Olimpijski dan

Što je izvor voda u prirodi,

Što je zlato u sjajnom bogatstvu,

Što je sunce na nebeskom svodu,

To su Olimpijske igre,

Među ostalim igrama.

Pindar (Olimpijske igre - dar bogova)

Olimpijski dan

Nakon 28 godina i zimski sportovi su dobili svoje olimpijske igre, koje su održane Chamonixu (Francuska).

U to vrijeme olimpijci su se mogli natjecati u ovim sportovima: biatlonu, brzom klizanju, hokeju na ledu, sanjkanju, skijanju, umjetničkom klizanju i vožnji bobom.

Antički su se grčki sportaši natjecali goli u većini sportova, a ženama nikad nije bilo dopušteno sudjelovanje na igrama, ni kao natjecateljima ni kao gledateljima.

Olimpijski credo najbolje je izrekao začetnik modernih OI P. de Coubertin: "Na OI nije najvažnije pobijediti, nego sudjelovati, kao što ni u životu nije najvažnija pobjeda nego borba. Velik je čovjek onaj tko ne osvaja nešto bez časne borbe."

Nagrada za olimpijskog pobjednika bila je vijenac od divlje masline, a sve ostale materijalne nagrade donirali su za izgradnju hramova.

Postupno se program igara proširivao te je uveden i petoboj (pentathlon), koji se sastojao od trčanja, skoka u dalj, bacanja diska, bacanja koplja i hrvanja.

Prvi pisani trag potječe iz 776. god. prije Krista. Isprva su Olimpiske igre trajale samo jedan dan jer se natjecalo u samo jednoj disciplini - utrci na 1 stadij (192 m).

Olimpijski pokret koristi više znamenja i simbola, od kojih mnoga predstavljaju ideale Pierra de Coubertina. Jedno od najpoznatijih

znamenja olimpijskih igara je simbol vječne vatre - olimpijski plamen. Pali se u grčkoj Olimpiji sunčevim zrakama uz pomoć udubljene leće.

Plamen se olimpijskom bakljom prenosi preko svih kontinenata do mjesta svečanog otvaranja OI. Olimpijska vatra plamti do kraja igara.

Prenošenje i paljenje vatre na stadionu za svakog je sportaša velika čast.

Danas se zimske olimpijske igre održavaju zasebno, i to od 1994.,

u godini između ljetnih igara.

Temeljne zasade olimpizma nisu samo vrhunski sportski rezultati.

Antičke olimpijske igre

Olimpijske igre su sportska natjecanja koja se održavaju svake četiri godine. Igre su započele u Olimpiji na grčkom poluotoku Peloponezu, po čemu su i dobile ime.

U sportu kao pokretu dominira etika i moral. Bavljenje sportom treba donijeti zadovoljstvo, razviti tjelesnu kulturu, moralne i intelektualne osobine.

Povratak olimpijskih igara dogodio se u 19. stoljeću. Ideju o njihovoj obnovi dao je francuski barun Pierre de Coubertin.

Prve moderne ljetne olimpijske igre održane su u Ateni 1896. god. Sportaši su se natjecali u atletici, gimnastici, mačevanju, streljaštvu, plivanju, biciklizmu, tenisu, dizanju utega i hrvanju.

Svečanost dodjele nagrada mijenjala se kroz povijest. U početku modernih OI pobjednici su dobivali vijenac od maslinovih grančica i srebrnu medalju, a drugoplasirani brončanu medalju i lovorov vijenac. Od 1904. g. uručuju se zlatne, srebrne i brončane medalje. Zanimljivo je da je zlatna olimpijska medalja zapravo srebrna, pozlaćena sa 6 g čistog zlata. Promjer joj mora biti najmanje 6 cm, a debljina 3 mm.

U antičko doba olimpijske su igre imale velik značaj, ne samo u sportskom smislu, već i zbog obaveznog prekida svih ratova. Nekoliko mjeseci prije početka igara iz Olimpije su se upućivali sveti glasnici u sve krajeve Grčke da objave početak igara.

U isto vrijeme proglašavana je ekeheirija – sveti mir u trajanju od nekoliko mjeseci. Narušavanje svetog mira strogo se kažnjavalo.

Kraj antičkih olimpijskih igara dogodio se nakon više od 1000 godina postojanja.

Upravo zato tijekom 20. st. snažno se razvijao sport za ljude s posebnim potrebama. Neurokirurg Ludwig Guttmann vjerojatno nije mogao ni sanjati da će njegove metode u liječenju pacijenata s ozljedama leđne moždine potaknuti osnivanje paraolimpijskih igara.

U sklopu rehabilitacije želio je pacijente uključiti u sportske aktivnosti. Guttmann je uvidio kako je jedini način da povrate snagu i samopouzdanje - tjelovježba, odnosno bavljenje sportom pa ih je jednostavno natjerao da izađu iz kreveta i "prime" se sporta.

Moderne su olimpijske igre utemeljene radi promicanja zajedništva i pronalaženja načina da se sportom prevladaju političke i kulturne granice.

Znate li...

Prva maskota OI predstavljena je u Münchenu 1972. g.

Bio je to jazavčar Waldi.

Paraolimpijske igre su danas elitni sportski događaj za sve sportaše iz pet različitih grupa invaliditeta. Cilj im je isticanje sportskih dostignuća umjesto invalidnosti.

Sve do danas paraolimpijce nadahnjuje ktilatica "Duh u pokretu".

Paraolimpijske igre su danas elitni sportski događaj, u kojima se natječu sportaši iz pet različitih grupa invaliditeta.

Cilj im je isticanje sportskih dostignuća umjesto invalidnosti.

Sve do danas sportaše paraolimpijce nadahnjuje krilatica

"Duh u pokretu".

Olimpijske igre imaju i svoju himnu, koja je prvi put izvedena u Ateni 1896. g. na svečanosti otvorenja prvih modernih OI.

Kad sportaši uđu na stadion

i poglavar zemlje domaćina proglasi Igre otvorenima, svira se olimpijska himna i na stadion se unosi vodoravno raširena olimpijska zastava. Zastavu unose vrhunski olimpijski sportaši.

Na zadnjim olimpijskim i paraolimpijskim igrama naši najuspješniji sportaši su bili Giovanni Cernogoraz (streljaštvo), Sandra Perković (disk), vaterpolisti, Lucija Zaninović (tae-kwon-do), Mikela Ristoski (skok u dalj), muški rukomet, veslači (četverac na pariće).

Olimpijska zastava s krugovima prvi put se zavijorila 1920. g. u Antwerpenu.

Nakon zatvaranja OI zastava se spušta i predaje sljedećem gradu domaćinu.

Bijela boja zastave simbolizira mir i istinu. Pet isprepletenih krugova predstavljaju jedinstvo pet kontinenata - plavi Europu, crni Afriku, crveni Amerike, žuti Aziju i zeleni Australiju.

Iako je geslo OI

"Brže, više, jače", u Coubertinovoj filozofiji prepoznajemo drugi smjer, koji svima pruža jednake mogućnosti i daje pravo izbora izraziti svoju vlastitu osobnost u sportu.

Njegova pedagogija pruža potpuni program obrazovanja utemeljenog na humanizmu, protiveći se civilizaciji materijalizma.

Prvi Hrvat koji je osvojio medalju na olimpijskim igrama bio je Milan Neralić, i to broncu u mačevanju 1900. g. Do danas su najtrofejniji hrvatski olimpijci Matija Ljubek, vaterpolska vrsta, Janica Kostelić, muška rukometna vrsta, Mihovil Španja, Blanka Vlašić.

U lipnju 1948. g. Guttmann je organizirao prve igre na kojima su nastupile dvije ekipe: jedna iz njegove bolnice, a druga iz doma umirovljenih veterana. Šesnaest natjecatelja u kolicima nadmetalo se u streličarstvu, a već sljedeće godine natjecalo se pet ekipa iz različitih domova i bolnica.

Njegova kći Eva u intervjuu je izjavila: "Moj otac bio bi iznimno ponosan na ono što se danas događa paraolimpijskim igrama. U srcu je znao da će se nešto takvo i dogoditi, no nije ni sanjao da će postati toliko golemo".