavke kamere, konstrukciju scene, sekvence i montažu.
Navedite primer akcija – reakcija (2 kadra)
Izabrati radni proces (na primer: spremanje prženica, uramljivanje slike, izradu grafike, slike itd) proces koji ima faze i na kraju dobijen proizvod. Izabrati najbitnije faze radnog procesa koje bi raskadrirali.
- Snimajuće-montažna vežba
- Trajanje: do 3 minuta
- Dokumentarna struktura
- Jedno mesto, jedna osoba, jedna radnja
- Isključivo slikom, bez dijaloga i muzike, bez pokreta kamere
- Koristiti klapu i sve komande tokom snimanja
- Plan:
- između 03. i 30.10 - kroz konsultacije sa asistentom razraditi vežbu, uključujući i knjigu snimanja
- između 31.10. i 06.11. - snimanje
- između 07.11. i 13.11. - snimanje
- kolokvijum 14.11.
- Formirati ekipe (reditelj/snimatelj)
- student režije snima i režira,
- kolega sa režije: klaper, skript (evidencija kadrova) i pomaže u vezi organizacije snimanja
- kolega sa montaže ili sam student režije montira (montaža na rez)
Cilj vežbe: primena znanja stečenog tokom predavanja i vežbi o: kadriranje, kadar, filmsko vreme i prostor, akcija/reakcija, planovi, kompozicija kadrova, osa akcije i prelasci ose akcije, sistemi kadriranja, rakursi, kao i ostalo što je obrađeno tokom predavanja do trenutka ulaska u snimanje.
Zadatak za sutra, za termin vežbi i razgovor sa asistentom: napravite listu od 3-4 radna procesa koje bi potencijalno mogli da snimite. Razmislite šta bi bilo najinteresantnije da snimite, da li je realno da snimite itd. Uočite najbitnije faze za svaki od procesa koji bi predložili da snimite.