Loading presentation...
Prezi is an interactive zooming presentation

Present Remotely

Send the link below via email or IM

Copy

Present to your audience

Start remote presentation

  • Invited audience members will follow you as you navigate and present
  • People invited to a presentation do not need a Prezi account
  • This link expires 10 minutes after you close the presentation
  • A maximum of 30 users can follow your presentation
  • Learn more about this feature in our knowledge base article

Do you really want to delete this prezi?

Neither you, nor the coeditors you shared it with will be able to recover it again.

DeleteCancel

Make your likes visible on Facebook?

Connect your Facebook account to Prezi and let your likes appear on your timeline.
You can change this under Settings & Account at any time.

No, thanks

UTICAJ RADIOAKTIVNOG ZRAČENJA

No description
by

Elma Horo

on 4 March 2016

Comments (0)

Please log in to add your comment.

Report abuse

Transcript of UTICAJ RADIOAKTIVNOG ZRAČENJA

UTICAJ RADIOAKTIVNOG ZRAČENJA
NA ŽIVE ORGANIZME

Pri prolasku radioaktivnog zračenja kroz žive organizme mogu nastati promjene koje izazivaju trajna oštećenja. Stepen oštećenja zavisi od vrste i intenziteta zračenja, stanja organizma, vremena ozračivanja, bioloških i genetskih osobina itd.

Oštećnje organizma nastaje direktnom interakcijom radioaktivne čestice (α, β, i γ) sa nekim elementom ćelije, pri čemu dolazi do jonizacije elemenata, kao posljedica toga u ćeliji se javljaju procesi koji narušavaju nomalan rad i funkciju ćelije, time i organizma u cjelini. Promjene u živom organizmu usljed djelovanja radioaktivnog zračenja mogu se ispoljiti odmah nakon zračenja ili tek poslije nekoliko dana, sedmica, čak i godina.

Radiodermatitis
Opasnost od radioaktivnog zračenja povećava se time što ono u trenutku ozračivanja ne uzrokuje nikakve primjetne posljedice (npr. osjećaj bola), čak ni pri smrtonosnim dozama. Sam mehanizam djelovanja radioaktivnog zračenja na žive organizme još uvijek nije potpuno poznat.

Alfa-zračenje može zaustaviti papir;
beta-zračenje može zaustaviti aluminijski lim debeo nekoliko milimetara;
a većinu gama-zračenja može zaustaviti desetak centimetara debela olovna ploča.
lzvjesno je samo to da se njegovo djelovanje svodi na jonizaciju
molekula, odnosno, atoma u
živoj ćeliji, što dovodi do
promjena njenih biohemijskih aktivnosti i funkcija. Na radioaktivno zračenje su najosjetljivije one ćelije koje su vrlo aktivne i brzo se množe. Tako pod uticajem tog zračenja najprije stradaju ćelije koštane srži, usljed čega se narušava proces stvaranja krvi.

Organi za ishranu su također vrlo osjetljivi na radioaktivno zračenje. Radioaktivno zračenje snažno djeluje i na karakteristike naslijeđa, i to najčešće u negativnom smislu.

Geigerov brojač ili Geiger-Müllerovo brojilo je naprava ili mjerni instrument za otkrivanje ili detekciju ionizirajućega zračenja (radioaktivnost), odnosno brojenje prolaska ionizirajućih čestica ili fotona.
-Razina zračenja oko nuklearke Fukušima bila je 1015 milisiverta (mSV) 2011 godine. Usporedbe radi, zbog zračenja iz okoline prosječan čovjek godišnje primi 2 mSV godišnje.
-Cjelokupnim CT-om tijela primi se 10 milisiverta, a rengenom pluća 0,1 milisivert.
- Oko 6000 mSV je smrtonosna doza, a doza zračenja veća od 2000 mSv izaziva tešku radijacijsku bolest.
-Izloženost umjerenim dozama zračenja može nakon nekoliko sati dovesti do mučnine, povraćanja, proljeva, glavobolje i groznice.
-Djeca su izložena većem riziku od zračenja jer rastu i razvijaju se, a u skladu s tim više se stanica u njihovom organizmu dijeli .
Ako se radioaktivnim zračenjem djeluje na bolesna tkiva kao što su zloćudni tumori, onda su efekti ozračavanja pozitivni. Naime, zračenje uništava ćelije zloćudnog tumora, koje se veoma brzo množe i zbog toga su mnogo osjetljivije na radioaktivno zračenje od normalnih, zdravih ćelija.
U medicini je primjena radioaktivnih izotopa prilično raširena. Radioaktivni izotopi(radioizotopi) pojedinih elemenata (14C, 15N, 133I, ...) nemaju stabilne jezgre, nego se onetransmutiraju i relaksiraju uz emisiju radioaktivnog zračenja: čestica alfa i beta ili fotona gama.
Radioaktivni izotopi se u medicini koristi u dvije svrhe:
- Dijagnostika
- Liječenje
U dijagnostici su u upotrebi najviše radioaktivni izotopi koji su emiteri gama fotona, i to onih energija za koje je interakcija sa atomima tkiva malo vjerovatna. To su metastabilni izotopi, jer je vrijeme života jezgre u pobuđenom stanju dugo.
U liječenju se radioaktivni izotopi koriste za:
-Liječenje malignih tumora
-Liječenje štitnjače
-Sterilizacija medicinskih instrumenata
-Otkrivanje lomova kostiju
Pomoću raznih radioaktivnih izotopa koji se ubrizgavaju u krvotok pacijenta dobija se kompletna slika cijelog tumora i njegovih metastaza, tako što se izotopi nakupljaju u tkivu tumora, odakle emituju gama zračenje. Zračenje spolja registruje gama kamera , koja sve pretvara u sliku. Ovaj postupak se naziva scintigrafija. Kada se konstatuje tumor, isti radioaktivni izotopi se mogu koristiti i u liječenju tumora i njegovih metastaza.
Scintigrafija
Radioaktivni jod se u liječenju karcinoma štitnjače primjenjuje nakon hirurškog zahvata , za liječenje ostatka tumorskog tkiva ili nakon njegovog ponovnog javljanja. Posljedica liječenja radioaktivnim jodom je hipotireoza (smanjeni rad štitnjače). Nuspojave radiojodne terapije zbog visokih doza su : simptomi radijacijske bolesti; to su mučnina , povraćanje , glavobolja , umor...
Pri liječenju nekih bolesti ljudi nastaju medicinski izvori radijacije usljed upotrebe aparata, koji emituju radioaktivno zračenje, a primljene doze se akumuliraju u organizmu. Istovremeno istrošeni aparati i oprema ostaje kao problem u radu radioaktivnog otpadnog materijala.
Pripremila:
Horo Elma IV-1

Kao što je već navedeno radioaktivnost ima svoju primjenu u različitim ljudskim djelatnostima, od nauke, preko medicine do industrije i poljoprivrede.

Nauka:
-aktivacijska analiza,
-istraživanje utjecaja zračenja na živa bića,
-određivanje starosti arheoloških nalaza (C14, K40)
-istraživanje štitova od ionizirajućega zračenja,
-istraživanje svemira.

Vojne aktivnosti:
-proizvodnja oružja,
-oprema i nuklearni pogon.


Industrija:
-eksploatacija ruda
-energetika (proizvodnja električne energije)
-detektori dima, gromobrani,
-mjerenje razine u spremnicima,
-mjerenje gustoće vlage,
-sterilizacija hrane,
-industrijska radiografija,
-brojanje i mjerenje mase na tekućoj traci.
Nuklearna magnetna rezonanca ili skraćeno NMR je spektroskopska metoda koja se vrlo intenzivno koristi u hemiji, a posebno u organskoj hemiji. Služi za određivanje molekulskih struktura organskih spojeva.

Nuklearna magnetna rezonanca (NMR) proučava radiotalasno zračenje koje reaguje s spinovima jezgara u magnetnom polju. Neke atomske jezgre imaju spin i ponašaju se kao mali magneti. U magnetnom polju se mogu orijentisati u nekoliko orijentacija koje imaju različite energije. Energije pojedinih orijentacija ovise o jačini spinskog momenta jezgre i o jačini magnetskog polja. Apsorpcija ili emisija radiotalasa mijenja orijentaciju jezgre u magnetskom polju. Elektronski omotači zasjenjuju magnetno polje, pa svaka jezgra u atomu s različitom elektronskom strukturom, ima drukčiji odziv u NMR spektru.
Jezgre osjećaju i magnetne momente susjednih jezgara, pa je iz NMR spektra moguće utvrditi i broj istovjetnih atoma u susjedstvu. Na taj način se iz NMR spektra mogu odrediti strukture molekula. Spektar se može snimati u tehnici kontinuiranog talasa, gdje se koristi magnetno polje konstantnog intenziteta i promjenjiva frekvencija radiotalasnog zračenja ili nepromjenjiva frekvencija i promjenjivo magnetno polje.
Moderniji instrumenti koriste pulsne tehnike: Radiotalasno zračenje se pusti u obliku kratkog pulsa, koji sadrži sve frekvencije, a potom se prati slobodno opadanje magnetizacije. Primjenom fourierove transformacije se dobija NMR spektar. Ova tehnika ima prednosti jer se primjenom različitih kombinacija pulseva mogu dobiti dodatne informacije iz spektra. Za snimanje NMR spektra potrebno je odabrati kombinaciju jačine magnetnog polja i radiovtalasne frekvencije za jezgru svakog izotopa. Najčešće korištena jezgra je proton, jer je prisutna u mnogim organskim molekulama i ima veliki magnetni moment. Često korištene jezgre su i 13C, 15N i 19F. Kao referentni uzorak koristi se tetrametil silan.
Full transcript