Loading presentation...

Present Remotely

Send the link below via email or IM

Copy

Present to your audience

Start remote presentation

  • Invited audience members will follow you as you navigate and present
  • People invited to a presentation do not need a Prezi account
  • This link expires 10 minutes after you close the presentation
  • A maximum of 30 users can follow your presentation
  • Learn more about this feature in our knowledge base article

Do you really want to delete this prezi?

Neither you, nor the coeditors you shared it with will be able to recover it again.

DeleteCancel

Kultura i umjetnost u Bosni i Hercegovini poslije II svjetskog rata

No description
by

Berina Coko

on 31 May 2011

Comments (0)

Please log in to add your comment.

Report abuse

Transcript of Kultura i umjetnost u Bosni i Hercegovini poslije II svjetskog rata

Kultura i umjetnost u Bosni i Hercegovini poslije II svjetskog rata U vremenu od 1945 do početka 1990ih, Bosna i Hercegovina doživljava ubrzanu industrijalizaciju, modernizaciju i urbanizaciju, a paralelno s tim osnivaju se i institucije zemlje, koje naglašavaju njenu državnost i institucionalnu nezavisnost. U ovo vrijeme spadaju osnivanje Akademije nauka i umjetnosti BiH, univerziteta u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru i Tuzli, Radiotelevizije Sarajevo, te brojnih drugih nacionalnih i kulturnih institucija. Razvoj kulture Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine najviša naučna i umjetnička ustanova na prostoru države Bosne i Hercegovine. Nastala je iz Naučnog društva Bosne i Hercegovine, najviše institucije za brigu o naučnom životu, koje je, odlukom Skupštine SR Bosne i Hercegovine, osnovano 1951. godine. Zakonom o ANU BiH, donesenim 1966. godine, ND BiH preformulirano je u ANU BiH. Zadatak Akademije bio je da vodi brigu o ukupnom razvoju nauke i umjetnosti, da organizira naučna istraživanja, te da objavljuje radove svojih članova i saradnika. Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine osnovana je Uredbom o Narodnoj biblioteci Federalne Bosne i Hercegovine, koju je potpisao tadašnji ministar prosvjete Ante Babić, a koja je objavljena u Službenom listu Federalne Bosne i Hercegovine, 31. oktobra 1945. godine. Zahvaljujući svom uspiješnom razvoju, ova ustanova je dobila i univerzitetsku funkciju, što se pokazalo opravdanim, jer i danas glavninu njenih korisnika čine naučni radnici, profesori i studenti bosansko-hercegovačkih univerziteta.
Međutim, tokom opsade Sarajeva, u avgustu 1992. godine, artiljerijskim bombardovanjem Vijećnice, u plamenu je nestalo cca 90% kolekcija Biblioteke – dokumentarnog svjedočanstva zajedničkog življenja naroda Bosne i Hercegovine. Umjetnička galerija Bosdne i Hercegovine osnovana je 1946. godine, a glavno težište proučavanja je bosanskohercegovačka umjetnost 20. vijeka. Bogati fundus Galerije danas sačinjava oko 6000 djela i podijeljen je u nekoliko kolekcija: kolekcija bosanskohercegovačke umjetnosti, kolekcija djela iz bivše Jugoslavije, kolekcija ikona, kolekcija švicarskog umjetnika Ferdinanda Hodlera, kolekcija crteža iz austrougarskog perioda, kolekcija međunarodne savremene umjetnosti. Nakon agresije formirana je i kolekcija fotografija. Nakon agresije i rekonstrukcije zgrade obnovljeni su dosadašnji izložbeni prostori i obogaćeni novom Švicarskom galerijom. Književnost Bosansko-hercegovačku književnost čine mnoga poznata djela, pisana perima napoznatijih književnika kod nas. Ivo Andrić je najznačajniji predstavnik domaće književnosti i dobitnik Nobelove nagrade za književnosti 1961 godine za "kompletan književni opus o historiji jednog naroda". Vrhunac tog rada je bio roman "Na Drini ćuprija". Tokom osmanskog doba, mnogi pisci iz Bosne i Hercegovine su bili poznati u orijentalnom svijetu, a u samoj Bosni razvija se Alhamijado književnost. Muzika Bosna i Hercegovina pripada krugu zemalja, u kojem muzika ima dugu i vrijednu tradiciju, koja se i danas njeguje. Tradicionalna muzika Bosne je mješavina raznih balkanskih uticaja, u kojoj se susreću najrazličitiji motivi i žanrovi. Za vrijeme bivše Jugoslavije, pogotovo tokom 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih godina, zabavna muzika je bila muzika srednje klase bosanskohercegovačkog građanstva kao i novih intelektualnih slojeva društva koji su se htjeli osloboditi "ruralnog i nazadnog". Poklonici zabavne muzike su živjeli uglavnom u urbanim centrima države, a Sarajevo je na mapi zabavno-muzičkih zbivanja u Jugoslaviji bilo jednako važno kao i Split, Zagreb i Beograd.
Zabavna muzika se na domaćoj sceni pojavila veoma stidljivo, a razlog je bio to što joj je nedostajala muzička infrastruktura, odnosno državni radio i televizija, lokalne radio stanice, domaći festivali, revijalni mediji, te diskografske kuće. Stvaranjem ovog okruženja, čije su koordinate činili RTV Sarajevo, diskografske kuće "Diskoton" i "Sarajevodisk", festivali poput "Vašeg šlagera sezone" i revije "Ven", stvoren je put bržem razvoju zabavne muzike u Bosni i Hercegovini. Sarajevo je postalo muzički centar iz kojeg su potekla velika imena domaće zabavne muzike i šlageristike.
Najznačajniji predstavnici među solistima su Sabahudin Kurt, Mahir Paloš, Davorin Popović, Kemal Monteno, Zdravko Čolić, Jadranka Stojaković, Neda Ukraden, Željko Bebek, Mladen Vojičić Tifa, Alen Islamović, Dino Merlin, Ismeta Krvavac, Jasna Gospić, Zerina Cokoja, Mugdim Avdić Henda kao i Amila Glamočak, Alma Čardžić, Mija Martina, Igor Vukojević, Boris Režak, Al Dino, Tinka Milinović te Rezonansa, Kamen na kamen, Mirzino jato, Konvoj, Erogene Zone, Fuad Backović Deen i drugi.
Iz Bosne i Hercegovine porijeklo vuku i: Dragan Stojnić, Ibrica Jusić, Krunoslav Slabinac, Bisera Veletanlić, Senka Veletanlić, Ivo Fabijan, Boris Novković, Ivan Mikulić, Romana, "Femminem", Ružica Čavić.
U bivšoj Jugoslaviji, a i danas, Bosna i Hercegovina se izdvaja cijelim nizom veoma uspješnih pop i rock sastava među kojima su najpopularniji: "Indexi", "Bijelo dugme", "Ambasadori", "Teška industrija", "Plavi orkestar", "Crvena jabuka", "Zabranjeno Pušenje", "Divlje Jagode", "Dino Merlin", "Hari Mata Hari" i drugi. Film Posebno značajan dio kulturnog stvaralaštva Bosne i Hercegovine otpada na bosansko-hercegovački film. Filmovi iz Bosne i Hercegovine su prva dva desetljeća nakon Drugog svjetskog rata obrađivala mahom teme iz narodne Revolucije i rata, filmski su obrađivale najznačajnije teme iz NOB-a, uključujući tu i poznate i slavne bitke partizana protiv stranih okupatora i domaćih izdajnika (Filmovi "Kozara", "Sutjeska", "Bitka na Neretvi", "Valter brani Sarajevo"). Ipak, prvi pravi uspjesi domaćeg filma mogli su se osjetiti tokom kasnih 1970-ih i 1980-ih godina, kad je stvoren i poseban bosanski filmski izraz. Filmovi su mahom obrađivali socijane teme, ne rijetko i kao socijanu kritiku na račun socijalističkog društva, a povremeno bi se našlo mjesto i za savremene, urbane teme, na koje su ipak uglavnom bili pretplaćeni autori iz drugih centara. Nakon zatišja tokom ratnih i prvih poratnih godina, filmsko stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini se pojačano budi i otprve donosi fantastične rezultate. Filmski režiser Danis Tanović je 2002. godine dobio popularnog Oskara, prestižnu nagradu Američke filmske akademije za film "Ničija zemlja" u kategoriji najbolji strani film. Veliku popularnost imao je i film Pjera Žalice "Gori vatra", kao i njegov sljedeći projekt, film "Kod amidže Idriza". Slično je i sa filmom "Ljeto u Zlatnoj Dolini" Srđana Vuletića, koji na internacionalnim filmskim festivalima odnosi nekoliko nagrada. U kategoriji kratkog filma valja izdvojiti film "10 minuta" režisera Ahmeda Imamovića, koji je dobitnik nagrade "Najbolji kratki film Evrope" 2002. godine. Posebnu pažnju je dobio film Grbavica režiserke Jasmile Žbanić koji je nagrađen Zlatnim medvjedom na festivalu Berlinale 2006. godine. Film Snijeg iz 2008. godine, režiserke Aide Begić, je bio kandidat za nagradu Oskar.
Full transcript