Loading presentation...

Present Remotely

Send the link below via email or IM

Copy

Present to your audience

Start remote presentation

  • Invited audience members will follow you as you navigate and present
  • People invited to a presentation do not need a Prezi account
  • This link expires 10 minutes after you close the presentation
  • A maximum of 30 users can follow your presentation
  • Learn more about this feature in our knowledge base article

Do you really want to delete this prezi?

Neither you, nor the coeditors you shared it with will be able to recover it again.

DeleteCancel

Mak Dizdar- Modra rijeka ANALIZA

No description
by

Anesa B

on 28 November 2016

Comments (0)

Please log in to add your comment.

Report abuse

Transcript of Mak Dizdar- Modra rijeka ANALIZA

MODRA RIJEKA
MAK DIZDAR
MAK (mehmedalijA) dizdar
Mehmedalija Mak Dizdar rođen je 17. oktobra 1917. godine u hercegovačkom gradiću Stocu, izraslom na čarobnim vodama rijeke Bregave i ovdašnjim, neprekidanim, višemilenijumskim tragovima ljudskog i čovječnog života. Osnovnu školu završio je u Stocu, a potom odlazi u Sarajevo gdje 1936. godine stječe gimnazijsku maturu te prvom zbirkom (Vidopoljska noć) ulazi u javni život. Njegov stariji brat Hamid, je pripadnik književnog naraštaja profiliranog zbornikom buntovnih stihova "Knjiga drugova" (1929.) tada urednik sarajevskih novina i časopisa "Gajret", za koje i Dizdar počinje pisati. Nakon rata (1941.-1945.), dijelom provedenoga u ilegali, prvo ostaje vezan uz novine kao urednik lista "Oslobođenje" (1948.-1951.) i poduzeća Narodna prosvjeta (1951.-1959.), a onda se profesionalno posvećuje književnosti te uređuje časopis "Život" (1964.-1971.).
KNJIŽEVNI ROD : lirski književni rod
VRSTA KNJIŽEVNOG DJELA : poezija
''Zemlja je smrtnim sjemenom posijana
Ali smrt nije kraj
Jer smrti zapravo i nema
I nema kraja
Smrću je samo obasjana
Staza uspona od gnijezda do zvijezda.''
''Treba da živiš međ ljudima a riječi nemaš
Treba da živiš međ vucima a zuba nemaš
A kako ćeš tek razlikovati čovjeka i vuka
Vuka i čovjeka.''
''U životu treba mudro da šutiš.
Al riječ ako rekneš
Neka bude teška kao svaka tišina
Neka bude rečena za čovjeka.''
''Ti ne znaš da put od tebe do mene, nije isto što i put od mene do tebe.''
MODRA RIJEKA
- Vrsta pjesme : misaona / refleksivna

- Struktura :
* pjesma se sastoji od 13 strofa, od kojih su sve strofe napisane u distihu, osim 11. koja je napisana u monostihu.

- Stih : slobodan
* osmerac.

- Rima : isprekidana , parna
huđe- luđe , žege- stege, jače- tmače, roga - boga.

- Ritam : umjeren

RAZGOVOR
KOMPAS
Cjelina Dizdareva pjesništva, pa i njegov razvojni luk, obično se razmatra iz perspektive zaključne, krunske zbirke "Kameni spavač" (1966.). Premda je od njegova prvoga pravoga pjesničkoga nastupa, sredinom 1950-ih, do pojave te zbirke riječ o razmjerno kratkomu razdoblju, proces sazrijevanja, kreativnoga pročišćenja Dizdarevih preokupacija trajao je očito mnogo dulje. Kritika je doduše gotovo sve do "Kamenoga spavača" dvojila znači li nastojanje da zgušnjavanjem forme modernizira svoj izraz tek površinsku igru ili korjenite promjene. Pjesnička matrica u kojoj se socijalnim slikama s natruhama ekspresionističkoga ideograma Dizdar javio bila je ne samo prevladana nego i socrealističkim pojednostavljenjima posve obezličena. U jednome je kritičkom tekstu (1959.) i sam branio motive socijalne lirike koja se stavljala u "službu čovjeka", naglašavajući pritom kriterij "umjetničke istine", a kada je 1956. na pjesničkoj smotri, gotovo usputno, pročitao pjesmu "Gorčin", u njoj je tražio nit koja od problema vodi do utjehe i spokoja. Pjesma se bavila kanonskom temom socijalističkoga realizma - vojnikom, ali na nekonvencionalan način i u nepretencioznoj, stilskoj i oblikotvornoj jednostavnosti. U komentaru uz njezinu skoru antologizaciju pjesnik objašnjava kako se osjeća, "..opkoljen zapisima sa margina starih knjiga čiji redovi vrište upitnicima apokalipse", pa u "spavaču ispod kamena" prepoznaje sebe, no još nije siguran, "da je na putu skidanja plašta s njegove tajne". "Gorčin" je tek anticipacija konačne autorske sinteze što počiva na krstjanskoj tradiciji, njezinu jezičnome i misaonome sklopu kao ključnome među bosanskim kulturnim slojevima.
Tragajući za srednjovjekovnom kulturom, od koje je ostalo tek malo više od legende, Dizdar je u povijesni raspon hrvatskoga književnoga izraza vratio njegove davne bosanske aktere u izvornoj zapitanosti. Držeći se njezinim legitimnim baštinikom, on pokazuje kako ta kultura, sa svojim jezikom i civilizacijskim kontekstom, nije izgubila kontinuitet turskim nastupanjem kada su s povijesne pozornice sišli bosanski kraljevi i velmože. Drugi sloj Dizdareva introspektivnoga poniranja u bosansku tradiciju počiva na kulturnoj matrici formiranoj u doba turske uprave. U zbirci "Koljena za Madonu" (1963.), koja razrađuje senzualni nacrt poeme "Plivačica" (1954.), izbija poetski izraz panerotizma, karakteriziran orijentalno, ali generički zapravo lociran u adžamijskome (alhamijado) kompleksu (riječ je o književnosti pisanoj arabicom hrvatskim jezikom, koja datira u Bosni od XVI. stoljeća, a obuhvaćala je raznolike žanrove: nabožni, didaktični, satirični pa do petrarkističkih suzvučja "Hrvatske pjesme" nepoznatoga Mehmeda iz 1588.) Stihovi Ahmeda Vahdetija, koji je u XVI. stoljeću živio u Visokome i pjevao o "duši zaljubljenog" kao kaplji "apsolutne ljepote" mogli bi se držati motom Dizdarove ljubavne poezije.
Mnogo je važniji od evidentnoga studijskoga zanimanja bosanskom tradicijom (u člancima i dnevničkim zapisima; sastavio je i antologije "Stari bosanski epitafi", 1961., "Stari bosanski tekstovi", 1969.) Dizdarov neposredni osjećaj zavičajnika: njegova je poezija moderna po izvornosti i dubini jezičnoga, povijesnoga pamćenja. Koliko god je i sam naglašavao "čisti jezik" kao točku opstanka nepokorive supstancije koju iz tradicije crpi i u nju smješta i svoj pjesnički subjekt, za razumijevanje njezina povijesnoga ritma morao je konstruirati analognu sintaksu. Dok je u zbirci "Okrutnosti kruga" (1960.) ispitivao efekte gnomskoga kazivanja i , učinke paradoksa, izraz "Kamenoga spavača" umirio je lirskom digresivnošću. Zbirka je podijeljena u četiri ciklusa (Slovo o čovjeku, Slovo o nebu, Slovo o zemlji, Slovo o slovu), što i kompozicijski korespondira s uporišnom kategorijom riječi u krstjanskoj tradiciji, odnosno njezinom zaokupljenošću Ivanovom Otkrivenju. Dizdareva je Bosna definirana stećcima, ali i svojom stigmom, na pitanje o njezinoj biti pjesnički subjekt odgovara: prkosna je od sna (Zapis o zemlji). Bosni je, kaže pjesnik u komentaru "bilo suđeno da sanja o pravdi, da radi za pravdu i da na nju čeka, ali da je ne dočeka". Obrađujući dakle mudrosti i predodžbe o čovjeku, i sam je pjesnik poput svojih starih povjerenika iz epitafa između nade i sumnje. U epiloškoj "Poruci" on stoga čeka onoga što kako kaže "mora doći", ispovijedajući da se na njegove pohode "davno navikao" i prispodobljujući mu "noćnu rijeku". Univerzalnu potku njegova pjesništva, motiv rijeke - pjesma "Modra rijeka" u iznimnoj recepciji gotovo se stopila s anonimnom tradicijom- povezuje s konkretnim: prolaznost jest neupitna ali postaje smislena kada je prepoznata. Pjesnik je velika i time jednostavna pitanja zaodjenuo u ljepotu arhaičnoga jezika, izvornoga po sadržaju i autorskom obliku, pridavajući mu snagu tajanstvenoga, unutrašnjega otkrića i oslobođenja. U doba kad je to pjesništvo s krugovaškim naraštajem obnovilo zanimanje za baštinu, otkrio je neočekivan i produktivan trag.
Stolac, 17 . oktobar 1917 - Sarajevo, 14. juli 1971.
DJELA :
Vidopoljska noć, 1936.[3]
Plivačica, 1954.
Povratak, 1958.
Okrutnosti kruga, 1960.
Koljena za madonu, 1963.
Minijature
Ostrva
Kameni spavač, 1966.
Modra rijeka, 1971.
Pjesma Modra rijeka je remek-djelo jednog od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika - Maka Dizdara. Ovo djelo je okrunilo Dizdarev pjesnički put i njena hermetičnost i mnogoznačnost, njena melodija i njena struktura, u kojoj se ritam narodne pjesme i začuđujuća zvukovna orkestracija prepliću sa neslućenim naznakama nečega što se nagovještava, što postoji, a što se ne zna, privukli su mnoge koji su dali svoj sud o ovoj Dizdarevoj pjesmi. Poetsku zbirku Modra rijeka s istoimenom pjesmom, evropska kritika apostrofirala je kao evropsku pjesmu. Na stihove Modre rijeke Indexi su davne 1978. godine napisali muziku, a prije njih je to uradio i Arsen Dedić. Ova pjesma se najprije pojavila na Struškim večerima poezije 1969. godine, a zatim je objavljena te iste godine u nekoliko listova i časopisa. Nakon toga je uvrštena u drugo izdanje Kamenog spavača 1970. godine da bi potom bila izostavljena iz trećeg izdanja i uvrštena kao uvodna pjesma u novu zbirku pod nazivom Modra rijeka (1971.). U raznim verzijama, često i sa mnogo štamparskih grešaka, ova pjesma se pojavljivala u mnogim tadašnjim jugoslavenskim listovima i časopisima. Jezička struktura ove pjesme odmah na početku označena je kao ključ za njeno razumijevanje, Pri istraživanju poetske strukture, Modra rijeka može se posmatrati kroz jezički izraz (zvukovni sloj i značenski sloj) i svijet književnog djela (sloj subjektivnog viđenja, sloj predmetne stvarnosti, sloj misaone suštine). Nesumnjivo je da je Modra rijeka u filozofskom i u poetskom, ali i u lingvističkom smislu, najpotpunija i najzaokruženija pjesma Maka Dizdara.
STILSKE FIGURE
Epiteti : malo , iza, luđe, gorkih, mornih, dublje, jače, modra, neprobolna,

Metafora : "Modra rijeka " - život
" Iza uma iza boga" - nedokučivo, zabačeno
" Tamo dolje ispod zemlje i onamo ispod neba " - smrt i život

Hiperbola : " Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest"
" Tma i tmuša neprobolna "

Gradacija : " Iza sedam iza osam"
" Preko gloga preko drače
preko žege preko stege
preko slutnje preko sumnje."

Simbol : rog - vijest , opasnost
pijetao - budi se dan, život
modra rijeka - život

Inverzija : " Sto godina široka je,
Tisuć ljeta duboka jest "
- Vrsta pjesme : misaona / refleksivna
- Struktura : pjesma se sastoji od sedam strofa od kojih su 1. i 7. strofa napisane u distihu, 2. , 4. i 6. napisane u monostihu, 3. strofa je septima a 5. je katren.
- Rima : obzirom da je stih slobodan, rime nema.
- Ritam : umjeren

Stih : slobodan
* I strofa : I stih - četrnaesterac
II stih - trinaesterac
* II strofa : sedmerac
*III strofa : I stih - četverac
II stih - šesnaesterac
III stih - četrnaesterac
IV stih - šesnaesterac
V stih - deveterac
VI stih - dvanaesterac
VII stih - deveterac
* IV strofa : četverac
* V strofa : I stih - sedamnaesterac
II stih - osmerac
III stih - peterac
IV stih - četverac
* VI strofa : distih
*VII strofa: I stih - sedmerac
II stih - sedamnaesterac
STILSKE FIGURE :
Epiteti : jednog , jedne, lijepo, uspravno, dno

Poređenje : " uspravno kao i ti "
" pod oblake kao i ti "
" a price nisu kao ni ti "
" na dno mora kao i ti "
" a ribe nisu kao ni ti "

Anafora : " onih koji hodaju....
oni koji se dižu..."

Epifora : "... uspravno kao i ti
" ... pod oblake kao i ti "

Simploha : " onih koji hodaju uspravno kao i ti
" onih koji se dižu u oblake kao i ti "

NEPOZNATE RIJEČI
Tmača- tama
Hud- ljut, zao
-Osnovni motivi u pjesmi su rijeka , godine, tama
-Rijeka u pjesmi simbolizira život, i to da kako god život bio težak moramo ga preživjeti. Predstavlja tajne života, i otkrivanje života kojeg ljudi pokušavaju otkrit.
-Stihom ''valja nama preko rijeke'', pisac izražava poentu pjesme, a to je da svaki čovjek treba proć dug i težak put, da bi došao do određenog trenutka.
*U naslovu susrećemo epitet modra, s jakim stilskim značenjem. Plava boja inače označava nešto što je izmjenično i nadrealno. Modra boja nije čist sinonim i ona označava nešto što je dublje, zagonetnije i tajanstvenije.
MAK DIZDAR KAO KNJIŽEVNIK
VRSTA PJESME : misaona / refleksivna
STRUKTURA : Pjesma se sastoji od četiri strofe od tri stiha ( tercina ).
STIH : slobodan
I strofa : I stih - deveterac
II stih - tri sloga
III stih - tri sloga
II strofa : I stih - osmerac
II stih - tri sloga
III stih - dva sloga
III strofa : I stih - osmerac
II stih - dva sloga
III stih - tri sloga
IV strofa : I stih - dva sloga
II stih - dva sloga
III stih - dva sloga
RIMA : obzirom da je stih slobodan, rime nema
RITAM : umjeren
STILSKE FIGURE :
Epiteti : gore, dolje, onamo, sjeverni, južni
Kontrast : gore - dolje, sjeverni - južni
Opkoračenje :
-" A dolje
Venera "
- " A tamo
južni"
- " Ko će mi reći gdje je
Pravac
Ljubavi

A gdje
Pravac
Smrti "

Lirske slike :
I strofa - vizuelna, akustična
II strofa - vizuelna, akustična
III strofa - akustična
IV strofa - akustična
LIRSKE SLIKE :
LIRSKE SLIKE :
I , II , IV, VI i VII strofa - akustična
III i S strofa - vizuelna i akustična
I, II, III, IV, V, VI, VII, VIII, IX, X , XI, XII, XIII strofe - vizuelne i akustične
Motivi : ljubav i smrt.
Makova poema na spomen obilježju nevino ubijenim na tuzlanskoj kapiji
RODNA KUĆA MAKA DIZDARA
Drugi svjetski rat (1. septembar 1939. - 2. septembar 1945.) je bio globalni rat koji je trajao od 1939. do 1945. godine, iako su povezani sukobi počeli ranije. U njemu su bile uključene sve velike sile koje su formirale dva suprostavljena vojna saveza: Saveznici i sile Osovine. To je bio najrasprostranjeniji rat u historiji i direktno je uključivao više od 100 miliona ljudi iz više od 30 država svijeta. Nazvan je "totalni rat" jer su glavni učesnici sve svoje ekonomske, industrijske i naučne kapacitete stavili u ratne poduhvate, brisajući razlike između civilnih i vojnih resursa. Masovna stradanja civila, uključujući i Holokaust (u kojem je ubijeno oko 11 miliona ljudi) i strateško bombardovanje industrijskih i civilnih centara (u kojima je ubijeno oko milion ljudi, uključujući i bacanje atomske bombe na Hiroshimu i Nagasaki) je rezultiralo sa 50.000.000 - 85.000.000 smrtnih slučajeva. Drugi svjetski rat je bio najsmrtonosniji sukob u ljudskoj historiji.
Japansko carstvo s ciljem dominiranja istočnom Azijom i Pacifikom je bilo u ratu sa Kinom od 1937. godine, ali se smatra da je Drugi svjetski rat počeo 1. septembra 1939. godine njemačkom invazijom na Poljsku i britanskom i francuskom objavom rata Njemačkoj. Od kraja 1939. do početka 1941. godine, serijom kampanja i sporazuma, Njemačka je zauzela ili kontrolirala cijelu kontinentalnu Evropu formirajući Trojni pakt sa Italijom i Japanom. Nakon potpisivanja sporazuma Molotov-Ribentrop u augustu 1939. godine, Njemačka i SSSR su podijelili i pripojili teritorije svojih evropskih susjeda Poljske, Finske, Rumunije i Baltičkih država. Velika Britanija i članice Commonwealtha su bile jedine savezničke zemlje koje su nastavile da se bore protiv sila Osovine na bojištima u Sjevernoj i istočnoj Africi, vazdušnoj bici za Britaniju, Blitzkriegu, balkanskoj kampanji i dugotrajnoj bici za Atlantik. U junu 1941. godine, evropske sile Osovine su pokrenule invaziju na SSSR otvarajući najveće kopneno ratište u historiji, koje je vezalo najveći dio osovinskih snaga do kraja rata. U decembru 1941. godine, Japan je napao SAD i britanska ostrva u Tihom okeanu, čime se rat proširio i na zapadni Picifik.
DRUGI SVJETSKI RAT
Sile Osovine su zaustavljene 1942. godine kada je Japan izgubio u bici kod Midveja u blizini Havaja, a Njemačka poražena u sjevernoj Africi i kod Staljingrada u SSSR-u. Godine 1943. sa nizom njemačkih poraza na Istočnom frontu, saveznička invazija Sicilije i Italije je dovela do italijanske predaje. Savezničkom pobjedom na Pacifiku, sile Osovine su izgubile inicijativu i preduzele strateško povlačenje na svim frontovima. Zapadni saveznici su 1944. godine izvršili invaziju na okupiranu Francusku, dok je SSSR povratio sve svoje izgubljene teritorije i izvršio invaziju na Njemačku i njene saveznike. Tokom 1944. i 1945. godine Japan je pretrpio velike gubitke jer su Saveznici onesposobili japansku mornaricu i osvojili ključne otoke na Pacifiku.
Rat u Evropi se završio invazijom Njemačke od strane zapadnih saveznika i Sovjetskog saveza, što je kulminiralo zauzimanjem Berlina od strane sovjetskih i poljskih vojnika i kasnijom njemačkom bezuslovnom predajom 8. maja 1945. godine. Nakon savezničke Postdamske deklaracije 26. jula 1945. godine i odbijanja Japana da se preda, SAD su bacile atomske bombe na japanske gradove Hiroshimu i Nagasaki 6. i 9. augusta 1945. godine. Zbog mogućnosti dodatnog atomskog bombardovanja i sovjetskom invazijom na Mandžuriju, Japan je kapitulirao 15. augusta 1945. godine. Time je okončan Drugi svjetski rat.
Drugi svjetski rat je promijenio političke saveze i društvenu strukturu svijeta. Osnovane su Ujedinjene nacije (UN) kako bi podsticale međunarodnu saradnju i spriječavale buduće sukobe. Pobjedničke sile SAD, Velika Britanija, SSSR, Kina i Francuska su postale stalne članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. SSSR i SAD su postale rivalske supersile postavljajući scenu za Hladni rat koji je trajao narednih 46 godina. U međuvremenu, uticaj velikih evropskih sila je oslabio čime je započela dekolonizacija Azije i Afrike. Većina zemalja čija je ekonomija bila oštećena su se posvetile ekonomskom oporavku. Pojavile su se političke integracije, posebno u Evropi, kao pokušaj stabilizacije poslijeratnih odnosa kako bi se stvorio zajednički identitet.

KNJIŽEVNOST 20. VIJEKA
Književnost 20 vijeka uključuje dva glavna pravca: modernizam i postmodernizam. Oba ova pravca se odvajaju od realizma koji je vladao u 19. vijeku gdje je čitalac obično sveznajući a priča objektivna. Sada su likovi dosta subjektivni i okreću svoj pogled od vanjske realnosti prema unutrašnjim stanjima svijesti pri tome se vrlo često naslanjajući na tehniku "lavine misli" kao što su to radili James Joyce i Virginia Woolf. U oba ova pravca analiziraju se fragmenti i priče i likova.
Modernizam

Pravac se prvi put javlja pred kraj 19. vijeka, a u nekim zemljama i na početku 20. i traje do Drugog svjetskog rata. Najznačajniji autori ovog perioda su: T. S. Eliot, James Joyce, William Faulkner, Ernest Hemingway, Franz Kafka, Joseph Conrad, Virginia Woolf, W.B. Yeats, F. Scott Fitzgerald, Ezra Pound, Gertrude Stein, H.D., Jaroslav Hašek, Menno ter Braak, Marcel Proust and Thomas Mann.
'Modernistička poezija i proza
Poetske karakteristike ovog perioda su inovacije u stilu, rasprostanjenost slobodnog stiha, i otkrivanje unutrašnjih piščevih osjećanja. Najznačajnije za ovu književnost je udaljavanje pisca od samog sebe tehnikama poput visuelne poezije, kolaža, i izlaganje na izgled nepovezanih riječi/rečenica. U najboljim djelima modernizma ove tehinke su sredstva preko kojih se u čitaocu rađaju nova pitanja!
Proza je najviše bila pod uticajem pisaca iz 19 vijeka Edward Leara i Lewis Carroll s jedne strane i Mary Shelley, Bram Stoker, Edgar Allan Poe, i Dostojevskog s druge. Svi ovi pisci su iskazivali tendencije prema unutrašnjim žalopojkama i besmislenim pobunama što je bilo reakcija na stavove i način života u tadašnjoj Engleskoj koji su bili rezultat industrijske revolucije. Značajna karekteristika je i sklonost eksperimentima u stilu koji su najviše nastali pod uticajem nove tehnologije i novih stavova. 1902 Joseph Conrad je objavio svoju knjigu Srce tame, koja je predstavila kontrast između vrijednosti civilizovanog društva i vrijednosti džungle, i odnos i jednih i drugih prema ljudskom srcu i duši. U prvoj polovini 20. vijekaFranz Kafka i James Joyce su eksperimentisali sa disorijentisanim likovima, ustaljenim mudrostima, mjestima radnje i stilovima pisanja. Ovi eksperimenti u stilu književnog djela, ali i u slikarstvu i vajarstvu, su izazivali čitaoce da preispitaju svoje stavove i svoju sliku svijeta. Bertholt Brecht je prvi koji je postavio modernističku predstavu, danas je mnogi ubrajaju u absurdizam, koja je trebala natjerati publiku da misli kritično i da se ne utapa u ugodna osjećanja o svijetu. Drugi cilj je bio da djelo snažno odražava realnost u kojoj su živjeli.


Karakteristike modernizma

Forma
otvorena forma
slobodan stih
nepovezana priča
aluzije na mitologoju
aluzije na druge pisce i tuđa shvatanja
neautohtoni stil i jezik
novi načini upotrebe metafora

Tematika
preispitivanje socijalnih i kultoroloških normi
nestanak individue i individualnosti u novoj budućnosti
gubitak ugodne slike svijeta
novi pogledi na historiju, odbacivanje hronologije i naginjanje nenoj simbolici
reakcija na nagli rast gradova i urbanizaciju
stil pod nazivom ˇ"lavina misli" (Stream of conciousness)
Postmoderna

Većina autora smatra da postmederna počinje nakon drugog svjetskog rata, iako mnogi za datum njegovog početka uzimaju i smrti dva modernistička pisca Virginie Wolf i James Joyca. U ovom periodu su osjeti uticaji atomskog bombardovanja, Holokausta, borbe za osnovna ljudska prava i kompjuterske tehnologije
i postmodernizam se bazira na unutrašnjem svijetu likova, ali ne na unutrašnjem konfliktu nego svojevoljno razrušenim i samokritičnim likovima koje u svojim romanima opisuju Vladimir Nabokov, Vladimir Sorokin, John Fowles, John Barth, Thomas Pynchon, i Julian Barnes.
Književnost ove epohe ne stoji nasuprot modernizma nego je ustvari njen produžetak prvenstveno po stilu koji je sada samosvjestan i ironičan. Modernistička tendencija da se opiše unutrašnjost lika koji je u ratu sa samim sobom više ne postoji, likovi su sada posrednici i sudije koje nam ukazuju na korijene postmodernističke misli.
SPOMENIK MAKU DIZDARU U STOCU
Osnovna škola " Mehmedalija Mak Dizdar "
Full transcript