Prezi

Present Remotely

Send the link below via email or IM

Copy

Present to your audience

Start remote presentation

  • Invited audience members will follow you as you navigate and present
  • People invited to a presentation do not need a Prezi account
  • This link expires 10 minutes after you close the presentation
  • A maximum of 30 users can follow your presentation
  • Learn more about this feature in the manual

Do you really want to delete this prezi?

Neither you, nor the coeditors you shared it with will be able to recover it again.

DeleteCancel

Make your likes visible on Facebook?

Connect your Facebook account to Prezi and let your likes appear on your timeline.
You can change this under Settings & Account at any time.

No, thanks

Gramatika hrvatskog jezika

No description
by Marija zefkic on 2 April 2013

Comments (0)

Please log in to add your comment.

Report abuse

Transcript of Gramatika hrvatskog jezika

GRAMATIKA HRVATSKOG JEZIKA TVORBA RIJEČI FONETIKA MORFOLOGIJA VRSTA RIJEČI Promjenjive vrste riječi : imenice, glagoli, pridjevi, brojevi i zamjenice IMENICE- riječi kojima imenujemo bića, stvari i pojave
IMENICE SE DIJELE NA:
opće - označavaju skup predmeta koji imaju neke zajedničke osobine (mama, tata, sestra, brat, igračka, snijeg...)
vlastite - služi kao ime svakom pojedinom čovjeku, životinji, zemljopisnim pojmovima itd. (Marija, Zagreb, Hrvatska, Knežija, Horvati...) Imenicama se može imenovati jedno biće, stavr ili pojava i to zovemo JEDNINA: psa, kaput, mrkva
Imenicama se također može imenovati više bića, stvari i pojava što zovemo MNOŽINA: psi, kaputi, mrkve...
Imenice imaju tri roda: MUŠKI, ŽENSKI I SREDNJI.
Jednina Množina
muški rod ovaj(telefon) ovi(telefoni)
ženski rod ova(slika) ove(slike)
srednji rod ovo(dijete) ova(djeca)
UMANJENICE/DEMINUTIVI - imenice koje znače nešto umanjeno: stolić, ručica...
UVEĆANICE/AUGMETATIVI - imenice koje znače nešto uvećano: stolina, ručetina... PADEŽI

Padeži su različiti oblici jedne promenljive riječi.
Sklonidba ili deklinacija je mijenjanje riječi po padežima. U hrvatskom jeziku se mijenjaju imenice, zamjenice, pridjevi i brojevi.
1) nominativ: - padež je koji označava vršitelja radnje - odgovara na pitanje tko? ili što? (postoji)
- samostalan padež
- najčešće subjekt ili dio imenskog predikata u rečenici
pr. konj, knjiga, ploča, vuk
2) akuzativ: - padež koji označava izravni objekt prijelaznog glagola - odgovara na pitanje koga? i što? (vidim)
- koristi se s prijedlozima
pr. konja, knjigu, ploču, vuka
3) genitiv: - padež koji označava pripadnost, građu...
- odgovara na pitanja koga? ili čega? (nema)
- uz njega mogu biti i prijedlozi (od, do, iz, s(a), ispred, iza, izvan,
van, unutar, iznad, ispod)
pr. konja, knjige, ploče, vuka 4) dativ: - padež namjene i cilja
- odgovara na pitanja komu? ili čemu? (prilazim)
- koristi kao: neizravni objekt, osobna zamjenica, priložna oznakapr. konju, knjizi, ploči, vuku
5) lokativ: - određuje mjesto, vrijeme ili način
- odgovara na pitanja (o) komu? ili (o) čemu? (razmišljam)
- najčešće jednak dativu, razlikuje se samo po naglasku nekih riječi
- prijedlozi koji idu uz lokativ - na, o, po, pri, prema, upr. o konju, o knjizi, o ploči, o vuku
6) instrumental: - odgovara na pitanje (s) kim(e)? (s) čim(e)? (putujem) - ovisi o glagolu, pridjevu, imenici i prijedlogu
- prijedlozi uz instrumental - s(a), pred, za, nad(a), pod(a), međupr. s konjem, s knjigom, s pločom, s vukom
7) vokativ: - koristi se za dozivanje, oslovljavanje, obraćanje...
- ne odgovara ni na kakvo pitanje
- može se koristiti samostalno
- kako nije dio rečenice odvaja se zarezompr. oj konju!, oj knjigo!, oj pločo!, oj vuče! Glagoli su riječi kojima označavamo radnju: trčati, gurati, skakati... Glagolima također oznčavamo stanje u kojem se ništa ne zbiva niti se išta radi: spavati, ležati, sjediti, stajati...Glagoli označuju zbivanje u prirodi i u čovjeku: plakati, sniježiti, razboljeti se... GAGOLSKI PRIDJEVI: - pridjevi koji su nastali od glagola
Glagolski pridjevi mogu biti:
a) radni (aktivni) - jednostavan je opći glagolski oblik
- tvori se od infinitivne osnove svršenih i nesvršenih glagola dodavanjem nastavaka; -o, -la, -lo, -li, -le, -la
- glagolski pridjev radni služi za tvorbu perfekta, pluskvamperfekta, futura drugog te kondicionala prvog i kondicionala drugog
pr. GPR. biti - bio, bila, bilo, bili, bile, bila
htjeti - htio, htjela, htjelo, htjeli, htjele, htjela
b) trpni (pasivni) - jednostavan je opći glagolski oblik
-tvori se najčešće od infinitivne osnove svršenih i nesvršenih prijelaznih glagola i nastavaka: -n, -en, -jen, -t
- glagolski pridjev trpni služi za tvorbu pridjeva
pr. GPT. vidjeti - vid + jen - viđen
GLAGOLSKA IMENICA - imenica nastala od glagola
- tvori se od dodavanja nastavka -je glagolskom pridjevu radnom
pr. gledati - gledan + je - gledanje INFINITIV: - jednostavni neodređeni glagolski oblik, prepoznajemo ga po završetcima -ti ili -ći
- neodređeni je glagolski oblik zato jer se ne zna u kojemu je vremenu i jer se ne može mijenjati kroz osobe
pr. pek+ći=peći misli+ti=misliti
GLAGOLI PO PREDMETU RADNJE: - dijelimo ih na prijelazne, neprijelazne i povratne - prijelazni uza se imaju imensku riječ u akuzativu (pijeći, upoznati...)
-neprijelazni uza se nemaju imensku riječ u akuzativu (sjesti, izgledati...)
- povratni uza se imaju povratnu zamjenicu sebe/se ( smiju se, grle se...)
GLAGOLI PO VIDU: - mogućnost glagola da izriču kakva je radnja;
1) svršeni glagol - izriče radnju koja je završila ( zamisliti, nastati, postati...)
2) nesvršeni glagoli - izriču radnju koja nije završila (razumjeti, sjediti, jesti...) . a)trajni- u kojima se radnja vrši bez prekida
b) učestali- u kojima se radnja vrši s prekidom
Vidski par su glagoli u svršenom i nesvršenom obliku (zamisliti- zamišljati) GLAGOLSKA VREMENA: - dijelimo na prošlost (perfekt, aorist, imerfekt, pluskvamperfekt), sadašnjost (prezent) i budunost (futur I i futur II)

PREZENT: - jednostavno glagolsko vrijeme u sadašnjosti - prepoznajemo ga po nastavcima: -im, -am, -em, -jem BITI HTJETI
svršeni nesvršeni
1. budem jesam sam hoću ću
jd. 2. budeš jesi si hoćeš ćeš
3. bude jest je hoće će
1. budemo jesmo smo hoćemo ćemo
mn. 2. budete jeste ste hoćete ćete
3. budu jesu su hoće će PROŠLA GLAGOLSKA VREMENA
PERFEKT: - složeno glagolsko vrijeme u prošlosti
- tvori se od g.p.radnog i prezenta nesvršenog nenaglašenog pomoćnog glagola biti
AORIST: - prošlo svršeno vrijeme, jednostavni glagolski oblik - nastavci: * h, /, /, smo, ste, še * oh, e, e, osmo, oste, oše IMPERFEKT: - prošlo jednostavno vrijeme
- tvori se od osnove i 3 vrste nastavaka - 3 vrste nastavaka: * ah, aše, aše, asmo, aste, ahu
* jah, jaše, jaše, jasmo, jaste, jahu
* ijah, ijaše, ijaše, ijasmo, ijaste, ijahu

PLUSKVAMPERFEKT: - pretprošlo složeno glagolsko vrijeme
- tvori se od imperfekta ili perfekta pom. gl. biti i g.p. radnog BITI HTJETI
1. bio sam htio sam
jd. 2. bila si htjela si
3. bilo je htjelo je
1. bili smo htjeli smo
mn.2. bile ste htjele ste
3. bila su htjela su BITI HTJETI
1. bih htjedoh
jd. 2. bi htjede
3. bi htjede
1. bismo htjedosmo
mn. 2. biste htjedoste
3. biše htjedoše BITI HTJETI
1. bijah htijah
jd. 2. bijaše htijaše
3. bijaše htijaše
1. bijasmo htijasmo
mn.2. bijaste htijaste
3. bijahu htijahu BITI HTJETI
1. bio sam bio bijah bio bio sam htio bijah htio
jd. 2. bila sam bila bijaše bila bila sam htjela bijaše htjela
3. bilo je bilo bijaše bilo bilo je htjelo bijaše htjelo
1. bili smo bili bijasmo bili bili smo htjeli bijasmo htjeli
mn. 2. bile ste bile bijaste bile bile ste htjele bijaste htjele
3. bila su bila bijahu bila bila su htjela bijahu htjela BUDUĆA GLAGOLSKA VREMENA
FUTUR I:
- buduće glagolsko vrijeme, složeni oblik
- tvori se od infintiva i nenaglačenog nesvršenog prezenta pom. gl. htjeti
BITI HTJETI
1. bit ću ili ja ću biti htjet ću ili ja ću htjeti
jd.2. bit ćeš ili ti ćeš biti htjet ćeš ili ti ćeš htjeti 3. bit će ili on će biti htjet će ili on će htjeti
1. bit ćemo ili mi ćemo biti htjet ćemo ili mi ćemo htjeti mn.2. bit ćete ili vi ćete biti htjet ćete ili vi ćete htjeti 3. bit će ili oni će biti htjet će ili oni će htjeti

FUTUR II: - predbuduće složeno gl. vrijeme
- tvori se od svršenih prezenta pom. gl. biti i g.p. ranog
BITI HTJETI
1. budem išao budem htio
jd. 2. budeš išla budeš htjela
3. bude išlo bude htjelo
1. budemo išli budemo htjeli
mn.2. budete išle budete htjele
3. budu išla budu htjela PRIDJEVI
Pridjevi mogu biti:
a) opisni - odgovara na pitanje kakvo je što
b) posvojni - označuje čije je što
c) gradivni - označuje od čega je što Posvojni pridjevi izvedeni iz vlastitih imanica koji završavaju na -ski, - čki, -ćki i -ški pišu se malim početnim slovom:
Engleska, engleski jezik, Njemačka, njemačko pivo, Karlovac, karlovačko pivo, Pag, paški sir Stupnjevanje pridjeva (komparacija) – promjena oblika pridjeva prema stupnju osobine koju označuju.
Stupnjevaju se opisni pridjevi, a razlikujemo 3 stupnja :
a) 1. stupanj ili pozitiv (dobar, zao, malen, velik)
b) 2. stupanj ili komparativ (bolji, gori, manji, veći)
c) 3. stupanj ili superlativ (najbolji, najgori, najmanji, najveći)
- tvorba komparativa: pozitiv + nastavci: -iji, -i (-ji), -ši
- tvorba superlativa: naj + komparativ
- ako komparativ počinje suglasnikom j, superlativ se piše s dva j, bez razmaka,
npr. najjači, najjasniji SKLONIDBA PRIDJEVA
- slaže se u rodu, broju i padežu s imenicom s kojom stoji
- neodređeni se sklanjuju samo u jednini muškog i srednjeg roda, a određeni se skaljuju u sva tri roda po pridjevnoj sklonidbi IMENIČNA SKLONIDBA
N zaigran dječak
A zaigrana dječaka
G zaigrana dječaka
D zaigranu dječaku
L o zaigranu dječaku
I s zaigranim dječakom
V / dječače Pridjevna sklonidba
m.r. ž.r s.r.
N zaigrani dječak zaigrana mačka zaigrano dijete
A zaigranoga dječaka zaigranu mačku zaigrano dijete
G zaigranoga dječaka zaigrane mačke zaigranoga dijeteta
D zaigranomu dječaku zaigranoj mački zaigranom dijetetu
L o zaigranom dječaku o zaigranoj mački o zaigranom dijetetu
I s zaigranim dječakom s zaigranom mačkom s zaigranim dijetetom
V zaigrani dječače zagrana mačko zaigrano dijete ZAMJENICE

- osobne, posvojne, povratne, povratno-posvojne, pokazne, upitne, odnosne,neodređene
- zamjenice zamjenjuju neku vrstu riječi
- govorna osoba: ja/mi
sugovorna osoba: ti/vi
negovorna osoba: on,ona, ono/oni, one, ona JA TI ON ONA ONO j N ja ti on ona ono e A mene, me tebe, te njega, ga nju, ju njega, ga
d G mene, me tebe, te njega, ga nje, je njega, ga
n D meni, mi tebi, ti njemu, mu njoj, joj njemu, mu
i L o meni o tebi o njemu o njoj o njemu
n I sa mnom sa tobom s njim s njom s njim
a V / ti / / /

MI VI ONI ONE ONA
m N mi vi n A nas vas, vas njih, ih o G nas vas njih, ih ž D nama,nam vama, vam njima, im
i L o nama o vama o njima
n I s nama s vama s njima
a V / vi / MOJ TVOJ NJEGOV NJEZIN
j N moj tvoj njegov njezin
e A moj tvog njegov njezin
d G mojega tvojega njegovog njezinog
n D mojemu tvojemu njegovom njezinom
i L o mojemu tvojemu o njegovom o njezinom
n I s mojim s tvojim s njegovim s njezinim
a V moj / njegov njezin
NAŠ VAŠ NJIHOV
m N naš vaš njihov
n A naš vaš njihov
o G našega vašega njihovog
ž D našemu vašemu njihovom
i L o našemu o vašemu o njihovom
n I s našim s vašim s njihovim
a V naš vaš njihov N /
A sebe, se
G sebe, se
D sebi
L o sobom
I sa sobom
V / N /
A svoj
G svojeg
D svojem
L o svojem
I sa svojim
V / BLIŽI GOVORNIKU BLIŽI SUGOVORNIKU DALJI OD OBIJU OSOBA ovaj
ovakav
ovolik taj
takav
tolik onaj
onakav
onolik - tko, što, koji, čiji, kakav, kolikUpitne se od odnosnih razlikuju po tome što dolaze samo u pitanjima.
Koji sam stol napravio?
Odnosne se od upitnih razlikuju po tome što povezuju glavnu i zavisnu rečenicu. To je stol koji sam napravio! NI + tko, što, koji, čiji, kakav, kolik tko, što, koji, čiji, kakav, kolik + GOD BROJEVI - izriče količina onoga što je imenovano imenicama (glavni brojevi (jedan, dva, tri, četiri...)) ili koje je po redu ono što je imenovano imenicama (redni brojevi(prvi, drugi, treći, četvrti...)) NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI: prilozi, prijedlozi, veznici, usklici, čestice PRILOZI - vrsta riječi koje se najčešće prilaže ispred glagola
- vremenske priloge (kada? otkada? dokada?)
- mjesne priloge (gdje? kamo? kuda? odakle? dokle? otkuda? dokud?)
- načinske priloge (kako? na koji način?)
- načinski prilozi mogu nastati i od pridjeva (brži, viši, ljudski...) PRIJEDLOZI - vrsta riječi koje izražavaju odnos između bića, stvari i pojava te utječu na padež riječi uz koju stoje
- najčešće se odnose na imenice i imeničke zamjenice, ali se mogu odnositi i na pridjeve i brojeve PRIJEDLOZI UZ PADEŽE AKUZATIV : na, o, po, prema, niz, uz
GENITIV : iz, s(a), ispred, od, do, unutar
DATIV : k(a), prema, unutar, protiv
LOKATIV: na o, po, pri, prema, u
INSTRUMENTAL : s(a), pred, za, među, nad VEZNICI - služi međusobnom povezivanju pojedinih riječi, skupina riječi i rečenica
- sastavne rečenice : i, pa, te, ni, niti
rastavne rečenice : ili, ili-ili
isključne rečenice : samo, što, ,jedino ,tek
zaključne rečenice : dakle, zato, stoga
suprotne rečenice : a, ali, nego, no, već
- kod sastavnih i rastavnih rečenica ne dolaze zarezi, ali ako se nešto želi istaknuti ili se pak nabraja, zarezi su poželjni, a kod suprotnih rečenica zarez ne mora uvijek doći ČESTICE - riječi koje služe za preoblikovanje ili oblikovanje rečenica i za isticanje ili davanje drugačijeg značenja pojedninim riječima
- ne, da, zar, li, god
- NE i LI izgovaramo zajedno s glagolom i čujemo kao jednu riječ, ali pišemo ih odvojeno od glagola: ne vidim, vidiš li ; iznimke: nemoj, nemam, nedostaje, nisam UZVICI - uzvicima se izražava neki osjećaj, doziv, raspoloženje ili zvuk iz prirode
- ahh, jaoo, jooj, huraa, mjauu, hoop, mljaac, pljuss, eej, heej... SLUŽBA RIJEČI PREDIKAT - temeljni dio rečenice --> otvara mjesto u rečenici subjektu, objektu, priložnim oznakama...
- GLAGOLSKI PREDIKAT --> označava radnju, stanje ili zbivanje + jedan ili više glagola
- IMENSKI PREDIKAT --> pomoćni glagol BITI + neka imenska riječ SUBJEKT - iz subjekta saznajemo o kome se ili o čemu radi, te tko je vršitelj radnje
- može biti izostavljen
- u rečenici se subjekt postavlja pitanjem tko? ili što?
- subjekt je uvijek u nominativu
- također je subjek bilo koja imenska riječ OBJEKT - rečenični dio koji izriče predmet radnje
- mjesto u rečenici mu otvara glagolski predikat
IZRAVNI OBJEKT --> izriče predmet radnje na kojoj radnja prelazi izravno
--> prepoznajemo ga kao imenicu ili neku imensku riječ u akuzativu
NEIZRAVNI OBJEKT --> imenica ili neka imenska riječ u genitivu, dativu, lokativu ili instrumentalu te u akuzativu s prijedlogom
--> izriče predmet radnje na kojoj radnja ne prelazi izravno
- objekta nema u nominativu i vokativu, još ih zovemo i neovisnim padežima jer ne ovise o drugim rečeničnim dijelovima PRILOŽNE OZNAKE - rečenični dio koji dopunjuje predikat
- označava okolnosi pod kojima se vrši rradnja ili okolnosti glagolske radnje ( vrijeme, mjesto i način)
- tražimo ih postavljanjem pitanja: kada?, gdje?, kamo?, odakle?, dokle?, kuda?, dokuda?
- priložna oznaka može biti jedna riječ ili skupina riječi ATRIBUT - dodatak imenici --> kojoj dodaje da bi pobliže opisao imenicu ili imeničnu zamjenicu
- atribut može biti bilo koja imenska riječ, a ako je imenica, onda atribut i imenica nisu u istom padežu
PRIDJEVNI ARTRIBUT --> u službi je broja, pridjeva ili zamjenice
--> slaže se zamjenicom koju dopunjuje u rodu, broju i padežu
IMENIČNI ATRIBUT --> imenica u genitivu
--> imenica koja pobliže opisuje drugu imenicu s kojom se slaže u padežu
- atributni skup su dvije ili više riječi u službi atributa APOZICIJA - apozicija je imenica koja dopunjuje drugu imenicu s kjojom se slaže u padežu, a često i u broju i rodu
- apozicijaski skup je skup apozicija i jednog ili više atributa
- apozicija predhodi imenicu koju označuje
- kada se apozicija nalazi ispred imenice , zarez se ne bilježi ( MOJ PRIJATELJ ALEX), a kada se apozicija nalazi iza imenice koju označuje, zarez se piše ( ALEX, MOJ PRIJATELJ) NPR. Lijepa djevojka sjedi na klupi. SINTAKSA JEDNOSTAVNE I SLOŽENE REČENICE - ima samo jedan predikat
- dijelimo ih na jednostavne neproširene i jednostavne proširene
NEPROŠIRENE REČENICE: sastoji se od subjekta i predikata ili samo od predikata
npr. Mateo čita.
PROŠIRENE REČENICE: satoje se od subjekta i predikata koji mogu imati dopune
npr. Mateo čita knjigu. - ima jedan ili više predikata
- dijelimo ih na zavisno složene i na nezavisno složene
npr. Vjetar je ganjao Dominika, dok je on hodao razmišljajući o Lani. SLOŽENE REČENICE - dva ili više predikata
- nastaje slaganjem jednostavnih rečenica
- jednostavna rečenica unutar složene rečenice --> SUREČENICA
- povezuju se pomoću zareza ili veznika
VEZIČKE RIJEČI --> veznici, veznički skupovi, prilozi i zamjenice
- nastaju na 3 načina:
- nizanjem i povezivanjem --> nezavisno složene
- uvrštavanjem --> zavisne složene
- kad surečenice nisu ravnopravne nastaje uvrštavanjem
- kad su surečenice ravnopravne nastaju nizenjem (bez veznika) i povezivanjem ( pomoću veznika) NEZAVISNO SLOŽENE REČENICE - nastaje povezivanjem ili nizanjem ravnopravnih surečenica
- bezveznička rečenica je rečenica bez veznika
REČENIČNI NIZ - rečenica koja je nastala nizanjem bez veznika
VEZNIČKA REČENICA - surečenice su povezaneveznikom, djele se na 5 vrsta i prepoznaju se po veznicima SASTAVNA REČENICA - ravnopravne surečenice koje se sadržajem međusobno suprostavljaju
- veznici : i, pa, te, ni, niti
- ni i niti --> niječni oblik
- zarez se ne piše
npr. Djevojka se nasmješila i raznježila Mateja. RASTAVNA REČENICA - sadržaji surečenica su međusobno rastavljeni
- veznici : ili, ili-ili
- zarez se ne piše
npr. Ili si ozbiljan ili se šališ. SUPROTNA REČENICA - sadržaji jedne surečenicesuprostavlaju se sadržaju druge surečenice
- veznici: a, ali, nego, no ,već
- zarez se piše
npr. Imao je mnogo novaca, a bio je slino siromašan. ISKLJUČNA REČENICA - sadržaji prve surečenice isključuje sadržaj druge surečenice
- veznici: jedino, jedino što, samo, samo što, tek, tek što
- zarez se piše
npr. Posvuda je vladala tišina, jedino je pas cvilio. ZAKLJUČNA REČENICA - sadržaji druge surečenice zaključak je sadržaju prve surečenice
- veznici: dakle, stoga, zato
- zarez se ne piše
npr. Svi su uživali, zato je bilo izvrsno. ZAVISNO SLOŽEENE REČENICE - rečenica u kojoj surečenice nisu ravnopravne nego jedna zavisi od rugoj zbog toga što je uvrštena u nju
- surečenica u koju se druga surečenica uvrštava zove se glavna surečenica, a surečenica koja se uvrštava u prvu zove se zavisna surečenica
- zavisna se surečenica može uvrstiti u glavu na svako mjesto rečeničnog ustrojstva --> 3 načina :
1) uobičajni redosljed : glavna zavisna
2) inverzija : zavisna- glavna
3) umetnuta surečenicxa : glavna-zavisna-glavna
- zavisno složene rečenice povezuju se zavisnim veznicima PREDIKATNA REČENICA - predikatna je rečenica zavisno složena rečenica u kojoj se zavisna surečenica uvrštava na mjesto imenske riječi predikata glavne surečenice
- ne postoje veznici po kojima se može prepoznati
- prepoznaje se po tome što u imenskom predikatu glavne surečenice nedostaje imenska riječ
npr. Ljubav je da ne može biti teža. SUBJEKTNA REČENICA - zavisno složena rečenica u kojoj se zavisna surečenica uvrštava na mjesto subjekta glave surečenice
- ne postoje veznici po kojima se prepoznaje
- prepoznaje se po tome što u glavnoje nedostaje subjekt
npr. Ne misli zlo tko pjeva. OBJEKTNA REČENICA - zavisno složena rečenica u kojoj se zavisna surečenica prema predikatu glavne odnosi kao objekt
- veznici po kojima se prepoznaje ne postoje
- prepoznaje se po tome što predikat glavne surečeniceotvara mjesto zavisnoj surečenici
npr. Tata tvrdi kako se nasiljem ništa ne rješava. PRILOŽNA REČENICA - priložna rečenica zavisno je složena rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrćtena na mjesto priložne oznake
- nastaje uvrštavanjem zavisne surečenice na mjesto priložne oznake mjesta, vremena i načina
- zarez pišemo kada je zavisna ispred glavne, kada je zavisna umetnuta u glavnu i kod uzastopnog nizanja zavisnih surečenica
npr. Lovio je ribu gdje je bila najbrojnija. ATRIBUTNA REČENICA - atributna rečenca zavisno je složena rečenica u kojoj zavisna surečenica prema imenice glavne surečenice odnosi kao atribut
- veznici po kojima ga prepoznajemo ne postoje
- prepoznaje se po tome što je zavisna surečenica vezana uz imenicu te je pobliže opisuje

NPR. Uplovio je u uspavano selo. Marija Zefkić 8.a
Hvala na pažnji!! KONDICIONAL
- glagolski način kojim se izriče želja, mogućnost ili pogodba naziva se kondicional ili pogodbenim načinom
- razlikujemo kondicional prvi (želja, mogućnos i pogodba u sadašnjosti) i kondicional drugi (želja, mogućnost i pogodba u prošlosti)
KONDICIONAL PRVI KONDICIONAL DRUGI
1. ja bih bio, ja bih htio ja bih bio bio, ja bih bio htio
jd.2. ti bi bio, ti bi htio ti bi bio bio, ti bi bio htio
3. on bi bio, on bi htio on bi bio bio, on bi bio htio

1.mi bismo bili, mi bismo htjeli mi bismo bili bili, mi bismo bili htjeli
mn.2. vi biste bili, vi biste htjeli vi biste bili bili, vi biste bili htjeli
3. oni bi bili, oni bi htjeli oni bi bili bili. oni bi bili htjeli - glagolski način kojim se iziče zapovjed--> zapovjedni način
- može biti jednostavni oblikv (za 2.os.jd i 1.os.mn.) i složeni oblik . (za 3.os.jd. i mn.)
- imperativom se izriče zabrana, savjet, poticaj ili zamolba
- u složenom obliku sastavljen je od prezenta i čestice neka
- nastavci za imperativ: -, -mo, -te
-j, -jmo, -jte
-i, -imo, -ite
-ji, -jimo, jite

BITI HTJETI
1. (NEMA) (NEMA)
jd.2. budi htjedni
3. neka bude neka htjedne

1. budimo htjednimo
mn.2. budite htjednite
3. neka budu neka htjednu IMPERATIV GLAGOLSKI PRILOZI - glagolski prilozi su prilozi nastali od glagola
- razlikujemo dvije vrste glagolskih priloga:
1) glagolski prilog sadašnji izriče radnju istodobnu s radnjom predikata
2) glagolski prilog prošli izriče radnju koja predhodi radnji predikata
- glagolski prilog sadašnji se tvori od nesvršenih glagola tako da se glagolu u 3. osobi množine prezenta doda nastavak -ći
moliti > moleći
gledati > gledajući
ulaziti > ulazeći
peći > pekući
- glagolski prilog prošli se tvori od svršenih glagola tako da se glagolskoj osnovi doda nastavak -vši ili -avši
zamoliti > zamolivši
pogledati > pogledavši
uć > ašavši
ispeći > ispekavši ISTOVREMENOST I PRIJEVREMENOST U SLOŽENOJ REČENICI - U složenoj rečenici pluskvamperfekt se može zamjeniti perfektom, ali ne uvijek. Pri zamjenjivanju pluskvamperfekta perfektom treba se obratiti pažnja na redoslijed radnji u surečenicama.
- kada želimo precizno izreći redoslijed prošlih radnji, bolje je rabiti pluskvamperfekt
- futur drugi možemo zamjeniti svršenim prezentom u složenim rečenicama sa susljednim radnjama
- ako su buduće radnje u složenoj rečenici istovremene, ne možemo zamjeniti futur drugi svršenim prezentom
npr. Kad budete kasnili, ne ćete ući u školu.
FUTUR DRUGI FUTUR PRVI
REDOSLJED RADNJI: 1. zakasnit ćete
2. ne ćete ući IZRICANJE POGODBE, MOGUĆNOSTI I ŽELJE - pogodbene rečenice su zavisno složene rečenice u kojima je zavisna surečenica u glavnu surečenicu uvrštena na mjesto priložne oznake pogodbe
- zavisna surečenica u pogodbenoj rečenici izriče uvjet pod kojim će se ostvariti radnja glavne surečenice
- veznici u pogodbenim rečenicama su: ako, kad, da, te čestica li
- u pogodbenim rečenicama zarez se piše:
a) kad su surečenice u inverziji --> Da sam vježbao, postao bi europski prvak.
b) kad je zavisna surečenica umetnuta u glavnu --> Postao bi, da sam vježbao,
europski prvak.
c) kad je zavisna surečenica naknadno dodana --> posta bih europski prvak, da sam
vježbao. VIŠESTRUKO SLOŽENA REČENICA - rečenica sastavljena od nezavisnih i zavisnih surečenica
- rečenice od kojih nastaju surečenice u složenim surečenicama --> ishodišne rečenice
- surečenice u višestrukoj složenoj rečenici mogu biti u odnosu s jednom ili dvijema surečenicama, a taj odnos može biti zavisan i nezavisan
npr. Jelene, kojoj sam donio kišobran, nije bilo.
Koje Jelene nije bilo...? ...kojoj je donio kišobran ATRIBUTNA REČENICA RED RIJEČI U REČENICI - uobičajni je poredak riječi u rečenici slobodan, pri tom se misli na poredak rečeničnih djelova, a ne na vrste riječi
- stilski neobilježen red riječi u rečenici jest kada je subjekt na prvom mjestu, predikat na drugom, a objekt na trećem mjestu u rečenici
npr. Cvrčak proizvodi zvuk.
S P O
- stilski neobilježen red riječi u rečenici jest kada se posebno ističu pojednini rečenični djelovi, drugačiji od uobičanog reda riječi
npr. Zvuk cvrčak proizvodi. Proizvodi cvrčak zvuk.
O S P P S O
See the full transcript