Introducing
Your new presentation assistant.
Refine, enhance, and tailor your content, source relevant images, and edit visuals quicker than ever before.
Trending searches
Tatjana je odrasla u seoskoj sredini koju karakteriše starinski, patrijarhalni način života. Uživala je u ljepotama ruske prirode, a narodna predanja su bila prvi izvor znanja o svijetu I životu. To je u njoj razvilo ljubav prema ruskom selu, koja je nikad neće napuštati. Njena priroda, karakter I osjećanja formirali su se motivima rodnog tla.
Ona je sanjarska priroda. Priroda otvorena prema svijetu, životu i budućnosti. To je predstavlja kao nježnu i osjetljivu. Ta slika Tanje, formirala se na pričama dadilje koje su je vezivale za tradiciju narodnog života.
Onjegin ju je pri prvoj posjeti njenoj kući sa Lenskim primijetio:
„Ušla i sjetna ko Svjetlana,
kraj prozora bez riječi sjela.“
Iako je mlađa sestra Olga bila ljepša, na Onjegina nije ostavila lijep utisak:
„Lik Olgin je zacijelo mio,
al' podsjeća na mrtvu sliku.“
Tatjani su svi razgovori bili dosadni, ali se u njoj naglo počela buditi ljubav. Tu počinju najljepše čari knjige.
...
Dok u njoj gori ljubav, Onjegin je hladan. Tatjana ne može da izdrži skrivajući svoju ljubav te se odlučuje napisati mu pismo.
„Pišem vam – šta bih znala bolje?
I šta Vam više mogu reći?“
Tu se oslikava njena hrabrost. Samo pismo oslikava skromnu, nevinu iskrenu i toplu ljubav. Ona ga je vidjela prvi put, u njihovoj kući i odmah je znala:
Odgovor od Onjegina nije stigao, ali jeste razgovor. On izražava poštovanje prema njenoj mladosti, iskrenosti i čednosti, ali je prema braku i ljubavi skeptičan:
„Al' ja nisam stvoren za sreću,
Iduša moja njoj je strana.“
Na kraju izreće riječi utjehe i savjeta:
" Vaša će duša još da sniva
I snom da smijeni stare snove;
Listove drvo stiče nove
S proljećem novim, s novim dobom
Takva je, valjda, volja neba:
Zavoljećete još, al' treba
Da vladate od sada sobom;
Svako vas neće razumjeti,
A neiskusnost često šteti."
Mladost, neiskustvo, prva ljubav i prvo razočarenje snažno su djelovali na Tatjanu. Njena, nježna duša grubo je povrijeđena.
„Tatjana tuguje i čami,
Samuje, gasi se i vene
Sad ništa više nju ne mami
Ne doima se duše njene.“
Onjeginova reakcija duboko je povrijedila Tanju, ali nije ubila silnu ljubav u njenom srcu.
Poslije ubistva Lenskog u dvoboju, Onjegin je bio „bez cilja, na zlom glasu“, tratio je dane u neradu i besmislu. Da bi pobjegao od krvave slike koja ga muči kreće na putovanje. I putovanje je bilo „bez cilja istih osjećaja“ pa se ubrzo vratio odlučan da ponovo uđe u stvarni svijet. I tu je, na jednoj svečanosti ugledao Tatjanu, sada već kneginju. Požurio je da joj priđe, ali ona:
"Bar da se trgla kad ga srete,
Da posta bleda il' rumena...
Na njoj se ništa ne pokrete;
Ni obrva, ni usna njena."
"Bez sumnje, naš je Evgenije
Ko dijete zaljubljen u Tanju.
Ljubavnim snom zanesen bdije;
Sanjari stalno, noću danju."
Kao što nekada Tatjana nije mogla neposredno da mu iskaže ljubav, nego je pisala pismo, tako sada Onjegin nema priliku da joj iskaže riječi ljubavi pa mu ostaje pismo kao jedini način. Priča se ponavlja: nema odgovora na pismo, on odlazi Tatjani i zatiče je uzbuđenu sa pismom u ruci. Možda se ponadao njenom oproštaju, klekao je pred nju, ali ga ona mirno dočeka:
"Da 1' pamtite još vrt kraj sela
Gdje sam se nekad s vama srela
I slušala pred vama nijemo
Sve pridike i opomene?
Danas je, evo, red na mene.
Mlađa i možda lepša ja sam
Bila u bijednom selu našem,
I voljela vas; i šta? Šta sam
Našla u hladnom srcu vašem?
Odgovor biješe strogost sama.
Kada se u snu sjetim tamnom
Pogleda onog, hladnog glasa...
Al' ne krivim vas: toga časa
Postupili ste časno sa mnom
I spasili me od mnogih zala...
Svom dušom vam na tome hvala."
"Udala sam se. Sada treba
Da odete, jer ja vas molim.
U srcu vašem pored strasti
Ponosa ima, ima časti;
Zašto da krijem? Još vas volim,
Al' drugom ja sam povjerena
I ostaću mu vjerna žena."
Tatjana je najmoralniji, najtopliji, najljepši i najljudski lik romana. Prema svojoj nesreći, odnosila se dostojanstveno. Dostojanstveno je odbila Onjeginovu ljubav. U njenom odgovoru je visokomoralni stav: ona nije sretna, idalje ga voli, ali je udata žena, odgovorna koja neće da blati ni sebe ni muža.