Loading presentation...
Prezi is an interactive zooming presentation

Present Remotely

Send the link below via email or IM

Copy

Present to your audience

Start remote presentation

  • Invited audience members will follow you as you navigate and present
  • People invited to a presentation do not need a Prezi account
  • This link expires 10 minutes after you close the presentation
  • A maximum of 30 users can follow your presentation
  • Learn more about this feature in our knowledge base article

Do you really want to delete this prezi?

Neither you, nor the coeditors you shared it with will be able to recover it again.

DeleteCancel

Make your likes visible on Facebook?

Connect your Facebook account to Prezi and let your likes appear on your timeline.
You can change this under Settings & Account at any time.

No, thanks

ZLOSTAVLJANJE I ZANEMARIVANJE DJECE

No description
by

Ines Rodic

on 11 December 2013

Comments (0)

Please log in to add your comment.

Report abuse

Transcript of ZLOSTAVLJANJE I ZANEMARIVANJE DJECE

ZLOSTAVLJANJE I ZANEMARIVANJE DJECE
ZANEMARIVANJE
ZLOSTAVLJANJE
Barbara Rinčić, Ines Rodić, Kristina Spajić, Ana Škare
EMOCIONALNO
FIZIČKO
SEKSUALNO
Zašto emocionalno zlostavljanje ima tolike tragične posljedice po razvoj djeteta?
kod djece koja su žrtve emocionalnog zlostavljanja javljaju se problemi u:

pokazivanju emocija
kontaktu s drugima
odnosu prema samome sebi

time je ugrožen njihov razvoj, a posljedice mogu trajati čitav život
NAJČEŠĆI OBLICI EMOCIONALNOG ZLOSTAVLJANJA
odbacivanje djetetovih potreba
teroriziranje kontinuiranim verbalnim napadajima
ignoriranje i degradiranje djeteta
manipuliranje djetetom
izolacija
konstantni sarkazam, ponižavanje
podržavanje djetetovog neadekvatnog ponašanja, podmićivanje
pritisak na dijete da brže odraste
odbijanje djetetovih potreba za psihološkom, medicinskom ili edukativnom pomoći
omalovažavanje
kritiziranje i povrijeđivanje
spriječavanje djetetovog razvoja autonomije
odbacivanje i ismijavanje djetetovih ideja
nazivanje djeteta pogrdnim imenima
stavljanje djeteta u podređenu poziciju...
teroriziranje
obuhvaća primjenu podražaja različitog intenziteta za što dječje ponašanje nije spremno ni biološki ni psihološki i što kod djeteta izaziva paniku i strah.
OBLICI
POSLJEDICE
konstantne prijetnje djetetu npr. oružjem
upotreba bizarnih disciplinskih metoda
neprekidno naglašavanje djetetove krivnje
kaotično, nekonzistetno ponašanje roditelja
ismijavanje dječjeg straha
tjeranje djeteta na igre kojih se boji
stalno prisustvovanje nasilju i primjena nasilja pred djecom

nesigurnost, strahovi, depresija, krivnja, strah od vlastite odgovornosti za roditeljsko ponašanje...
Uključuje neodgovaranje ili zakašnjelo odgovaranje na djetetove potrebe, izostanak pomoći , nesudjelovanje u procesu socijalizacije i na taj način onemogućavanje razvoja djetetovih socijalnih procesa.
Oblici ignoriranja:
-nedostatak stimulacije na pravi način
-neodgovaranje na dječje potrebe
-roditelj nikada ne gleda dijete i ne zove ga po imenu
-roditelj ne dodiruje dijete
-roditelj ignorira djetetovo prisustvo i ne pokazuje emocije


- aktivnosti u kojima odrasli koriste djecu u svrhu postizanja nekih svojih ciljeva ne vodeći pritom računa o djetetovim potrebama, osjećajima i interesima
- često se javlja kod brakorazvodnih parnica kada roditelji svoje nedovršene procese rješavaju preko djece
Roditelji ovakvim postupcima žele zaštiti dijete,
ali posljedice su sve samo ne zaštita
najčešće se ubraja:
-onemogućavanje djetetu da participira u normalnim obiteljskim aktivnostima
-onemogućavanje kontakta sa vršnjacima
-fizičko odvajanje djeteta od ostalih članova obitelji
-nedozvoljavanje da dijete participira o socijalnim školskim aktivnostima
-onemogućavanje kontakta sa djedovima, bakama i drugim članovima obitelji

OBLICI:
-kontinuirano negativno napadanje djece
-kritiziranje pred drugima
-odrasli nikada ne pohvaljuju dijete
-nazivaju dijete pogrdnim imenima posebno u prisustvu drugih

- obuhvaća poticanje dječjeg agresivnog i seksualiziranog ponašanja
- najčešći oblici su: poticanje antisocijalnog ponašanja, regresivnog, infantilnog ponašanja
Najčešći oblici:
- roditeljsko neprekidno naglašavanje očekivanja
- roditeljsko neprekidno kritiziranje
- neprekidni pritisak na dijete
- neprekidno uspoređivanje s drugima u negativnom smislu za dijete
- izostanak pomoći

TEORIJSKI PRISTUPI UZROCIMA ZLOSTAVLJANJA
Psihijatrijski pristup
- daje naglasak na psihijatrijske poremećaje i bolesti kod zlostavljača
- najčešće se spominju sociopatske i psihopatske ličnosti
Socijalni pristup

- stavlja naglasak na roditeljski stres koji je u intreakciji s drugim nepovoljnim čimbenicima poput nezaposlenosti, problema na radnom mjestu, smrti, zdrastvenih problema...
Razvojni pristup
- temelji se na povezivanju unutarnjih potreba i vanjskih podražaja
- pristup se temelji na odnosu roditelj-dijete koji može biti vrlo različit i ovisi o razvojnim stavovima i uvjetima roditelja, strukturi ličnosti roditelja itd.
Ekološki pristup
- uključuje različite načine obiteljskog života u odnosu na okružje
- naglašava se uloga roditeljstva i stavovi u odnosu na tu ulogu, vrijednosti, vjerovanja te što je svaki roditelj donio u brak u psihološkom smislu te kako to korelira s djetetovim karakteristikama, temperamentom...
Kako prepoznati emocionalno traumatizirano dijete?
karakteristike kliničke slike:
apatija
agresivnost
iritativnost
usamljenost
rijetko plaču
nereagiraju na vanjske podražaje
depresija
strah i tjeskoba
problemi učenja
problemi odnosa sa okolinom
dijagnostički postupci:
1. Promatranje djeteta u odnosu na odrasle i drugu djecu
2. Uzimanje anamnestičkih podataka
3. Promatranje djetetove igre
4. Analiza dječjeg crteža
5. Analiza djetetovog ponašanja
6. Upotreba različitih skala i upitnika

KAKO POMOĆI EMOCIONALNO ZLOSTAVLJANOM DJETETU?
1. Posjete posebno osposobljenih patronažnih sestara i obiteljskih liječnika obiteljima
2. Organiziranje službe u školama što uključuje edukaciju, kontakte s roditeljima...
3. Dobro organiziranu službu za pomoć obiteljima
4. Raditi na prekidanju kruga zlostavljanja gdje su roditelji kao djeca bili zlostavljani
5. Pomoći kao nadzor obiteljima u kojima roditelji spadaju u rizičnu skupinu roditelja zlostavljača
6. Kontinuirano raditi na osvješćivanju problema

DOBRI MODELI POMOĆI
Tko su zlostavljači?
- roditelji koji ne mogu razumijeti dijete zbog svoje mentalne psihopatologije, uživanja alkohola, droge
- roditelji koji zbog stresa ne mogu kontrolirati svoje ponašanje
- roditelji koji imaju bračnih problema i slabo poznaju karakteristike djetetovog normalnog razvoja

Kako prekinuti krug zlostavljanja?
socijalna potpora okoline
prisutnost prijatelja
kvalitetan, brižan roditelj
psihosocijalna orijentacija
povezanost s roditeljima
samodisciplina
FIZIČKO ZLOSTAVLJANJE
najširem smislu obuhvaća nanošenje ozljeda djetetu fizičkim putem
najćešće korištena definicija je ona koja uključuje aktivnosti prema osobi mlađoj od 18 godina, a koje rezultiraju rizikom za ozbiljno povrjeđivanje, smrt ili teške fizičke posljedice izazvane od osoba koje su odgovorne za zaštitu djeteta mlađeg od 18 godina
počinitelji ne moraju biti samo punoljetne osobe; bitno da postoji nesrazmjer u moći između počinitelja i žrtve
postoje razna vjerovanja kako djecu treba tući jer će tako naučiti razlikovati dobro od zla te postati pošteni ljudi
istraživanja iz 1996.daju podatke da u SAD-u svaki dan
pogine 10-oro djece od oružja
6 izvrši suicid
211 umire od predoziranja drogom
1849 ih je zlostavljano i zanemareno
KAKO PREPOZNATI FIZIČKO ZLOSTAVLJANJE?
- najčešći znakovi vidljivi su na koži
- razlike između povreda slučajno i namjerno uzrokovanih moguće je procijeniti prema:
položaju ozljede,
prisutnosti više ozljeda razl.starosti
izostanku promjena na koži kad se dijete izdvoji iz sredine u kojoj živi
boji i obliku

najčešći znak fizičkog zlostavljanja, analiza nam omogućuje da postavimo sumnju da zlostavljanje, to se može utvrditi pomoću: položaja, oblika te starosti modrica
modrice
opekotine
sumnju na namjerne opekline pobuđuje mjesto i oblik oplekline
ugrizi
ukoliko su izraz seksualne stimulacije tada se nalaze na predjelu genitalija, stražnjici i leđima
čupanje kose
karakterizira ih različit oblik često s hematomom na području skalpa
prijelomi kosti
prijelomi sumnjivi na zlostavljanje su:
prijelomi rebara
prijelomi u predjelu metafiza
prijelomi lopatice
prsne kosti
više prijeloma razl.starosti
više prijeloma u predjelu lubanje
brojni stari prijelomi
mozak
- jedan od najčešćih uzroka oštećenja mozga je tresenje djeteta - 'shaken baby sindrom'
- klasični medicinski simptomi:
krvarenja mrežnice oka,
subduralni ili aubarahnoidalni hematom,
intrakranijalno krvarenje,
teško disanje,
napadaji gubitka svijesti,
nateklo čelo,
izostanak smijanja
prestanak govora itd.
povrede u predjelu trbuha
mučnine, povraćanje, napetost i bolovi u predjelu trbuha, otežanje disanje, tahikardija
povrede usta
posljedica udaraca rukom ili nekim čvrstim predmetom, posebice česte povrede jezika
Zašto roditelji tuku djecu?
-
Uzroci
su različiti, ali su najčešće povezani sa:

1. kulturalnim karakteristikama koje utječu na stavove o tome kako odgajati dijete i što je za dijete dobro

2. vrlo često su roditelji koji zlostavljaju djecu i sami bili fizički zlostavljani

postoji mnoštvo
faktora
na individualnom, društvenom i obiteljskom nivou koji dovode do nasilja, a najčešći su:
- stres – visok stupanj stresa dovodi do poremećenih interpersonalnih odnosa, alkoholizma i sl.
- identifikacija s agresorom – agresori postaju osobe koje su same bile zlostavljane; to je jedini način na koji se znaju nositi s problemom
- nizak stupanj edukacije i nezaposlenost
- medijska prenaglašenost nasilja
- rat
- karakteristike susjedstva u kojem dijete odrasta
- kvaliteta obitelji i obiteljskih odnosa – najvažniji faktor koji potiče ili štiti djecu od zlostavljanja; odnosi u obitelji baza su svih budućih odnosa koje dijete stvara tijekom života

TRANSGENERACIJSKI PRIJENOS ZLOSTAVLJANJA
1. teorija socijalnog učenja
– agresivni i nasilni postupci se uče kroz potkrepljivanje i kažnjavanje, čime se oblikuje ponašanje, kao i samim promatranjem i imitacijom bliske osobe
2. biološka komponenta
– dijete nasljeđuje roditeljsku predispoziciju za određene oblike ponašanja, pa tako i za agresivno ponašanje (uz genetske, tu su i drugi biološki čimbenici koji mogu biti odgovorni za određene oblike ponašanja)
3. multifaktorski pristup
– objašnjava transgeneracijsko prenošenje zlostavljanja interakcijom okoline (socijalnim učenjem), ali uključuje i genetski faktor te mnoge druge čimbenike
KAKO FIZIČKO ZLOSTAVLJANJE UTJEČE NA DJECU?
- Izloženost fizičkom zlostavljanju dovodi do: deficita u intelektualnom funkcioniranju, limitiranog govornog razvoja, perceptivnih motornih deficita, smanjene motivacije i lošeg školskog uspjeha, napuštanja daljnjeg školovanja, poremećaja prilagođavanja, depresije, anksioznosti, loše kontrole impulsa, samodestrukcije, disfunkcija ponašanja, pomanjkanja empatije za druge te PTSD-a


- U usporedbi s nezlostavljanom djecom, zlostavljana imaju: veće probleme u socijalnim komunikacijama, nisko samopoštovanje, nesigurnost što rješavaju na jedini naučeni način – agresijom (često potisnutom agresijom)
- Djeca u uvjetima akutnog zlostavljanja pokazuju promjenje u obliku anksioznosti i agitacije, dok djeca izložena kroničnom zlostavljanju više pokazuju znakove agresije
Kako pomoći zlostavljanom djetetu?
- Potrebno je provesti
istraživanja
čiji će cilj biti razumijevanje mehanizama koji dovode do disfunkcija koje se povezuju sa zlostavljanjem
- Tretman obuhvaća primjenu
terapijskih tehnika
(individualna terapija, grupna terapija, zajednička terapija roditelj – dijete, obiteljska terapija)
- Zlostavljanje je
javno-zdravstveni problem
, te uključuje psihosocijalne komponente pomoći putem javne informiranosti, zakona, edukacije nastavnika, liječnika, soc.radnika, pravnika..
-
Obveza liječnika
(kao i svake druge osobe) kad posumnja da pred sobom ima zlostavljano dijete:
Medicinski zbrinuti dijete, pokušati uspostaviti što bliži kontakt s djetetom, procijeniti stanje u obitelji, savjetovati se s kolegama i pravnom službom, učiniti iscrpnu medicinsku dokumentaciju, prijaviti sumnju socijalnoj službi/policiji/udrugama, uputiti dijete i roditelje psihijatru i psihologu te biti spreman za daljnji angažman i odgovorno tome pristupiti

Sam naziv
ZANEMARIVANJE
1988. odvojen je od zlostavljanja

- nedostatak odgovarajuće brige i njege odraslih osoba prema djetetu, što bitno utječe na djetetov normalni fizički i psihički razvoj
- ubrajaju se i svi postupci koji uskraćuju djetetova prava na bilo kojem području
RIZIČNI FAKTORI ZA ZANEMARIVANJE
SOCIJALNI FAKTORI
RODITELJSKI FAKTORI
DJEČJI FAKTORI
- siromaštvo
- materijalna deprivacija
jedan od glavnih uzroka
dovodi do migracije i emigracije
dovodi do razdvajanja obitelji
izostanak socijalne mreže potpore
-izolacija obitelji - vodi k usamljivanju, izvor psihičkih problema roditelja
- prerano roditeljstvo, roditeljstvo adolescenata
- psihički poremećene majke
mentalno retardirane
depresivne
psihotične
- majke koje koriste sredstva ovisnosti
rizična djeca za zanemarivanje:
sa specifičnim potrebama
s određenim karakteristikama temperamenta
pod stresom
s teškim bolestima
PODJELA ZANEMARIVANJA
ZDRAVSTVENO ILI MEDICINSKO ZANEMARIVANJE
FIZICKO ZANEMARIVANJE
EMOCIONALNO ZANEMARIVANJE
OBRAZOVNO ILI EDUKATIVNO ZANEMARIVANJE
- započinje još tijekom
trudnoće
-odbijanje savjeta stručnjaka
- mladi roditelji, neželjeno roditeljstvo, neinformiranost
-često zbog pripadnosti
vjerskoj sekti

Česti oblici:

- konzumiranje
alkohola
u trudnoći - alkohol fetal sindrom
- uzimanje sredstava
ovisnosti
u trudnoći - problemi u psihomotornom razvoju
- nevođenje na sistematske, cijepljenja,..
-
neadekvatna ishrana
dijeteta
- od strane države gdje djeca
nemaju zdravstveno
osiguranje

- često je prisutno odsustvo fizičkog napretka djeteta, koje nije rezultat organske geneze već zanemarivanja
-
neorgansko nenapredovanje
(nedovoljno unošenje kalorija)
posljedica majčine neinformiranosti, psihičkih poremećaja, korištenje opijata
vrlo često tome je pridruženo siromaštvo i neprosvijećenost
kod adolescenata se javlja i kao rezultat društvenih stavova i odnosa prema tijelu ili emocionalne traumatiziranosti
nesimetrično



- dijete dovedeno u situaciju da se ozlijedi
-
neadekvatno stanovanje
javlja se problem spavanja radi neodgovarajućih uvjeta (buka)
nedostatak zaštite od opasnih situacija i stvari (struja, neograđene stepenice)


- roditeljsko neobaziranje na djetetove
potrebe
i
želje
- roditelji ne pomažu djetetu u
kriznim

situacijama
- osjećaj odbačenosti i usamljenosti, stvaranje grupa s vršnjacima sličnih problema i kreiranje pravila protiv društvenih normi
- ne vođenje računa o djetetovim
osjećajima
(ogovaranje dr roditelja, pijanstvo, skidanje pred djetetom)

- izostanak pomoći, potpore i poticanja tijekom edukativnih procesa

- najčešće je riječ o roditeljima koji su:
neobrazovani
psihički bolesni
socijalno ugroženi
intelektualci - prevelika očekivanja

- neodogovorno izostajanje s nastave što su roditelji znali, zadržavanje u kući iz neopravdanih razloga, odbijanje pomoći u učenju


djeca s posebnim potrebama

- visoko rizična skupina za zanemarivanje i zlostavljanje

dva opća oblika edukativnog zanemarivanja :
1. roditelji ne prihvaćaju djetetove specijalne potrebe
2. roditelj prihvaća posebne fizičke i medicinske potrebe za dijete, ali ne i edukativne
NEZAŠTIĆIVANJE DJETETA
- jedan od oblika zanemarivanja
- često povezano s objektivnom situacijom - ekonomski problemi, siromaštvo - vidljivo u siromašnim zemljama






- obveza društva je osigurati sva prava djetetu na svim dijelovima svijeta
SIMPTOMI ZANEMARENOG DJETETA
zdravstveno zanemarivanje:
slabo opće zdravlje
učestali zdravstveni problemi
slaba uhranjenost
učestale prehlade
brojne alergijske reakcije
fizičko zanemarivanje:
neodgovarajuća odjeća
promjene na koži kao rezultat nedovoljne higijene
prljava odjeća i obuća
zapušten izgled
dijete samo na neprimjerenim mjestima
čuvaju ga neodgovarajuće osobe
emocionalno zanemarivanje:
povučenost
nesigurnost
problem komunikacije
prestrašenost
nepredvidive promjene ponašanja
agresivnost
pasivnost
asocijalno ponašanje
razvojne smjetnje
regresivni oblici ponašanja
edukativno zanemativanje:
neuspjeh u školi unatoč dobrom intelektualnom funkcioniranju
nezainteresiranost u školi
odustaju kod svakog napora
nemaju samopouzdanja
reagiraju povlačenjem
neadekvatni nadzor:
učestale povrede
izostajanje iz škole
skitnja
SMATRATE LI DA ZANEMARIVANJE IMA GORE POSLJEDICE NA DJETETOV RAZVOJ OD ZLOSTAVLJANJA?
Seksualno zlostavljanje
se definira kao bilo koja vrsta seksualnog kontakta između djeteta i odrasle osobe ili tinejdžera starijeg 5 i više godina od djeteta žrtve.

Pri tom odrasla osoba može biti roditelj, rođak, djed, baka, učitelj, trener, dadilja....
- najčešće je zlostavljač netko kome dijete
vjeruje
i dobro ga
poznaje

- uključivanje zavisnog, razvojno nezrelog djeteta i adolescenta u seksualne aktivnosti, koje ono
ne može razumjeti
i
ne može dati zreli pristanak
- seksualni čin nametnut djetetu koje nije dovoljno emocionalno, motivacijski i kognitivno razvijeno za takav čin
- seksualno zlostavljanje između dva srodnika
incest

ŠTO MISLITE, NA ŠTO BI SE SVE MOGLO ODNOSITI SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE DJECE?
seksualno zlostavljanje se odnosi na:
uključivanje djeteta u seksualne aktivnosti
promatranje seksualnih aktivnosti
izlaganje djeteta pornografsko materijalu
neadekvatno dodirivanje djeteta
davanje sugestivnih seksualnih komentara djetetu

3 faktora u kliničkoj diferencijaciji (Faller, 1993.) :
razlika u moći
razlika u znanju
razlika u zadovoljenju
Kategorije seksualnog zlostavljanja djece (Faller, 1993.):
seksualne aktivnosti bez kontakta
zlostavljač seksualno komentira djetetovo tijelo
zlostavljač pokazuje intimne dijelove tijela, ponekad uz masturbaciju
voajerizam
pokazuje djetetu pornografske materijale
nagovara dijete da se skine i/ili masturbira


seksualne aktivnosti uz seksualni kontakt iznad ili ispod odjeće
seksualne aktivnosti uz penetraciju prstom ili objektom
oralni seks
penetracija penisom

Različiti oblici seksualne aktivnosti s djecom
:

- dijadno seksualno zlostavljanje
- grupni seks
- seksualni prstenovi
- seksualna eksploatacija djece - dječja pornografija
- dječja prostitucija
- ritualno zlostavljanje

PREVALENCIJA I INCIDENCIJA SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA DJECE
unatrag nekoliko godina priznaje se da su stope incidencije i prevalencije visoke, a zlostavljanje i incest su
daleko rašireniji
nego što se nekad mislilo (Williams, 1994.)
78 % svih izvršenih silovanja nad djecom i adolescentima počinili su
članovi obitelji ili poznanici
žrtava (Briere, 1996.)
prosječna dob seksualno zlostavljane žrtve je
9 godina
najranjivija je dob
između 7 i 13 godina
i za djevojčice i za dječake (Finkelhor i Baron, 1986.), a oko 25% slučajeva uključuje penetraciju ili oralno-genitalni kontakt
Finkelhor i sur. (1990.) nalaze da su u 90% slučajeva seksualnog zlostavljanja počinitelji muškarci, u 70% do 90% slučajeva to su osobe bliske i poznate djeci


ČINJENICE KOJE TREBA ZNATI O SEKSUALNOM ZLOSTAVLJANJU
1. Većina istraživanja pokazuje da današnje djevojčice imaju imaju 1:4 vjerojatnost da dožive seksualno zlostavljanje prije svoje 18. godine. Rizik za dječake je 1:6.
2. Seksualno zlostavljanje najčešće počinje u dobi između 4 i 8 godina.
3. Zlostavljači najčešće ne koriste silu nego nagovaranje, prijetnje, potkupljivanje.
4. Djeca se dive odraslima i slušaju ih zbog njihove snage, vještina i znanja, što zlostavljači koriste kako bi ih djeca poslušala.
5. Ponekad djeca žele reći da su zlostavljana, ali se boje da im se neće vjerovati ili biti odgovorna za odlazak zlostavljača u zatvor.
6. Djeca najčešće ne izmišljaju priče o seksualnom zlostavljanju.
7. Djeca imaju konfuzne i kontradiktorne emocije prema zlostavljaču. Ona mogu voljeti, mrziti, bojati se ili žaliti zlostavljača. Obično vjeruju da su ona loša i da im se sve zlo dogodilo zbog njihovih grešaka. Žele zaustaviti zlostavljanje, ali se osjećaju bespomoćno.
8. Većina seksualnih zlostavljača su muškarci.
9. Ako muškarac zlostavlja mušku djecu, to ne znači da je homoseksualac. Zlostavljači ponekad biraju djecu određene dobi, a ne spola.
10. Najčešća opravdanja zlostavljača su:
- ,,Dijete i tako ne zna što radim, pa ga to neće ni povrijediti.''
- ,,Svakome je potreban seks, a ovo je moj način.''
- ,,Dijete se nije opiralo – to znači da mu se svidjelo.''
- ,,To je i tako greška moje žene, jer odbija odnos sa mnom.''
- ,, Nije bilo penetracije, pa onda to nije pravo seksualno zlostavljanje.''



MITOVI
O SEKSUALNOM ZLOSTAVLJANJU

zlostavljači su djeci
nepoznati
ljudi.
djeca najčešće
lažu
o seksualnom zlostavljanju.
incestuozni zlostavljači zlostavljaju djecu samo u
vlastitoj
obitelji.
ako zlostavljač
ne koristi silu
znači da je dijete
dobrovoljno
sudjelovalo u seksualnoj aktivnosti.
seksualni zlostavljači su
mentalno poremećeni
,
homoseksualci
ili
mentalno retardirani
.

NEKI OD ZNAKOVA SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA
FIZIČKI
genitalne infekcije,
ozljede i bolovi na grudima,
genitalnom području,
analnom području,
krvarenja,
često tuširanje...
EMOCIONALNI
ljutnja,
tjeskoba,
izoliranost,
sram,
krivnja,
plač,
depresija,
strah da budu s određenim ljudima...
SEKSUALIZIRANO PONAŠANJE
neuobičajeni interes za svoje i tuđe genitalije,
upotreba ''prostih'' riječi,
crteži s naglašenim seksualiziranim detaljima ...
SOCIJALNO PONAŠANJE
konfuzija uloga u obitelji,
odbijanje ili molba da ne ostane s određenom osobom,
povučenost ili hiperaktivnost,
konstantno ''dobro ponašanje''...
SAMODESTRUKTIVNO PONAŠANJE
droga,
alkohohol,
pokušaji suicida,
samoozljeđivanje,
ne jede ili previše jede,
ulazi u problematične situacije, kao da izaziva kaznu,
bježanje od kuće...
PONAŠANJE U ŠKOLI
smetnje pažnje,
sanjarenje,
distraktibilnost,
izostanci iz škole,
često spominjanje tajni ili seksualnih tema u školskim zadaćama ili razgovoru....
POSLJEDICE SEKSUALNE ZLOSTAVLJANOSTI U DJETINJSTVU

- Simptomi PTSP-a
- Emocionalne reakcije (depresija, anksioznost, ljutnja, strah, sram, osjećaj krivnj i poniženja...)
- Povučenost ili agresivnost – ekstremi u ponašanju
- Slika o sebi
- Posljedice na tjelesnom planu
- Posljedice na planu seksualnosti
- Nepovjerenje
- Nedostatak samopoštovanja
- Depresije i suicidalno ponašanje
- Impulzivnost i poremećaj ličnosti
- Školski neuspjeh
- Histerija i disocijativni problemi
- Zloupotreba droga i alkohola
- Suicidalnost

PSIHOLOŠKA PROCJENA SEKSUALNE ZLOSTAVLJANOSTI DJETETA
klinički intervju - dobivanje informacija
uspostavljanje terminologije
adekvatna upotreba pitanja
upotreba crteža
upotreba anatomskih crteža
kuća s lutkama
anatomske lutke
crtež 6-godišnjeg seksualno zlostavljanog djeteta na uputu ''Nacrtaj mi sebe''
crtež seksualno zlostavljane djevojčice (''Jako me boljelo kada mi je to radio.'')


crtež seksualno zlostavljane djevojčice; prikaz mjesta na kojem je zlostavljana
crtež seksualno zlostavljane djevojčice
ZAŠTO DJECA ŠUTE? ŠTO VI MISLITE?
• Ne znam riječi kojima bih rekao.
• Neće me shvatiti ozbiljno.
• Radim ono što su mi rekli odrasli.
• Reći će mi da se to nije dogodilo.
• Nisam ga zaustavila – to znači da je to moja greška.
• Moja obitelj će se raspasti.
• Rekao mi je da nema dokaza čak i ako kažem.
• On je rako da je to normalno i da svi to rade.
• Istući će me. Već sam vidjela kako tuče mamu.
• Nitko me neće željeti kad budem starija ako se to ikad otkrije.


Pismo seksualno zlostavljane djevojčice sucima

Moja razmišljanja o seksualnom zlostavljanju koje sam proživjela
Seksualno sam zlostavljana od svog očuha 3 godine. Od 7. do 10. godine. Zlostavljao bi me 2 puta u tjednu. Kada bi se napio tukao bi mene i mamu, a onda bi me zlostavljao. Tjerao bi me da mu radim nešto što bi se meni gadilo. Morala bih stavljati njegov spolni organ u svoja usta. Poslije toga trčala bih na WC povraćati. Mislim da je to što je on meni radio bilo apsurdno, a još više mi se gadi što je on na slobodi te nas dolazi posjećivati svaki tjedan. Ponekad se pitam koliko će on još dugo biti slobodan i dolaziti u naš stan. Pitam se hoće li o biti osuđen na samo pet godina ili na 10. Ako i bude osuđen i služi kaznu izaći će i sigurno mi zagorčavati život. Pitam se da li ću moći normalno se udati i mati djecu. Pitam se koliko dugo će mi svaki drugi čovjek ličiti na njega. Pitam se koliko će me ljudi još zlostavljati. Pitam se hoću li preživjeti ako mi se to još jednom dogodi. Pitam se hoće li me soba kojoj najviše vjerujem povrijediti. Imam toliko pitanja, ali ni na jedno odgovor. Ima toliko osoba koje mi svašta obećavaju, ali ništa ne ispune.

Samo jedno zlostavljano dijete od milijardu

P.S. Nadam se da ćete mi vi pomoći.

IZLOŽENOST ZLOSTAVLJANJU PUTEM INTERNETA
Internet omogućuje
anonimnost
, koju je nemoguće postići u bilo kojoj drugoj vrsti komunikacije.
Rizici
upotrebe interneta za djecu su izlaganje:
- seksualnim ili nasilnim sadržajima – direktnoj komunikaciji s osobom koja traži neprimjerene odnose (npr.pedofili)
- uznemirujućim, neprijateljskim ili nepristojnim porukama

Finkelhor (1984.) smatra da
4 uvjeta
moraju biti zadovoljena prije nego što se pedofilske fantazije pretvore u pedofilsko ponašanje:
1. Za odraslog je
emocionalno zadovoljstvo
biti s djecom.
2. Odrasli ima
fiziološku reakciju
potaknutu prisustvom djeteta, npr. erekciju.
3. Odrasla osoba nije u stanju
zadovoljiti svoje potrebe
u relaciji s drugom odraslom osobom.
4. Ima lošu kontrolu impulsa ili koristi alkohol, drogu, koji
smanjuju inhibiciju
. Ovo ne znači da alkohol sam po sebi izaziva seksualno zlostavljanje, već zlostavljači koriste alkohol kako bi se ohrabrili da učine ono što žele.

Savjeti roditeljima
:
1) Dati djeci do znanja da su zainteresirani za njihove online aktivnosti
2) Postaviti pravila korištenja interneta
3) Postaviti kompjuter u dnevnu sobu
4) Trebaju biti sigurni da dijete razumije da je stranac ipak stranac
5) Djeci treba naglasiti da nije njihova greška ako dobiju neprimjerene poruke. Poruka nije došla zbog toga što su oni nešto pogrešno učinili.
6) upozoriti na opasnosti u koje vodi chat-room
7) Koristiti opciju ''history folder''

Full transcript