Kao rezultat prilagođenosti na specifičan način života, metilji su dobili određene osobine :
Imaju razvijene organe za pričvršćivanje za telo domaćina; ti organi su mišićne, tanjiraste pijavke koje su kod najvećeg broja smeštene oko usnog otvora (usna pijavka), dok neki imaju trbušnu ili grupu pijavki na zadnjem kraju tela;
Cula su slabo razvijena; kod larvi su razvijeni taktilni i hemoreceptori koji im pomažu u pronalaženju domaćina;
Dobro je razvijen hermafroditni polni sistem (on zauzima najveći deo unutrašnjosti tela); muški polni sistem građen je od para semenika i semevoda; ženski polni sistem osim jajnika i jajovoda sadrži i dodatne žumancetne i ljuščane žlezde (oplođeno jaje se izbacuje u spoljašnju sredinu);
Razviće se odvija preko niza larvalnih stupnjeva, tako da je njihov životni ciklus veoma složen i uključuje najmanje dva domaćina — domaćin u kome parazitira odrasla jedinka (adult) je trajni (primarni) domaćin, dok onaj u kome parazitira larva je prelazni domaćin. Njihova veličina varira najčešće od nekoliko milimetara do 5 centimetara, ali neki metilji dostižu i do 1,5 metara.
Veliki metilj ili GOVEDJI metilj (Fasciola hepatica) je pljosnati crv koji parazitira u žučnim kanalima i žučnoj kesi, nekada plućima, krvnim sudovima ovce, goveda, konja, svinje, kunića i divljači (jelena, srna i zečeva), retko i čoveka.
Izaziva začepljenje žučnih odvoda i jetre što može da se završi i smrću. Kod ovaca je ranije bio uzrok masovnih oboljenja te je zabeleženo da je 1830. u Engleskoj uginulo čak 1,5 miliona ovaca. Prelazni domaćin ovog parazita je barski puž (Limnea truncatula).
Razviće velikog, GOVEDJEG metilja (Fasciola hepatica) odvija se preko dva domaćina : neki sisar (govedo, ovca, čovek) i barski puž.
Razviće je cikličan proces i odvija se na sledeći način:
iz tela sisara se sa izmetom izbace oplođena jaja;
Kada jaja dospeju u vodu (najčešće neka bara) iz njih razvija larva miracidijum; ona neko vreme pliva po vodi dok ne pronađe domaćina – barskog puža gde se nastani u zidu njegove plaštane duplje;
Miracidijum odbacuje treplje i dolazi di redukcije još nekih organa te se obrazuje nekoliko larvalnih oblika : od miracidijuma se obrazuju sporociste, od njih redije, a od redija postaju cerkarije; sporocista ima oblik šupljeg meška; deobama germinativnih ćelija sporociste nastaju redije koje se kreću u šupljini sporociste; redije mogu da izađu iz sporociste i nastane se u jetri barskog puža; u zavisnosti od godišnjeg doba u unutrašnjosti redije se od germinativnih ćelija mogu obrazovati ili nova generacija redija ili sledeća larva cerkarija sa dugačkim repom;
Cerkarije napuštaju telo barskog puža, plivaju neko vreme, a zatim se pričvrste za neku barsku biljku i tu se učaure (incistiraju) pa se sada nazivaju metacerkarije;
Raneći se tim biljkama, ovca (govedo) unese u crevo incistirane metacerkarije;
uUtelu sisara metacerkarije se razvijaju u aktivan stupanj – mladi metilj, koji krvlju dospeva u jetru gde dostiže polnu zrelost i produkuje oplođena jaja.
Dicrocoelium dendriticum (poznat i kao mali metilj zajedno sa ostalim vrstama iz roda Dicrocoelium), je parazit žučnih kanala i žučne kese. Parazitska bolest koju uzrokuje ovaj parazit se naziva dikrocelioza.
Dicrocoelim dendriticum je mali trematod koji je dorzoventralno spljošten, kopljastog (lancetastog) je oblika, dug je 5-15 mm i širok je 1,5-3 mm. Jaja parazita su ovalna ili bubrežastog oblika , veoma mala (30-45x20-30 μm), tamno smeđe boje, posjeduju poklopac na jednom polu i posjeduju zavijen miracidij.
Dicrocoelium polaže jaja u žučnim kanalima koja preko fecesa dospjevaju u spoljasnju sredinu. Za dalji razvoj potrebna su dva prelazna domaćina: suhozemni puž i mrav. Prvo suhozemni pužići progutaju jaja s miracidijem iz fecesa, zatim miracidij migrira do hepato-pankreasa puža gdje se preko dva reda sporocista transformiše u cerkariju. Za ovaj proces je potrebno 3-4 mjeseca (zavisi od temperature). Cerkarije se izlučuju u mukoznim lopticama koje su promjera oko 2 mm, a sadrže do 400 (nađeno je i do 5000) cerkarija koje tu mogu preživjeti samo par dana. Drugi prelazni domaćini su mravi iz roda Formica. Oni konzumiraju cerkarije koje se u mravu za 1-2 mjeseca razviju u metacerkarije kojih može biti oko 100 u jednom mravu. Cerkarije utiču na subezofagealni ganglion mrava tako da mrav ostaje na vlatima trave, ali samo ako je temperatura niža od 15 °C, a ako je veća mrav silazi sa trave. Konačni domaćin se infestira na paši ako konzumira zaražene mrave i to najčešće u proljeće i jesen.
Metilji
Metilji (Trematodes) su najbrojnija grupa pljosnatih crva koja vodi parazitski način života i nema trepljast epitel.
Metilji parazitiraju kao:
ektoparaziti (na površini tela domaćina) ili
endoparaziti (unutrašnji paraziti)
Telo im je jako dorzoventralno spljošteno i listoliko. Pored osobina koje su karakteristične za čitav tip pljosnatih crva, metilji imaju i osobine koje su rezultat njihove prilagođenosti (adaptacije) na parazitski način života.